Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-764/18 (S. M.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-764/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-764/18, rješavajući apelacije Senada Mašića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Senad Mašić protiv:
-Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 003106 15 Uvp od 25. oktobra 2017. godine i -Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 003141 15 Uvp od 1. februara 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-764/18
1. Senad Mašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda, podnio je 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 003106 15 Uvp od 25. oktobra 2017. godine.
2. U konkretnom slučaju osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 003106 14 U od 29. decembra 2014. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv Rješenja Skupštine opštine Brod (u daljnjem tekstu: Skupština opštine ili tužena) broj 01-111-12/14 od 6. juna 2014. godine. Navedenim rješenjem tužene apelant je razriješen funkcije potpredsjednika Skupštine opštine sa 6. junom 2014. godine prije isteka mandata, zbog usklađivanja sa Zakonom i Statutom Opštine Brod.
AP-2385/18
3. Senad Mašić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 20. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 003141 15 Uvp od 1. februara 2018. godine.
4. U konkretnom slučaju osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen je zahtjev apelanta za vanredno preispititvanje Presude Okružnog suda broj 13 0 U 003141 14 U od 30. januara 2015. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv Rješenja tužene broj 01-111-15/14 od 6. juna 2014. godine. Navedenim rješenjem tužene M. G. je izabran za potpredsjednika Skupštine opštine Brod.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta i zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 764/18.
6. U obrazloženjima osporenih presuda Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je apelant 28. februara 2013. godine na osnovu člana 5. Statuta o izmjenama i dopunama Statuta Opštine Brod (kojim je bilo propisano da Skupština opštine ima predsjednika i dva potpredsjednika) imenovan za potpredsjednika Skupštine opštine iz reda bošnjačkog naroda. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu funkcionera jedinica lokalne samouprave (gdje je, između ostalog, propisano da Skupština opštine ima jednog potpredsjednika) na sjednici Skupštine opštine donesen je novi Statut i novi Poslovnik jer je tužena bila u obavezi da izvrši usklađivanje organizacije Skupštine opštine sa navedenim zakonima. Vrhovni sud je naveo da je članom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu funkcionera jedinica lokalne samouprave propisano da jedinica lokalne samouprave ne može svojim statutom i drugim aktima utvrditi druga radna mjesta funkcionera i ne može utvrditi više od jednog izvršioca na radna mjesta iz člana 2. ovog zakona (kojim je propisano da su funkcioneri jedinice lokalne samouprave: načelnik opštine, zamjenik načelnika opštine, predsjednik skupštine opštine i potpredsjednik skupštine opštine). Vrhovni sud je naveo da je članom 55. Statuta propisano da potpredsjedniku Skupštine opštine može prestati funkcija prije isteka mandata, a članom 21. Poslovnika propisano je da se postupak razrješenja potpredsjednika Skupštine opštine vrši tajnim glasanjem, da je za razrješenje potrebna većina glasova ukupnog broja odbornika, a postupak provodi Komisija za glasanje. Nadalje je naveo da iz Izvoda iz Zapisnika sa 18. redovne sjednice Skupštine opštine održane 6. juna 2014. godine proizilazi da je usvojen dnevni red između kojeg su i tačke: prijedlog rješenja o razrješenju apelanta sa funkcije potpredsjednika Skupštine opštine, prijedlog rješenja o razrješenju M. G. sa funkcije potpredsjednika Skupštine opštine i prijedlog rješenja o imenovanju (novog) potpredsjednika Skupštine opštine. S tim u vezi, Vrhovni sud je ukazao da je nakon provedenog postupka tajnog glasanja komisija za glasanje konstatovala da je Skupština opštine sa 16 glasova „za“, 4 glasa „protiv“ i 4 glasa „uzdržan“ donijela rješenje o razrješenju apelanta sa funkcije potpredsjednika Skupštine opštine, kao i da je donijela rješenje o razrješenju M. G. sa funkcije potpredsjednika Skupštine opštine. S tim u vezi, Vrhovni sud je ukazao da je postupak razrješenja apelanta proveden u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o statusu funkcionera jedinica lokalne samouprave, Statutom i Poslovnikom Skupštine opštine i da nije razriješen navedene funkcije zato što je Bošnjak, već zbog izmjene zakona i usklađivanja Statuta i Poslovnika. Nadalje, Vrhovni sud je ukazao da apelantu nije bilo uskraćeno pravo da bude ponovo kandidat za potpredsjednika Skupštine opštine, ali prilikom tajnog glasanja nije dobio potrebnu većinu glasova. Vrhovni sud je naveo da nisu osnovani navodi apelanta da je u konkretnom slučaju, prilikom imenovanja novog potpredsjednika, povrijeđen član
3. Zakona o lokalnoj samoupravi jer nije ispoštovana proporcionalna zastupljenost svih konstitutivnih naroda u organima opštine uključujući funkcionere opštine koji se biraju direktno (zamjenika načelnika opštine, predsjednika i potpredsjednika). Naime, Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju (nakon izmjene zakona) došlo do promjene u broju potpredsjednika, pa se novi potpredsjednik morao ponovo izabrati, a kako se izbor vrši tajnim glasanjem to se nije mogao izabrati kandidat iz reda određenog konstitutivnog naroda već kandidat sa najvećim brojem glasova. Dakle, Vrhovni sud je naveo da je tužena u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, Statutom i Poslovnikom pravilno provela postupak razrješenja oba potpredsjednika Skupštine opštine, a nakon toga provela postupak o izboru potpredsjednika Skupštine opštine. Naime, članom 3. Zakona o lokalnoj samoupravi proporcionalna zastupljenost obezbijeđena je u organima jedinica lokalne samouprave što podrazumijeva funkcionere jedinica lokalne samouprave koji se ne biraju direktno tj. zamjenika načelnika jedinica lokalne samouprave, predsjednika skupštine i podpredsjednika skupštine jedinica lokalne samouprave (stav 1.), s tim što predsjednik skupštine i načelnik ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda i grupe ostalih (stav 2.). S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da su u novom izbornom procesu u prvom krugu kandidati za potpredsjednika skupštine bili: apelant, M. G. i Z. R., gdje je apelant bio treći sa šest glasova. Vrhovni sud je naveo da u ponovnom krugu glasanja nijedan kandidat nije dobio potrebnu većinu zbog čega je glasanje ponovljeno za dva kandidata koji su dobili najveći broj glasova (M.G. devet glasova i Z. R. osam glasova), nakon čega je M. G. dobio potrebnu većinu (15 glasova). Dakle, apelant je u novom izbornom procesu ravnopravno učestvovao zajedno sa druga dva kandidata u kojem zbog nedobijanja potrebne većine glasova nije bio kandidat u ponovljenom glasanju. Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku nije povrijeđen član 1. stav (4) Ustava Republike Srpske jer je apelant kao Bošnjak, zajedno sa ostala dva konstitutivna naroda Srbima i Hrvatima ravnopravno i bez diskriminacije učestvovao kao funkcioner u vršenju vlasti kao potpredsjednik Skupštine opštine. Vrhovni sud je ukazao da apelant sa navedene funkcije nije razriješen zbog diskriminacije, već zbog izmjene zakona i podzakonskih akata u postupku razrješenja (član 21. Poslovnika) i to tajnim glasanjem zbog čega nije povrijeđen ni član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelant, između ostalog, navodi da je njegovim razrješenjem sa funkcije podpredsjednika Skupštine opštine i imenovanjem M. G. na tu funkciju, povrijeđen član 1. stav (4) Ustava Republike Srpske, zatim član 4. „novog“ Zakona o lokalnoj samoupravi i član 14. Statuta. Naime, apelant navodi da nakon njegovog razrješenja sa funkcije potpredsjednika Skupštine opštine među funkcionerima u Opštini Brod nema nijednog predstavnika bošnjačkog naroda.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacija, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u predmetnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u obrazloženjima osporenih odluka dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Vrhovni sud u obrazloženjima osporenih odluka, kao konačnih odluka u predmetnim postupcima, dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o lokalnoj samoupravi, kao i primjene Statuta i Pravilnika Opštine Brod na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević