Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2978/16 (Ć. B., D. D. i A. D.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Dokaz
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Dokazni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2978/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2978/16, rješavajući apelaciju Ćane Babić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ćane Babić, Danijele Domazet i Aleksandra Deurića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 041594 15 Gž od 22. februara 2016. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Doboju koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Doboju da, u skladu članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ćana Babić, Danijela Domazet i Aleksandar Deurić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Banjaluke, koje zastupa Dragan Stupar, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 12. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 85 0 P 041594 15 Gž od 22. februara 2016. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 041594 13 P od 21. oktobra 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i tuženog Tihomira Gligorića (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 8. maja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud i Osnovni sud su odgovor na apelaciju dostavili 18. odnosno 23. maja 2018. godine. Tuženi u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 18. novembra 2013. godine podnijeli tužbu protiv tuženog radi zaštite prava na ugled i čast tražeći isplatu naknade nematerijalne štete u iznosu od po 10.000,00 KM zajedno sa kamatama, zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed iznošenja i širenja neistinitih navoda i klevete od strane tuženog u dnevnim novinama „Oslobođenje“, „Dnevni list“, „Press“, „Večernje novosti“, „Euroblic“ i drugim printanim medijima koji su objavljeni u periodu od 15. do 23. oktobra 2013. godine, te da se tuženi obaveže da o svom trošku objavi presudu u dnevnom listu „Glas Srpske“ i „Nezavisne novine“, uz naknadu troškova postupka.

6. Odlučujući o tužbi apelanata Osnovni sud je Presudom broj 85 0 P 041594 13 P od 21. oktobra 2015. godine tužbu u cijelosti odbio, obavezavši apelante na naknadu troškova postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).

7. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da su apelanti u tužbi naveli da su dokazi u vidu spornih novinskih članaka u kojima je tuženi iznio sporna izražavanja o apelantima iskopirani iz novina „Oslobođenje“ od 23. oktobra 2013. godine, „Dnevni list“ od 23. oktobra 2013. godine, „Dnevni list“ od 22. oktobra 2013. godine, „Press“ od 23. oktobra 2013. godine, Večernje novosti“ od 22. oktobra 2013. godine i „Euroblic“ od 15. oktobra 2013. godine. Međutim, iz raspoloživih dokumenata proizlazi da su apelanti zapravo priložili fotokopije spornih novinskih članaka odštampanih sa portala „Parametar“ (www.parametar.ba) na kojima je, pored teksta spornog novinskog članka, vidljivo kada je tekst objavljen i na kojoj stranici preciziranog dnevnog štampanog medija i ko je autor novinskog članka. Kako iz raspoloživih dokumenata proizlazi tuženi u odgovoru na tužbu od 24. januara 2014. godine nije imao primjedbi na autentičnost takvih dokaza, ali je na pripremnom ročištu koje je održano u februaru 2015. godine istakao prigovor da apelanti nisu dostavili fotokopije originalnih tekstova iz novina kako bi se utvrdila autentičnost i vjerodostojnost predloženih dokaza. Iz zapisnika sa ročišta održanog 11. marta 2015. godine proizlazi da su apelanti u vezi s prigovorom tuženog naveli da tuženi u odgovoru na tužbu od 24. januara 2014. godine ničim nije doveo u sumnju autentičnost novinskih članaka, već to čini nakon duže od godinu dana na nastavku pripremnog ročišta zbog čega cijene da izneseni prigovor predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja iz člana 10. stav (2) ZPP-a s ciljem odugovlačenja postupka i uskraćivanja prava apelantima na dokaz, a sve na štetu procesne ravnopravnosti stranaka.

8. Osnovni sud je na pripremnom ročištu održanom 11. marta 2015. godine naložio apelantima da u roku od osam dana dostave originalne tekstove iz novina na kojima temelje tužbeni zahtjev. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da su apelanti postupajući po nalogu suda podneskom od 16. marta 2015. godine, dakle u ostavljenom roku od osam dana, sudu dostavili fotokopije novinskih članaka, a na pripremnom ročištu održanom 27. marta 2015. godine su pojasnili da originalne novinske članke nisu bili u mogućnosti da dobiju ni od dnevnih novina kojima su se direktno obratili jer ni oni nisu posjedovali originalne primjerke novina iz oktobra 2013. godine u kojima su objavljeni sporni članci, uz dodatno pojašnjenje da su priložene fotokopije dobili od dnevnih novina elektronskim putem u PDF formatu, što mogu dokazati e-mail korespondencijom, smatrajući da je samim tim nesporna autentičnost objavljenih novinskih članaka.

9. Osnovni sud je u vezi s tim donio rješenje kojim priložene fotokopije novinskih članaka nije prihvatio kao dokaze za provođenje na glavnoj raspravi, uz obrazloženje da su apelanti imali dovoljno vremena da dostave originale navedenih dnevnih listova jer je tuženi izrazio sumnju u autentičnost dostavljenih fotokopija „skinutih“ sa portala „Parametar“.

10. Potom je Osnovni sud proveo ostale dokaze i to, između ostalih, saslušavanjem apelanata u svojstvu svjedoka u kojima su oni interpretirali navode tuženog o njima za koje su smatrali da su klevetničkog karaktera (koje je sud prezentirao na stranama od 5 do 7 obrazloženja) ali je Osnovni sud zaključio da apelanti nisu dokazali osnov postavljenog tužbenog zahtjeva, u smislu člana 123. ZPP-a, koji propisuje da je svaka stranka dužna da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj tužbeni zahtjev. U vezi s nedokazanošću zahtjeva Osnovni sud je još pojasnio da su apelanti na glavnoj raspravi predložili da se kao dokaz provede čitanje spornih članka iz originalnih novina, čemu se tuženi usprotivio, pa je taj sud i taj prijedlog odbio primjenom člana 102. stav 2. ZPP-a naglasivši da je o tome već odlučeno rješenjem od 27. marta 2015. godine (kojim je odbijen prijedlog da se kao dokaz na glavnoj raspravi provedu fotokopije novinskih članaka iz pet različitih dnevnih listova).

11. Ocjenom provedenih dokaza, u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) Osnovni sud je odlučio da odbije tužbeni zahtjev jer je nedokazan i neosnovan u skladu sa članom 123. ZPP-a.

12. Odlučujući o žalbi apelanata podnesenoj protiv prvostepene presude Okružni sud je Presudom broj 85 0 P 041594 15 Gž od 22. februara 2016. godine žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Okružni sud je nakon ispitivanja žalbenih prigovora zaključio da oni ne mogu uticati na pravilnost i zakonitost prvostepene presude. U vezi s tim Okružni sud je naveo da se šteta može dosuditi samo ako okolnosti slučaja to zahtijevaju što prvostepeni sud u svakom konkretnom slučaju utvrđuje provođenjem dokaza te njihovom savjesnom i brižljivom ocjenom, u smislu člana

8. ZPP-a. Prema ocjeni Okružnog suda iz stanja spisa proizlazi da su apelanti podigli tužbu, a da prethodno nisu pribavili i uz tužbu dostavili autentične i vjerodostojne dokaze u vidu tekstova iz novina, niti su uz tužbu dostavili „fotokopije originalnih primjeraka novina“, a na čemu temelje tužbu, pri čemu je naglašeno da su dokazi, u smislu člana 53. ZPP-a, obavezan element tužbe.

13. Potom je Okružni sud pojasnio da je prvostepeni sud imajući u vidu da su apelanti kao dokaz dostavili neovjerene kopije novinskih članaka odštampanih sa stranice agencije „Parametar“, čemu se tuženi usprotivio, na pripremnom ročištu koje je održano 11. marta 2015. godine naložio apelantima da u roku od osam dana sudu dostave originalne tekstove novinskih članaka na koje se pozivaju, što oni u ostavljenom roku, ali i u naknadno ostavljenom roku, nisu učinili, pa je prvostepeni sud na nastavku pripremnog ročišta 27. marta 2015. godine donio rješenje kojim je usvojio prigovor tuženog da se ne prihvate kao dokazi fotokopije novinskih članaka (koje su apelanti naknadno, blagovremeno, dostavili uz podnesak od 16. marta 2015. godine, a koje su dobili u PDF formatu od novinskih kuća kojima su se direktno obratili) uz obrazloženje da su apelanti imali dovoljno vremena da dostave originale navedenih dnevnih listova i da nisu u mogućnosti pribaviti te dokaze kako bi ih sud službeno zatražio. Okružni sud je naveo da u postupanju prvostepenog suda ne uočava proizvoljnost niti povredu odredaba parničnog postupka jer je iz stanja spisa evidentno da je prvostepeni sud ostavio mogućnost apelantima da do zaključenja pripremnog ročišta dostave sudu tražene dokaze odnosno da su apelanti od dana podnošenja tužbe 18. novembra 2013. godine do 27. marta 2015. godine imali mogućnost da pribave tražene dokaze, a što očito nisu učinili.

14. Shodno navedenom Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da apelanti nisu učinili vjerojatnim da tražene dokaze (originalne tekstove novinskih članka), bez svoje krivice, nisu bili u mogućnosti iznijeti na pripremnom ročištu, a kako su apelanti na glavnoj raspravi od 9. septembra 2015. godine predložili prvostepenom sudu da u skladu sa članom 102. stav 2. ZPP-a ukine svoje rješenje od 27. marta 2015. godine i dozvoli da se na glavnoj raspravi izvedu kao dokazi originalni novinski članci, čemu se tuženi usprotivio, pa je stoga prvostepeni sud pravilno na ročištu odbio prijedlog apelanta da se kao dokaz provode čitanje spornih članaka iz originalnih novina, sve pravilnom primjenom odredaba čl. 77. i 102. ZPP-a. Još je Okružni sud pojasnio da se u konkretnom slučaju ne radi o iznošenju novih činjenica odnosno novih dokaza, u smislu člana 102. stav 2. ZPP-a, pa su suprotni navodi žalbe neutemeljeni i nemaju uporište ni u citiranoj odredbi, niti u odredbi člana 335. stav 3. ZPP-a, budući da se ne radi o insistiranju suda, nego o prigovoru suprotne strane odnosno tuženog, pa su stoga paušalni prigovori apelanata da im je pred prvostepenim sudom bilo uskraćeno pravo da dokazuju svoje navode.

15. Okružni sud je još pojasnio da je shodno članu 123. stav 2. ZPP-a prvostepeni sud ovlašten da slobodnom ocjenom dokaza utvrdi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku, shodno članu 8. ZPP-a, te da cijeni koje će činjenice uzeti kao dokazane, savjesnom i brižljivom ocjenom dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatraju da u predmetnom postupku nisu imali pravično suđenje i da su osporene presude zahvaćene povredama odredaba parničnog postupka prije svega zbog činjenice da sud nije prihvatio kao dokaz fotokopije novinskih članaka pa na taj način nisu prihvaćeni krucijalni dokazi na kojima su temeljili tužbu za zaštitu prava na ugled i čast. Na taj način apelanti nisu bili u mogućnosti da dokažu tužbene navode u vezi s klevetničkim izražavanjima tuženog o apelantima koji su objavljeni tokom 2013. godini u više dnevnih novina koji su sudu prezentirani u vidu fotokopija koji su na zahtjev suda da dostave originalne primjerke novinskih članka dobili direktno od dnevnih novina putem elektronske pošte u PDF formatu, budući da ni dnevni listovi nisu imali originalne primjerke novina iz 2013. godine. Potom apelanti tvrde da je tuženi tek na nastavku pripremnog ročišta izrazio sumnju u autentičnost dokaza, pri čemu tuženi u odgovoru na apelaciju ničim nije osporio da je u spornim člancima iznio navode za koje apelanti smatraju klevetničkim braneći se da je u istim iznosio vrijednosne sudove, a ne činjenice. Na taj način je, prema ocjeni apelanata, prvostepeni sud postupio suprotno članu 125. stav 2. ZPP-a prema kojem ako stranka porekne činjenicu koju je priznala sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim. Apelanti smatraju da je tuženi na taj način zloupotrebom procesnih ovlaštenja iz člana 10. stav 2. ZPP-a pokušao da osujeti tužbu iz formalnih razloga dovodeći u pitanje autentičnost portala „Parametar“ odnosno autentičnost novinskih članaka koji su posebno označeni. Potom navode da su tokom postupka pokušali da pojasne sudu da je „Parametar“ certifikovana clipping agencija koja se bavi stručnim praćenjem i analizom informacija iz medijskog prostora BiH, a prevashodno pruža usluge „press clippinga“.

17. Nadalje tvrde da sud u procesnom zakonu nije imao ovlaštenje da ne prihvati fotokopije novinskih članaka, niti je imao pravo da autentičnost dokaza cijeni na pripremnom ročištu, tvrdeći da su redovni sudovi prekršili jedan od segmenata prava na pravično suđenje, a to je pravo na dokaz i jednakost strana u postupku jer su uskraćivanjem izvođenja ključnih predloženih dokaza na glavnoj raspravi apelanti dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na tuženog. Posebno ističu da je sud bez ikakvog dodatnog obrazloženja odbio prijedlog apelanata da se na glavnoj raspravi od 9. septembra 2015. godine izvedu dokazi čitanjem originalnih novinskih tekstova do kojih su uspjeli doći naknadno, uz veliki napor. Sve navedeno, prema ocjeni apelanata, upućuje na zaključak da redovni sudovi apelantima zapravo nisu omogućili da ravnopravno učestvuju u predmetnom postupku prihvatajući sve prigovore tuženog, dok su apelantima bez ikakvog utemeljenja u ZPP-a i bez posebnog obrazloženja uskratili pravo da dokažu tužbene navode.

18. Apelanti su uz apelaciju dostavili sporne novinske članke dnevnih listova koje su preuzeli sa stranice agencije „Parametar“ (iz kojih je, između ostalog, vidljivo koje su dnevne novine objavile članak, kada i na kojoj stranici, te ko je autor teksta) kao i fotokopije istih novinskih članaka koje su od redakcija novinskih kuća dobili u PDF formatu, kao i zapisnike sa ročišta. Uporednom analizom priloženih dokaza vidljivo je da se radi o identičnim novinskim člancima.

b) Odgovor na apelaciju

19. Okružni sud je naveo da taj sud nije povrijedio pravo apelanta na pravično suđenje u situaciji kada je prvostepeni sud odbio provođenje dokaza koji su sudu dostavljani kao fotokopije novinskih članaka jer je taj sud postupao u skladu sa članom 77. u vezi sa članom 335. stav 3. ZPP-a, te članom 102. istog Zakona. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

20. Osnovni sud je naveo da su istaknuti prigovori neosnovani budući da je apelantima bilo omogućeno da učestvuju u postupku i da predlažu dokaze u skladu sa ZPP-om. Iz spisa se može zaključiti da je taj sud postupao profesionalno i da su apelantima bila omogućena sva procesna prava i da je taj sud dao jasno obrazloženja iz kog razloga nije prihvatio predložene dokaze apelanata (fotokopije novinskih članaka) te da apelanti tokom postupka nisu učinili vjerovatnim da ove dokaze bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti pribaviti i predložiti na pripremnom ročištu i izvesti na glavnoj raspravi.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/03) relevantne odredbe glase:

Član 7.

Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođenje samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije određeno. Sud je ovlašćen da utvrdi i činjenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 3. stav 2.)

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno. Član 53.

Parnični postupak pokreće se tužbom.

Tužba mora da sadrži:

3) dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice, (…) Član 62.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

Član 67.

Po prethodnom ispitivanju tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi: 1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost;

2) da je tužba podnijeta neblagovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe;

3) da o istom zahtjevu već teče parnica;

4) da je stvar pravosnažno presuđena;

5) da je o predmetu spora sklopljeno sudsko poravnanje;

6) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;

7) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje ili 8) da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 66. ovog zakona.

Sud donosi rješenje kojim se sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu, ako utvrdi:

1) da nije mjesno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu ili 2) da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu Član 71.

U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje, u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona, mora imati svaki podnesak.

Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice.

Član 72.

Kad je u ovom zakonu predviđeno da stranka može staviti određeni prigovor ili prijedlog ili preduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno prijedlog može se staviti dok sud ne primi odgovor na tužbu.

Član 77.

U pozivu za pripremno ročište sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka sa pripremnog ročišta, kao i o tome da su dužne najdocnije na pripremnom ročištu da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka, te da na pripremno ročište donesu sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz.

Član 78.

Pripremno ročište počinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu.

Kad je potrebno, sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi sa njihovim navodima ili prijedlozima.

Član 79.

Poslije izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravlja se o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji tok postupka. O ovim pitanjima se mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno.

Sud će po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, postupiti po odredbama člana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

Ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka, odluku o prigovoru donijeće zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.

Protiv odluke iz stava 3. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 80.

U daljem toku pripremnog ročišta, raspravljaće se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.

Član 81.

Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji dokazi će se izvesti na glavnoj raspravi.

Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja.

Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Sud nije u daljem toku parnice vezan za svoja ranija rješenja iz ovog člana.

Član 102.

Svaka stranka treba u svojim izlaganjima da iznese sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih prijedloga, da ponudi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda kao i da se izjasni o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.

Stranke mogu u toku glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bile u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu.

Član 123.

Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku. Član 125. stav 2.

Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim.

Član 132.

Isprava koju je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, kao i isprava koju je u takvom obliku izdalo pravno ili fizičko lice u vršenju javnih ovlašćenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene sa javnim ispravama.

Dozvoljeno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Ako se posumnja u autentičnost isprave, stranka može zatražiti da sud traži da se o tome izjasni organ od koga bi trebalo da ona potiče.

Član 335.

Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku, prepisu ili fotokopiji. Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dozvoliće da je razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u spisima predmeta, vratiće se podnosiocu na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži prepis ili fotokopiju isprave.

Ako je isprava priložena u prepisu ili fotokopiji, sud će na zahtjev protivne stranke pozvati podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dozvoliće da je pregleda. Sud će odrediti rok u kome se isprava mora predati, odnosno pregledati. Protiv ovih rješenja nije dozvoljena žalba.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 85 0 P 041594 15 Gž od 22. februara 2016. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu punomoćnik apelanata je primio 24. juna 2016. godine, a apelacija je podnesena 12. jula 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.. Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

29. U konkretnom slučaju radi se o postupku građanskopravne prirode, odnosno o postupku u kojem su apelanti tražili naknadu nematerijalne štete zbog klevete, pa stoga Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Shodno navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud zapaža da su apelanti u apelaciji iznijeli brojne prigovore u vezi sa, prema njihovim tvrdnjama, nezakonitim postupanjem redovnih sudova. Prema tvrdnjama apelanata redovni sudovi nisu proveli ključne dokaze kojima su oni nastojali dokazati svoje tužbene navode u vezi sa povredom ugleda i časti u kontekstu klevetničkog izražavanja tuženog u printanim medijima. Smatraju da nije bilo niti jedne zakonske prepreke da se dostavljene fotokopije novinskih članaka prihvate kao relevantni dokazi, pri čemu tvrde da je tuženi eventualni prigovor u vezi sa autentičnošću dokaza mogao iznijeti u odgovoru na tužbu, a što nije učinio tada, već tek na pripremom ročištu, na što su ukazali sudu, što je obavezivalo sud da postupi po članu 125. stav (2) ZPP-a. Potom, ukazuju da su redovni sudovi zapravo onemogućili apelante da u postupku učestvuju ravnopravno sa tuženim, pri čemu redovni sudovi nisu pružili relevantno obrazloženje zbog čega su odbili da kao dokaz provedu fotokopije novinskih članaka, odnosno naknadno dostavljene originalne primjerke novinskih članaka, braneći takav stav činjenicom da se radi o prigovoru tuženog, a ne o insistiranju suda.

31. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud prije svega podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Buvač protiv Hrvatske (vidi, Evropski sud, Buvač protiv Hrvatske, aplikacija broj 47685/13, presuda od 6. septembra 2018. godine, st. 23-31) utvrdio kršenje prava na pravično suđenje u segmentu pristupa sudu zbog pretjeranog formalizma koji je sud iskazao u primjeni relevantnih odredaba Zakona o medijima što je za posljedicu dovelo do uskraćivanja prava aplikanta na pravično suđenje utvrdivši da ograničenje (insistiranje na pismenoj punomoći i pored činjenice da je aplikant na ročištu naveo da je ovlastio svog punomoćnika da djeluje u njegovo ime u odnosu na izdavača, što je uključivalo i prethodno podnošenje zahtjeva izdavaču za ispravkom spornih navoda u novinskom tekstu) nije bilo razmjerno legitimnom cilju i kao takvo je narušilo suštinu prava aplikanta na pristup sudu koje je osigurano članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Cijeneći primjenjivost navedene prakse Evropskog suda na konkretan slučaj Ustavni sud iz raspoloživih dokumenata zapaža da su apelanti kao dokaze za svoje tužbene navode, između ostalog, dostavili novinske članke iz više dnevnih novina koje su preuzeli sa web stranice „Parametar“ (www.parametar.ba - Parametar je clipping agencija koja se bavi stručnim praćenjem, selekcijom, obradom i analizom informacija iz medijskog prostora Bosne i Hercegovine i regiona čije korištenje zahtijeva unos korisničkog imena i odgovarajuće šifre, sve navedeno shodno podacima sa web stranice ove agencije) u kojima je tuženi iznio izražavanja o apelantima, koja su smatrali klevetničkim. Potom, Ustavni sud zapaža da je tuženi na pripremnom ročištu održanom u februaru 2015. godine iznio prigovor u vezi sa autentičnošću takvih dokaza jer se, prema njegovim tvrdnjama, nije radilo o „dokazima iz originalnih primjeraka novina“, već o dokazima „skinutih“ sa web stranice agencije „Partametar“, a što je bio razlog da Osnovni sud, u smislu člana 335. stav (3) ZPP-a, naloži apelantima da u roku od osam dana dostave originalne primjerke novinskih članaka. Ustavni sud nadalje zapaža da su apelanti, postupajući po nalogu suda, podneskom od 16. marta 2015. godine, dakle blagovremeno, na uvid sudu dostavili fotokopije novinskih članaka koje su na njihovo traženje dobili elektronskim putem u PDF formatu od redakcija novinskih kuća, uz obrazloženje da ni one (redakcije novinskih kuća) ne posjeduju originalne primjerke novina iz 2013. godine i da iz tog razloga nisu bili u mogućnosti da dostave originalne primjerke članaka, nakon čega je Osnovni sud donio rješenje kojim je usvojio prigovor tuženog da se kao dokazi ne prihvate dostavljene fotokopije članaka iz dnevnih novinskih listova i to „Oslobođenje“ od 23. oktobra 2013. godine, „Dnevni list“ od 21. oktobra 2013. godine, „Dnevni lista“ od 22. oktobra 2013. godine, „Press“ od 22. oktobra 2013. godine, „Večernje novosti“ od 22. oktobra 2013. godine i „Euroblic“ od 15. oktobra 2013. godine uz obrazloženje da su apelanti imali dovoljno vremena da dostave originale navedenih dnevnih novina, a da je tuženi iskazao sumnju u njihovu autentičnost.

33. Ustavni sud također zapaža da su apelanti naknadno pribavili originalne primjerke novinskih članaka tražeći da se na glavnoj raspravi, koja je održana 9. septembra 2015. godina, izvedu kao dokazi, čemu se usprotivio tuženi, pa je sud prijedlog odbio primjenom člana 102. stav (2) ZPP-a uz obrazloženje da je o tom pitanju već odlučio rješenjem od 27. marta 2015. godine. Ustavni sud također zapaža da su apelanti prigovore koje su naveli u apelaciji iznijeli i u žalbi, ali je Okružni sud prigovore ocijenio neutemeljenim prihvativši obrazloženje prvostepenog suda kao zakonito i pravilno.

34. Imajući u vidu činjenične okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud prije svega podsjeća da fotokopija isprave predstavlja valjan dokaz za sud u parničnom postupku, shodno odredbi članu 335. stav (1) ZPP-a koja propisuje da se isprave koje se prilažu podnesku podnose u izvorniku, prepisu ili fotokopiji (vidi relevantne propise). Ustavni sud također zapaža da stav (3) člana 335. ZPP-a propisuje mogućnost da sud, ukoliko je isprava priložena u prepisu ili fotokopiji, može na zahtjev protivne stranke zatražiti od podnosioca da dostavi ispravu u izvorniku kako bi je protivna stranka pregledala. Ustavni sud također zapaža da odredba člana 53. ZPP-a propisuju obavezu tužitelja da uz tužbu dostavi relevantne dokaze kojima će potkrijepiti tužbene navode.

35. Shodno navedenom Ustavni sud zapaža da je tuženi tokom postupka istakao prigovor vezan za autentičnost dokaza - novinskih članaka koje su apelanti dostavili uz tužbu, a koje su preuzeli sa web stranice „Parametar“. Naime, Ustavni sud zapaža da su apelanti uz apelaciju, između ostalih, dostavili i sporne novinske članke „skinute“ sa web stranice „Parametar“ iz kojih je vidljivo gdje i kada je članak objavljen, na kojoj stranici i ko je autor teksta, ali i fotokopije novinskih članaka koje su apelanti dobili od novinskih kuća, a koje sud nije prihvatio da provede kao dokaze na glavnoj raspravi. Potom, Ustavni sud zapaža da tuženi nije naveo konkretan razlog zbog čega smatra da su takvi dokazi neautentični, osim što je njihovu neautentičnost vezao isključivo za činjenicu da se ne radi o dokazima odnosno fotokopijama spornih članaka iz originalnih novina. Prema ocjeni Ustavnog suda u takvim okolnostima se čini da je Osnovni sud odbivši da kao dokaze na glavnoj raspravi provede fotokopije novinskih članaka koje su apelanti, na traženje suda, blagovremeno dostavili, insistirajući na dostavi originalnih novinskih članaka smo zato što je tuženi iskazao sumnju u autentičnost prvobitno dostavljenih dokaza, bez navođenja konkretnog i relevantnog razloga za sumnju, iskazao pretjerani formalizam u primjeni člana 335. stav (3) ZPP-a. Navedeno posebno što tuženi ni na koji način nije obrazložio iz kog razloga smatra da su dostavljeni dokazi neautentični što implicira na zaključak da se radi tek o paušalnom prigovoru. Ustavni sud u vezi s tim zapaža da je u konkretnom slučaju procesna uloga suda bila potpuno zanemarena i da je sud zapravo svoju odluku o neprovođenju naknadno dostavljenih dokaza zapravo utemeljio samo na paušalnom prigovoru tuženog, što je sa aspekta prava na pravično suđenje neprihvatljivo. Prema ocjeni Ustavnog suda u okolnostima konkretnog slučaja insistiranje Osnovnog suda na dostavi originalnih primjeraka novinskih članaka nije bilo razmjerno legitimnom cilju te je na taj način narušena suštinu prava apelanata na pravično suđenje zajamčeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Za Ustavni sud je također posebno neprihvatljivo što je Okružni sud u svemu podržao obrazloženje Osnovnog suda, pa čak i u dijelu da se kao dokazi ne prihvate ni naknadno dostavljeni originalni primjerci novinskih članaka, posebno što su apelanti svoju žalbu i utemeljili na identičnim prigovorima koje iznose u apelaciji.

36. Stoga, podržavajući praksu Evropskog suda zauzetu u predmetu Buvač protiv Hrvatske, te uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da je zbog pretjeranog formalizma redovnih sudova u primjeni člana 335. stav (3) ZPP-a došlo do kršenje prava na pravično suđenja apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada su redovni sudovi iskazali pretjerani formalizam u primjeni odredbe člana 335. stav (3) ZPP-a insistirajući da apelanti kao dokaz dostave originalne primjerke novinskih članaka samo zato što je tuženi, bez bilo kakvog dodatnog obrazloženja, iskazao sumnju u autentičnost priloženih dokaza skinutih sa portala „Parametar“, čime je narušena suština prava apelanata na pravično suđenje.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o meritumu u predmetu AP-2978/16 (Ć. B., D. D. i A. D.) | Sudska praksa | Aktio