Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1234/18 (Š. F.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1234/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 1234/18, rješavajući apelaciju Š. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Š. F. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Banovićima kao predmet broj 127 0 I 048701 13 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant Š. F. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića podnio je 26. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 127 0 I 048701 13 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 22. marta 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 2. aprila 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 11. januara 2013. godine na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 002746 06 P od 12. decembra 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje u kojem je također postavio zahtjev za utvrđivanje imovine svih izvršenika S. A., A. A., S. Š., A. D., D. D. i M. Š. u skladu sa članom 37. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Postupajući po apelantovom zahtjevu, Općinski sud je 6. marta 2013. godine donio zaključak o utvrđivanju dužnikove (izvršenikove) imovine u kojem nalaže svim izvršenicima da dostave potpune podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita, kao i mjestu gdje se ona nalaze. Općinski sud je uvidom u spis utvrdio da se dostava nije mogla izvršiti izvršenicima D. D. i M. Š., odnosno da su se oni, prema navodu dostavljača, odselili s adrese.

6. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud utvrdio imovinu i kod ostalih institucija i nakon provedenog postupka 21. oktobra 2014. godine donio Rješenje o izvršenju broj 127 0 I 048701 13 I, i to na pokretnim stvarima izvršenika.

7. Nakon što je rješenje o izvršenju postalo izvršno i pravosnažno, Općinski sud je odredio prinudno provođenje na pokretnim stvarima izvršenika iz Banovića, te je utvrdio da D. D. i A. D. ne posjeduju vrijednu pokretnu imovinu koja bi mogla biti predmet izvršenja, da su nezaposleni i da ne ostvaruju novčana primanja, a da se A. D. nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je sudski izvršitelj popisao određene pokretne stvari kod izvršenika S. A. i S. Š. nakon čega je određena prodaja stvari, ali da stvari nisu prodate jer se nijedno lice nije prijavilo za javno nadmetanje radi prodaje pokretnih stvari navedenih izvršenika. Dalje, Općinski sud je pozvao apelanta da odredi novo sredstvo i predmet izvršenja, nakon čega je apelant u više podnesaka tražio od Općinskog suda da ponovo utvrđuje imovinu izvršenika jer je imao saznanja da izvršenici imaju registriranu autoprijevozničku djelatnost u općini Osmaci u Republici Srpskoj, zatim je putem podnesaka dostavljao Općinskom sudu JMBG za izvršenike, te tražio utvrđivanje nepokretne imovine izvršenika, po kojim zahtjevima je Općinski sud postupio tražeći podatke od Porezne uprave, FZPIO/MIO, zemljišnoknjižnih ureda, policijskih uprava u FBiH i Republici Srpskoj.

9. U nastavku postupka apelant je dostavio uređen prijedlog za izvršenje, te je predložio provođenje izvršenja na plaći izvršenika M. Š., a u istom prijedlogu je naveo da ukoliko se izvršenje ne bude moglo provesti na ovaj način, da se provede po redu kako je navedeno u uređenom prijedlogu, i to na plaći izvršenika S. A. koju ostvaruje u firmi i na nekretnini izvršenika D. D. koja se nalazi na području općine Živinice. U vezi s tim, Općinski sud je usvojio apelantov prijedlog rješenjem od 18. novembra 2016. godine, te nakon što je ono postalo pravosnažno i izvršno Općinski sud je postupio u skladu s njim, kako je i navedeno u usvojenom prijedlogu za izvršenje. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da su postojale smetnje za provođenje izvršenja, odnosno da apelant u uređenom prijedlogu nije naveo tačne adrese izvršenikovog dužnika-poslodavca, te se izvršenje nije moglo dostaviti poslodavcu.

10. Iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud 27. marta 2018. godine donio zaključak o uređenju prijedloga kojim poziva apelanta da dostavi tačan naziv i adresu poslodavca izvršenika M. Š., kao i da je istog dana donio zaključak kojim je odredio zabilježbu rješenja o izvršenju od 21. oktobra 2014. godine na nekretnini izvršenika D. D. Također, Općinski sud je 27. marta 2018. godine obavijestio apelanta da je pravosnažno i izvršno rješenje o izvršenju od 21. oktobra 2014. godine upućeno blagajni (27. mart 2018. godine) firme izvršenika S. A. radi prijenosa dužnog iznosa.

11. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant se pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da sud naloži Vladi Tuzlanskog kantona da mu nadoknadi nematerijalnu štetu zbog neizvršavanja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je naveo tok postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući, između ostalog, da je više puta za sve izvršenike po prijedlogu apelantovog punomoćnika utvrđivao imovinu izvršenika u skladu sa članom 37. ZIP-a, te da je u toku postupka utvrđeno da su izvršenici lošijih materijalnih prilika, odnosno da ne posjeduju imovinu koja bi mogla biti predmet izvršenja i da je to osnovni razlog zbog čega apelant u dosadašnjem toku postupka nije naplatio potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom. Općinski sud je naveo da je kontinuirano radio i radi u ovom predmetu, te da je postupao po prijedlozima apelantovog punomoćnika, kao i da svojim postupanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka jer je osnovni razlog dužine trajanja postupka, tj. nemogućnosti izvršenja imovinska prilika izvršenika. Općinski sud je istakao da apelant nije naplatio svoje potraživanje jer izvršenici nemaju imovinu, a ne iz razloga što sud ne postupa u razumnim rokovima.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

15. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...].

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupaka dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

I.Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Relevantni principi

24. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje, sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u građanskopravnim slučajevima protežu i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojem je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelant 11. januara 2013. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste pet godina i osam mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu izvršne isprave. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud, također, smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o novčanim potraživanjima radi naplate duga.

28. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnoseći prijedlog za izvršenje prvenstveno postavio zahtjev za utvrđivanje imovine svih izvršenika, kao i da je tokom postupka od suda ponovo tražio da se utvrdi imovina izvršenika, te da je predlagao nova sredstva izvršenja u odnosu na pojedine izvršenike, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupao po apelantovim prijedlozima. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao tačnu adresu izvršenika D. D. i M. Š. zbog čega je dostava zaključaka o utvrđivanju dužnikove (izvršenikove) imovine bila neuredna, kao i da apelant u uređenom prijedlogu za izvršenje nije naveo tačnu adresu izvršenikovog dužnika-poslodavca, što je imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka. S druge strane, posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je, postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 11. januara 2013. godine, nakon pribavljanja informacija o imovini izvršenika, Općinski sud donio rješenje od 21. oktobra 2014. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, te da je u nastavku postupka donio rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju u skladu s uređenim apelantovim prijedlogom za izvršenje u odnosu na pojedine izvršenike, kao i da je sud vodio postupak nastojeći da se steknu pretpostavke da se efektivno okonča, preduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao da se okonča postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosio odluke s ciljem okončanja predmetnog postupka.

29. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da izvršni postupak pred Općinskim sudom traje nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na apelantovoj strani, te da su postojale i brojne objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja izvršnog postupka, kao što su neuredna dostava zaključaka za izvršenike D. D. i M. Š. i utvrđivanje njihovih adresa, zatim bezuspješni pokušaji sudskog izvršioca da izvrši popis i zapljenu pokretnih stvari izvršenika D. D. i A. D., kao i bezuspješan pokušaj prodaje pokretnih stvari izvršenika S. A. i S. Š., te nemogućnost dostavljanja uređenog prijedloga za izvršenje na adresu izvršenikovog dužnika-poslodavca. Navedeni period trajanja postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Općinskom sudu. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

30. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, kao i navode Općinskog suda iz odgovora na apelaciju u predmetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji traje oko pet godina i osam mjeseci, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

II.Ostali navodi

31. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u njihovo ispitivanje, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenog prava, te da ga suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

III.Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim nije okončan ni nakon perioda od pet godina i osam mjeseci jer su objektivne okolnosti u tom postupku presudno utjecale na njegovu dužinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak.

35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1234/18 (Š. F.) | Sudska praksa | Aktio