Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-642/18 (Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-642/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-642/18, rješavajući apelaciju Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Razvojne banke Federacije Bosne i Hercegovine podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 485519 15 Pž od 13.

decembra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 485519 15 Ip (stari broj Ip-247/00-A) od 9. februara 2015.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 30. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 485519 15 Pž od 13. decembra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu. Općinski sud) broj 65 0 Ip 485519 15 Ip (stari broj Ip-247/00-A) od 9. februara 2015. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda od 9. februara 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 13. decembra 2017. godine, odbačen je apelantičin (kao tražitelja izvršenja) prijedlog za povrat u prijašnje stanje. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je podneskom od 4. decembra 2013.godine apelantica podnijela prijedlog za nastavak postupka u predmetu Ip-247/00. S obzirom da je sud, na temelju službene zabilješke referenta u pisarnici suda od 29. maja 2014. godine, utvrdio da je u tom predmetu sud 23. septembra 2009.godine donio rješenje o obustavi postupka koje je postalo pravomoćno 2. novembra 2009. godine, a spis arhiviran 4. januara 2010. godine, to je Zaključkom suda od 26. augusta 2014. godine apelantica obavještena da je postupak u toj pravnoj stvari dovršen u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Apelantica je 5. septembra 2014. godine podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, s prijedlogom da joj sud dostavi rješenje o obustavi postupka navodeći da joj to rješenje ranije nije dostavljeno. Sud je, uvidom u službenu zabilješku od 29. januara 2015.godine koju je načinio stručni suradnik za arhivske poslove, utvrdio da je predmet IP-247/00-A otpisan, s obzirom da je protekao rok čuvanja. Konačno, Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 14. stav 2. ZIP propisano je da je povrat u prijašnje stanje u izvršnom postupku dozvoljen samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje o izvršenju. Kako iz navedenog proizlazi da je rješenje o obustavi postupka od 23. septembra 2009. godine postalo pravomoćno 2. novembra 2009.godine, to je sud odlučio kao u izreci rješenja, u skladu sa članom 14. stav 2. i članom 21. stav

1. ZIP, u vezi sa članom 332. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

3. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da apelantica, koja je po svojoj strukturi u istom statusu kao i nositeljica javne vlasti u pogledu uživanja prava iz Evropske konvencije, ne uživa prava iz Evropske konvencije, ali da uživa garancije prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Ustavni sud, stoga, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neko lice stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Pri tome, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP- 73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) prema kojoj se postupak povrata u prijašnje stanje ne tiče građanskih prava i obaveza, budući da se u tom postupku samo odlučuje o tome da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke o meritumu predmeta.

7. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o apelantičinim građanskim pravima i obavezama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-642/18 (Razvojna banka Federacije Bosne i… | Sudska praksa | Aktio