Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4653/17 (A. P.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4653/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 4653/17, rješavajući apelacije Adžaipa Peruna i Sejde Belegića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Adžaipa Peruna i Sejde Belegića podnesene zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Travniku u predmetima br. 51 0 I 002813 07 I i 51 0 P 002809 10 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. AP 4653/17

1. Adžaip Perun (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 10. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 51 0 I 002813 07 I. Apelant je 24. decembra 2007. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika BNT - tvornica mašina i hidraulike d.d. Novi Travnik na osnovu izvršne isprave Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž-577/07 od 12. decembra 2007. godine, predlažući izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika. Općinski sud je 11. marta 2008. godine usvojio prijedlog za izvršenje i donio Rješenje o izvršenju broj 51 0 I 002813 07 I kojim je određeno izvršenje na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskom računu izvršenika otvorenog kod UniCredit banke d.d. Mostar. Iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 30. maja 2008. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika na predmetno rješenje o izvršenju, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku od 11. marta 2009. godine. Nakon što je rješenje o izvršenju postalo izvršno, Općinski sud je 4. aprila 2009. godine dostavio rješenje o izvršenju UniCredit banci d.d. radi zapljene i prenosa novčanih sredstva sa transakcijskog računa izvršenika na apelantov transakcijski račun, međutim 13. jula 2009. godine navedena banka (nakon ponovnog poziva suda) dostavila je informaciju o nepostojanju sredstava na računu izvršenika, te da je blokirala račun izvršenika prema navedenom rješenju i svrstala u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja, o čemu je sud obavijestio apelantovog punomoćnika. Dalje, apelantov punomoćnik je 30. septembra 2009. godine obavjestio Općinski sud da izvršenik ima više žiroračuna i kod raznih banka, sa kojima manipulira, te je u prilogu dopisa dostavio broj žiroračuna otvoren kod NLB banke d.d. Tuzla preko kojeg izvršenik vrši transakcije. Općinski sud je 2. marta 2010. godine dostavio Rješenje o izvršenju na provođenje NLB banci d.d. Tuzla, nakon čega je navedena banka obavijestila sud o smetnjama za provođenje Rješenja o izvršenju u smislu da je banka postupila po nalogu suda, izvršila blokadu računa izvršenika po važećem prioritetu, ali da na računu izvršenika nema raspoloživih sredstva za naplatu. Sud je u toku postupka tražio izjašnjenje NLB banke d.d. Tuzla o provođenju Rješenja o izvršenju (dopis od 22. septembra 2011. godine, 13. februara 2014. godine, 13. septembra 2016. godine i 14. augusta 2017. godine). Predmetni izvršni postupak traje oko 10 godina i osam mjeseci.

2. AP 3660/18

2. Sejdo Belegić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 5. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 51 0 P 002809 10 I. Apelant je 31. marta 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika BNT - tvornica mašina i hidraulike d.d. Novi Travnik na osnovu izvršne isprave pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 P 002809 07 P od 30. jula 2009. godine, predlažući izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna izvršenika. Općinski sud je 21. aprila 2010. godine usvojio predmetni prijedlog i donio Rješenje o izvršenju broj 51 0 P 002809 10 I. Na predmetno rješenje o izvršenju uložen je prigovor izvršenika (12. maj 2010. godine), koji je dostavljen apelantu na izjašnjenje. Općinski sud je 20. decembra 2010. godine zakazao i održao ročište po prigovoru izvršenika, te donio rješenje od 1. novembra 2011. godine kojim je odbio prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju ostavio na pravnoj snazi. Nakon toga, Općinski sud je pravomoćno rješenje o izvršenju dostavio NLB Tuzlanskoj banci d.d. Tuzla i Sparkasse banci na provođenje. Svojim podneskom od 29. marta 2012. godine NLB Tuzlanska banka je obavijestila sud da joj se dostavi instrukcija za postupanje po rješenju o izvršenju, te da je rješenje o izvršenju svrstala u redoslijed prioriteta naplate. Dalje, Sparkasse banka je 5. aprila 2012. godine obavijestila sud da je rješenje o izvršenju uvršteno u redoslijed prioriteta naplate, te da rješenje nisu izvršili zbog nepostojanja sredstava na računu izvršenika. Općinski sud je dva puta dopis NLB Tuzlanske banke dostavio apelantu na izjašnjenje (9. maj 2012. godine i 5. novembar 2014. godine), nakon čega je apelant 13. novembra 2014. godine dostavio očitovanje na dopis suda u kojem je dostavio brojeve računa na koje treba izvršiti prenos sredstava za naplatu potraživanja po rješenju o izvršenju. Sud je 8. decembra 2014. godine apelantov podnesak ponovo dostavio NLB banci s pozivom da pristupe provođenju po rješenju o izvršenju. Apelant je 4. novembra 2015. godine urgirao za postupanje u predmetnom postupku. Općinski sud je zaključkom od 3. februara 2016. godine pozvao NLB banku da se izjasni da li su pristupili provođenju rješenja o izvršenju, kao i da navedu eventualne razloge za njegovo neprovođenje, nakon čega je banka obavijestila sud da nije postupila po predmetnom rješenju zbog nedostatka sredstava na računu. Predmetni izvršni postupak traje oko osam godina i pet mjeseci.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. januara i 13. augusta 2018. godine da dostavi odgovore na apelacije.

4. Općinski sud je 16. januara i 22. augusta 2018. godine dostavio odgovore na apelacije.

5. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 4653/17 i AP 3660/18, vodi jedan postupak, te donese jednu odluku pod brojem AP 4653/17.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelanti su podnijeli apelacije zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koje su pokrenuli u periodu od 24. decembra 2007. do 31. marta 2010. godine i koji, prema stanju spisa, nisu okončani, a trenutno se nalaze na postupanju pred Općinskim sudom. Predmetni izvršni postupci ukupno traju od osam godina i pet mjeseci do 10 godina i osam mjeseci.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacija

8. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, također, navode da su više puta slali urgencije Općinskom sudu za postupanje u predmetnim postupcima. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnih postupaka zatražili naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelacije

9. Općinski sud je u odgovorima opisao hronologiju predmetnih postupaka, kako je navedeno u svakom pojedinačnom predmetu, te je, između ostalog, istakao da su predmetne apelacije neosnovane.

V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetne apelacije se odnose na dužinu izvršnih postupaka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također kontinuirano ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

14. Osim toga, sve apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

19. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da im je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji su u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao: „Izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije.“ Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

21. Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli prijedloge za izvršenje 24. decembra 2007. godine (AP 4653/17) i 31. marta 2010. godine (AP 3660/18), te da predmetni izvršni postupci, prema stanju spisa, još uvijek nisu okončani. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupaka jeste 10 godina i osam mjeseci (AP 4653/17) i osam godina i pet mjeseci (AP 3660/18).

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

22. U konkretnim slučajevima se radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da predmetne izvršne postupke provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnim slučajevima (naplata potraživanja apelanata pljenidbom novčanih sredstava koja se nalaze na transakcijskom računu izvršenika) ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da su apelanti pokrenuli predmetne izvršne postupke radi naplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da su postupci značajni za apelante.

23. Razmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud, prije svega, ističe da apelanti nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnih postupaka.

24. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

25. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda u svakoj pojedinačnoj apelaciji, Ustavni sud zapaža da je taj sud u relativno kratkim vremenskim periodima odlučio o prijedlozima apelanata, kao i o prigovorima izvršenika. Također, i Kantonalni sud je u predmetu broj AP 4653/17 u razumnom roku odlučio o žalbi izvršenika, te je Općinski sud bez odlaganja pravomoćna i izvršna rješenja dostavio na provođenje bankama kod kojih se vode računi izvršenika, čime je dovršio izvršne postupke u smislu odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Nadalje, Ustavni sud zapaža, a što proizlazi iz odgovora na apelacije, da se u konkretnim slučajevima radi o specifičnom postupku izvršenja budući da su banke koje su apelanti označili u prijedlozima za izvršenje, kao i banke koje su apelanti naknadno označavali, svojim dopisima u više navrata obavještavale Općinski sud da nedostaje sredstava na računu izvršenika, te da su blokirale račun izvršenika prema rješenjima o izvršenju i svrstale u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja, odnosno da sa spomenutih računa nije moguće izvršiti rješenje jer na računu nema sredstava, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu.

26. Imajući u vidu da su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu predmetnih postupaka, Ustavni sud zaključuje da su Općinski sud i Kantonalni sud u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje s ciljem okončanja predmetnih postupaka, a u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH, odnosno svojim radnjama nisu bitnije utjecali na dužinu trajanja predmetnih postupaka. Osim toga, kako je Ustavni sud istakao u stavu 24. ove odluke, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

27. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovim slučajevima nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelanti su tražili naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud, zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnih predmeta, nema povrede prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i uz okolnost što predmetni izvršni postupci još nisu okončani jer je evidentno da su Općinski sud i Kantonalni sud (u predmetu broj AP 4653/17) postupali efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti, te da postoje objektivne okolnosti koje utječu na specifičnost postupaka izvršenja i dužinu trajanja predmetnih izvršnih postupaka.

30. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4653/17 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio