Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3112/17 (L. Ž.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3112/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 3112/17, rješavajući apelaciju Ljubinka Župljanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ljubinka Župljanina podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši u predmetu broj 73 0 I 014045 17 I 2 (raniji broj 73 0 P 014045 12 I).
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ljubinko Župljanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 22. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 73 0 I 014045 17 I 2 (raniji broj 73 0 P 014045 12 I).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 12. septembra 2017. i 13. jula 2018. godine, kao i od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 13. jula 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 22. septembra 2017. godine i 23. jula 2018. godine dostavio odgovore na apelaciju, a Okružni sud 24. augusta 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 27. novembra 2012. godine na osnovu izvršne isprave, odnosno pravomoćne i izvršne Presude Osnovnog suda broj 73 0 P 014045 12 P od 1. oktobra 2012. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika M. N. (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate potraživanja po osnovu duga, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškovima parničnog i izvršnog postupka, i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika i prenosom novčanih sredstava na apelantov račun, te troškova parničnog i izvršnog postupka prenosom na račun apelantovog punomoćnika.
6. Osnovni sud je Rješenjem broj 73 0 P 014045 12 I od 27. decembra 2012. godine odredio predloženo izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika i namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom.
7. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je podnio prigovor, koji je Osnovni sud Rješenjem broj 73 0 P 014045 12 I od 7. novembra 2013. godine odbio i istovremeno obavezao izvršenika da apelantu nadoknadi troškove postupka. Izvršenik je na navedeno rješenje izjavio žalbu koja je Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 P 014045 14 Gži od 27. marta 2015. godine odbijena i potvrđeno je prvostepeno rješenje, dok je istovremeno odbijen apelantov zahtjev za nadoknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu.
8. Po apelantovom prijedlogu da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari, nakon izvršenog popisa i procjene pokretnih stvari izvršenika, sudski izvršilac je proveo postupak prodaje pokretnih stvari izvršenika 18. augusta 2014. godine, ali se na ročište za prodaju pokretnih stvari putem neposredne pogodbe niko nije odazvao.
9. Osnovni sud je pozvao apelanta da može u smislu člana 8. stav (3) Zakona o izvršnom postupku predložiti novo sredstvo i predmet izvršenja. Navedeni dopis apelantov punomoćnik je primio 6. oktobra 2014. godine i u ostavljenom roku nije predložio novo sredstvo i predmet izvršenja.
10. Apelantov punomoćnik je podneskom od 16. januara 2017. godine predložio da sud pribavi podatke o imovini izvršenika. Po pribavljenim podacima, Osnovni sud je dopisom od 3. jula 2017. godine obavijestio apelantovog punomoćnika o utvrđenoj imovini izvršenika, te da može predložiti novo sredstvo i predmet izvršenja. Apelant je predložio izvršenje na nekretninama izvršenika, te je Osnovni sud Rješenjem o promjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 73 0 I 014045 17 I 2 od 4. augusta 2017. godine dozvolio promjenu predmeta i sredstava izvršenja, nakon čega je navedeno rješenje dostavio strankama i Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Kotor Varoš koja je Rješenjem od 28. augusta 2017. godine dozvolila upis zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi.
11. U daljnjem toku postupka apelant je zaključkom Osnovnog suda od 24. januara 2018. godine pozvan da uplati predujam za vještačenje po vještaku poljoprivredne struke i taj zaključak apelantov punomoćnik je primio 29. januara 2018. godine.
12. U nastavku postupka, apelantov punomoćnik je Osnovnom sudu uputio podnesak od 6. februara 2018. godine u kojem navodi da, postupajući po zaključku suda od 24. januara 2018. godine, predlaže da se izvršni postupak stavi u fazu mirovanja do daljnjeg kako bi se apelantovo potraživanje pokušalo naplatiti primjenom izvršnih radnji na ostalim raspoloživim predmetima izvršenja.
13. Osnovni sud je dopisom od 18. aprila 2018. godine tražio od apelantovog punomoćnika da precizira vrijeme do kojeg traži odlaganje izvršenja, međutim iz odgovora Osnovnog suda proizlazi da do dana pisanja odgovora ovog suda apelant nije odgovorio na dopis suda.
14. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju od 27. decembra 2012. godine, odnosno zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant se poziva i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je također naveo da vodi izvršni postupak više od pet godina, a da je dopisom od 3. jula 2017. godine od njega zatraženo novo označavanje predmeta izvršenja. Apelant je naveo da je „prekršen član II/3.e) Ustava BiH i član 6. stav 1. Evropske konvencije ... izvršena suspenzija standarda poštenog suđenja koje uključuje i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, pravo na pristup sudu i pravo na djelotvoran pravni lijek u slučaju da država ili entitet s odgovarajućom pravosudnom jurisdikcijom, opstruiše izvršenje sudskih odluka“. Apelant iz tog razloga traži obeštećenje u iznosu od 5.000,00 KM na ime nadoknade nematerijalne štete jer su mu uskraćena njegova finansijska sredstva i povrijeđeno pravo na imovinu.
b) Odgovori na apelaciju
16. Osnovni sud je naveo tok postupka, navedenog u činjeničnom djelu odluke, ističući, između ostalog, da su navodi apelacije neosnovani.
17. Okružni sud je, između ostalog, naveo da se predmetna apelacija ne odnosi na postupanje ovog suda, te da nema razloga da daje odgovor na apelaciju.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
19. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS” br. 37/12, 44/15 i 100/17) relevantne odredbe glase:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
28. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Osnovnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje, sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u građanskopravnim slučajevima protežu i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojem je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelant 27. novembra 2012. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste nešto duži od pet godina i devet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud, također, smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o naplati potraživanja po osnovu duga.
32. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka tražio da se utvrdi imovina izvršenika i predložio novo sredstvo izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je Osnovni sud postupao po apelantovim prijedlozima. S druge strane, posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 27. novembra 2012. godine Osnovni sud u relativno razumnom roku, odnosno 27. decembra 2012. godine donio rješenje o izvršenju, kao i da je odlučio o prigovoru izvršenika (u periodu kraćem od jedanaest mjeseci nakon donošenja rješenja o izvršenju) rješenjem od 7. novembra 2013. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 27. marta 2015. godine (istovremeno je navedenim rješenjem odbijen apelantov zahtjev za nadoknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu). Ustavni sud, također, primjećuje da je Osnovni sud u nastavku postupka prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika zakazao za 18. august 2014. godine, ali se na ročište za prodaju pokretnih stvari putem neposredne pogodbe niko nije odazvao, te je pozvao apelanta (6. oktobar 2014. godine) da predloži novo sredstvo i predmet izvršenja, međutim apelant u ostavljenom roku nije postupio po nalogu suda, već je tek 16. januara 2017. godine predložio sudu da pribavi podatke o imovini izvršenika. Ustavni sud, također, primjećuje da je Osnovni sud, postupajući po apelantovom prijedlogu, u prikladnim vremenskim rokovima pribavio informacije o izvršenikovoj imovini, te 3. jula 2017. godine obavijestio apelantovog punomoćnika o utvrđenoj imovini izvršenika, kao i da može predložiti novo sredstvo i predmet izvršenja. Nakon toga, apelant je predložio izvršenje na nekretnini izvršenika, nakon čega je Osnovni sud Rješenjem broj 73 0 I 014045 17 I 2 od 4. augusta 2017. godine dozvolio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, te je navedeno rješenje dostavio strankama i Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Kotor Varoš koja je 28. augusta 2017. dozvolila upis zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio zaključak (24. januar 2018. godine) kojim je pozvao apelanta da uplati predujam za vještačenje, nakon čega apelantov punomoćnik Osnovnom sudu dostavlja podnesak od 6. februara 2018. godine kojim predlaže da se postupak izvršenja stavi u fazu mirovanja do daljnjeg kako bi se apelantovo potraživanje pokušalo naplatiti primjenom izvršnih radnji na ostalim raspoloživim predmetima izvršenja (u istom nije precizirao do kojeg vremena traži odlaganje, niti je na poziv suda od 18. aprila 2018. godine precizirao vrijeme odlaganja), čime je apelant na izvjestan način doprinio dužini trajanja postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosio odluke s ciljem okončanja predmetnog postupka.
33. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da izvršni postupak pred Osnovnim sudom traje nešto duže od uobičajenog, ali je i sam apelant odnosno apelantov punomoćnik na izvjestan način doprinio dužini trajanja postupka, te da su postojale i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja izvršnog postupka, kao što je bezuspješna prodaja pokretnih stvari izvršenika, utvrđivanje imovine izvršenika, kao i promjena predmeta i sredstva izvršenja. Navedeni period trajanja postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Osnovnom sudu. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Osnovnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
34. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, kao i navode Osnovnog suda iz odgovora na apelaciju u predmetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, a koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji traje nešto više od pet godina i devet mjeseci, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
II.Ostali navodi
35. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava, koja nisu ničim obrazložena, smatra neosnovanim.
III.Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim nije okončan ni nakon perioda od pet godina i devet mjeseci budući da je Osnovni sud postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i zakonskim odredbama i u tom smislu provodio procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali da je Osnovni sud odugovlačio postupak na čiju su dužinu utjecale i brojne objektivne okolnosti, te je i sam apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka.
39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević