Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3791/16 (D. I.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

  • Protek roka
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3791/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. listopada 2018. godine, u predmetu broj AP 3791/16, rješavajući apelaciju Dragutina Ilića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1) i (3) toč. c) i l), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragutina Ilića u dijelu u kojem je podnesena zbog privremenog blokiranja njegovog vozila izvršenog 8. travnja 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragutina Ilića u dijelu u kojem je podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 K 229932 16 Kps od 10. lipnja 2016. godine i optužnice Okružnog tužiteljstva u Banja Luci T13 0 KT 0026220 15 od 24. prosinca 2015. godine, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragutin Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, podnio je 19. rujna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog blokiranja njegovog automobila na parkingu 8. travnja 2015. godine i protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu Osnovni sud) broj 71 0 K 229932 16 Kps od 10. lipnja 2016. godine. a)Postupak blokiranja apelantovog vozila

2. Komunalni policajac Grada Banja Luka je 8. travnja 2015. godine u 15:30 sati, u skladu sa čl. 2. i 9. stavak (2) Zakona o komunalnoj policiji („Službeni glasnik RS“ broj 28/12) i čl. 26. i 27. stavak 2. Odluke o sigurnosti prometa na putevima grada Banja Luka („Službeni glasnik grada Banja Luka“ br. 21/09), izdao zapisnik br. 051516 o izvršenoj mjeri blokiranja apelantovog vozila u kojemu je konstatirano da je motorno vozilo nepropisno parkirano na prolazu unutar javnog parkirališta u ulici Nikole Pašića u Banja Luci.

3. Na temelju navedenog zapisnika, zaposlenik Odsjeka za parkinge i garaže je izvršio postavljanje sprave za blokiranje kotača na prednji lijevi kotač navedenog vozila, a apelantu je na vratima vozača zalijepljen nalog za uplatu kazne od 40,00 KM.

4. Naknadnom kontrolom radnici Odsjeka za parkinge i garaže su ustanovili da na mjestu blokiranja nema vozila niti sprave za blokiranje, te je 9. travnja 2015. godine Odjeljenje za komunalne poslove i poslove prometa podnijelo Centru javne sigurnosti Banja Luka prijavu otuđenja naprave za blokiranje vozila. Apelant tvrdi da je izvršio skidanje sprave za blokiranje kotača i da je o tome obavijestio Odsjek za parkinge grada Banja Luka.

b)Odluke donesene u kaznenom postupku protiv apelanta

5. Optužnicom Okružnog tužiteljstva u Banja Luci broj T13 0 KT 0026220 15 od 24. prosinca 2015. godine, apelant je optužen da je radnjama opisanim u izreci počinio kazneno djelo skidanje ili povreda službenog pečata ili znaka iz članka 394. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Srpske.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 229932 16 Kps od 10. lipnja 2016. godine potvrđena je optužnica Okružnog tužiteljstva u Banja Luci broj T13 0 KT 0026220 15 od 24. prosinca 2015. godine.

7. Prema stanju u spisu kazneni postupak nije okončan.

Apelacijski navodi

8. Iz apelacijskih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, apelant smatra da mu je privremenim blokiranjem vozila povrijeđeno pravo na nesmetano korištenje imovine, te da je pokretanjem kaznenog postupka protiv njega zbog toga što je izvršio skidanje sprave za blokiranje kotača proglašen kriminalcem.

9. Ustavni sud podsjeća da sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

a)Dopustivost odnosu na blokiranje apelantovog vozila

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelantove navode kojima ukazuje da mu privremenim blokiranjem vozila povrijeđeno pravo na nesmetano korištenje imovine, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda.

11. Članak 18. stavak (1) i (3) točka c) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

12. S obzirom na to da je apelantovo vozilo blokirano 8. travnja 2015. godine, te da je apelant isti dan izvršio povrat svoga vozila, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. rujna 2016. godine, proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije u smislu članka 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

13. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u odnosu na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantovo vozilo blokirano.

b) Dopustivost u odnosu na odluke donesene u kaznenom postupku

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojemu apelant osporava rješenje Osnovnog suda broj 71 0 K 229932 16 Kps od 10. lipnja 2016. godine i optužnicu Okružnog tužiteljstva u Banja Luci broj T13 0 KT 0026220 15 od 24. prosinca 2015. godine, Ustavni sud je pošao od odredbe članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

15. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Osnovnog suda potvrđena optužnica Okružnog tužiteljstva u Banja Luci broj T13 0 KT 0026220 15 od 24. prosinca 2015. godine. Dakle, u konkretnom slučaju kazneni postupak protiv apelanta još nije okončan.

16. U vezi s time, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasno stanovište da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravično suđenje pred redovitim sudovima ne može odgovoriti dok je postupak u toku. Sukladno praksi Ustavnog suda i Europskog suda, pitanje je li poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na temelju postupka u cjelini. S obzirom na složenost kaznenog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u načelu, utvrditi je li kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi Europski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, točka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).

17. Prema tome, Ustavni sud smatra da se osporenim rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 229932 16 Kps od 10. lipnja 2016. godine i optužnicom Okružnog tužiteljstva u Banja Luci broj T13 0 KT 0026220 15 od 24. prosinca 2015. godine, kojim je potvrđena optužnica, nije odlučivalo o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. Europske konvencije. Stoga, imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije nedopuštena, zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu odluke.

18. Imajući u vidu odredbu članka 18. st. (1) i (3) toč. c) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3791/16 (D. I.) | Sudska praksa | Aktio