Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4083/18 (G. L., O. Ć., G. I. i A. P.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4083/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-4083/18, rješavajući apelacije Gorana Lujića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Goran Lujić protiv Naredbe Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj T18 0 KTP 0011796 18 od 29. maja 2018. godine;
Ostoja Ćućun protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KTP 0029064 18 od 5. juna 2018. godine;
Gordana Ivanović protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona br. T03 0 KTAK 0063564 17 od 16. marta 2017.
godine, T03 0 KTAK 0063564 17 od 14. marta 2018. godine i T03 0 KTP 0063564 17 od 21. marta 2018. godine i Obavijesti Federalnog tužilaštva br. T11 0 KTA 0003320 18 od 21. marta 2018. godine i T11 0 KTA 0003320 18 2 od 22. maja 2018. godine.
Amir Pilav protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0010243 17 od 2. jula 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4083/18
1. Goran Lujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 20. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T18 0 KTP 0011796 18 od 29. maja 2018. godine. Osporenom Naredbom Tužilaštva broj T18 0 KTP 0011796 18 od 29. maja 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Tužilaštva broj T18 0 KTA 0011796 17 od 23. marta 2018. godine kojom je odlučeno da se neće provesti istraga po apelantovoj krivičnoj prijavi od 25. oktobra 2017. godine u kojoj je naveo da su svjedoci N.P., M.A. i E.M., kojima je u krivičnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine protiv apelanta dodijeljen imunitet, dali lažni iskaz, jer je ustanovljeno da nema osnova za sumnju da su prijavljene osobe počinile krivično djelo.
2. AP-4260/18
2. Ostoja Ćućun (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 27. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T13 0 KTP 0029064 18 od 5. juna 2018. godine. Osporenim Rješenjem Tužilaštva broj T13 0 KTP 0029064 18 od 5. juna 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe o nesprovođenju istrage Tužilaštva broj T13 1 KT 00029064 15 od 24. aprila 2018. godine kojom je odlučeno da se protiv D.D., Z.D. i S.M. zbog krivičnog djela falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske neće provesti istraga, jer iz prijave i pratećih spisa ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica učinila krivično djelo.
3. AP-4365/18
3. Gordana Ivanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 1. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) br. T03 0 KTAK 0063564 17 od 16. marta 2017. godine, T03 0 KTAK 0063564 17 od 14. marta 2018. godine T03 0 KTP 0063564 17 od 21. marta 2018. godine, Obavijesti Federalnog tužilaštva br. T11 0 KTA 0003320 18 od 21. marta 2018. godine i T11 0 KTA 0003320 18 2 od 22. maja 2018. godine.
4. Osporenom obavijesti Tužilaštva broj T03 0 KTP 0063564 17 od 14. marta 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina pritužba od 22. marta 2017. godine protiv Naredbe o neprovođenju istrage Tužilaštva broj T03 0 KTAK 0063564 17 od 16. marta 2017. godine kojom je odlučeno da se protiv V.J. i „Vodo-Ins održavanje“ d.o.o. Tuzla zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine neće provesti istraga, jer ne postoji osnovi sumnje da su prijavljeni počinili krivično djelo.
5. Osporenom obavijesti Tužilaštva broj T03 0 KTP 0063564 17 od 21. marta 2018. godine apelantica je obaviještena da je njen podnesak naslovljen kao "Podnesak oštećenih–dopuna pritužbe od 24. marta 2017. godine" i navodi u podnesku ne mogu biti analizirani, jer je Tužilaštvo 14. marta 2018. godine po njenoj pritužbi od 22. marta 2017. godine u predmetu T03 0 KTP 0063564 17 donijelo odluku koja joj je i otpremljena.
6. Osporenom obavijesti Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0003320 18 od 21. marta 2018. godine apelantica je obaviještena da je njena "urgencija za postupanje u predmetu broj T03 0 KTP 0063564 17" dostavljena glavnom tužiocu Tužilaštva, nakon čega je 12. marta 2018. godine Federalno tužilaštvo obaviješteno da je u predmetu donesena odluka 14. marta 2018. godine koja bi joj trebala biti dostavljena na adresu.
7. Osporenom obavijesti Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0003320 18 2 od 22. maja 2018. godine apelantica je obaviještena da je Federalno tužilaštvo pribavilo predmetni spis Tužilaštva, da je izvršilo uvid u spis, kao i u donesene odluke, nakon čega je ocijenilo da je apelantičina pritužba neosnovana, a da su donesene odluke pravilne i zakonite.
4. AP-4694/18
8. Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 16. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T20 0 KTP 0010243 17 od 2. jula 2018. godine. Rješenjem Tužilaštva broj T20 0 KTP 0010243 17 od 2. jula 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe o neprovođenju istrage Tužilaštva broj T20 0 KTA 0010243 15 od 13. decembra 2017. godine protiv NN lica–upravni inspektor Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 224. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, jer iz prijave i pratećih spisa ne postoje osnovi sumnje da je NN lice počinilo krivično djelo.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4083/18. Apelacioni navodi
10. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelant u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
13. Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odlukeo njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Konačno, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević