Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3471/18 (S. B.)

Odluka donesena 23. 10. 2018.

Povreda
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Pritvor
  • Lišavanje slobode
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3471/18

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3471/18, rješavajući apelaciju Slaviše Bartule, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. oktobra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Slaviše Bartule.

Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s određivanjem pritvora Slaviši Bartuli na osnovu rješenjā Okružnog suda u Istočnom Sarajevu br. 14 0 K 003578 18 Kv od 11. juna 2018. godine i 14 0 K 003578 18 Kpp 14 od 24. maja 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slaviša Bartula (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, i Boris Mandić, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnio je 22. juna 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenjā Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 14 0 K 003578 18 Kv od 11. juna 2018. godine i 14 0 K 003578 18 Kpp 14 od 24. maja 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 3. jula 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. jula 2018. godine, a Okružno tužilaštvo 11. jula 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Okružnog suda (sudija za prethodni postupak) broj 14 0 K 002578 SS Kpp 14 od 24. maja 2018. godine apelantu i saosumnjičenom M. S., protiv kojih se vodi istraga zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav 3. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), određen je pritvor u trajanju od mjesec dana. Pritvor je apelantu određen zbog postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tač. b) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljem tekstu: ZKPRS). Određeno je da pritvor po ovom rješenju apelantu može trajati najduže jedan mjesec, a počinje teći od dana prestanka pritvora po Rješenju Okružnog suda broj 14 0 K 003653 18 KPP 4 od 11. maja 2018. godine, tj. od 8. juna 2018. godine (koje je doneseno u postupku koji se vodi protiv apelanta zbog krivičnog djela razbojništvo iz člana 277. stav 2. KZRS).

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili krivično djelo proizlazi iz izvještaja o počinjenom krivičnom djelu PU Istočno Sarajevo broj 16- 3/1-2-230.2-76/18 KU-47/18 od 22. maja 2018. godine sa prilozima (službenim izvještajima prilikom provođenja posebnih istražnih radnji, nadzora i tehničkog snimanja telefonskih brojeva i mobilnih telefona koje koriste osumnjičeni) iz kojih, nadalje, proizlazi da su osumnjičeni apelant i saosumnjičeni M.S. u vremenskom periodu od februara do maja 2018. godine na području Istočnog Sarajeva, Zvornika i drugih općina preduzimali radnje u vezi sa izvršenjem krivičnog djela koje im se stavlja na teret. Dalje je navedeno da su, kako to proizlazi iz navedenih službenih izvještaja, apelant i saosumnjičeni M.S. zajednički djelovali sa ostalim osumnjičenim koji su obuhvaćeni naredbom o provođenju istrage u izvršenju krivičnog djela koji im se stavlja na teret. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je prilikom pretresa stana i drugih prostorija pronađena droga u količinama kako je to navedeno u prijedlogu za određivanje pritvora, Okružni sud je zaključio da postoji osnovana sumnja da su apelant i saosumnjičeni M.S. počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret, te da je ispunjen uvjet za određivanje pritvora iz člana 197. stav 1. ZKPRS.

7. U odnosu na postojanje pritvorskog razloga za određivanje pritvora predviđenog odredbom člana 197. stav 1. tačka b) ZKPRS, istaknuto je da je krivično djelo koje se apelantu i saosumnjičenom M.S. stavlja na teret izvršilo više lica koja su bila u međusobnom dogovoru jedni sa drugim, kao i sa drugim licima, kako to proizlazi iz sadržaja transkripata povodom rezultata provedenih posebnih istražnih radnji. Pored toga, istaknuto je, imajući u vidu da se osumnjičenim stavlja na teret izvršenje krivičnog djela nedozvoljena proizvodnja i promet opojnih droga, da je navedeno krivično djelo izvršilo više lica koja su u međusobnom kontaktu i koja su organizirala, nabavljala, skladištila na samo njima poznatim lokacijama i pripremala za prodaju opojnu drogu krajnjim konzumentima (kako to proizlazi iz navedenih transkripata), te da su ista lica komunicirala sa većim brojem lica čiji identitet u ovoj fazi postupka nije utvrđen. Imajući u vidu sve navedeno, Okružni sud je zaključio da postoje razlozi za određivanje pritvora po pritvorskom osnovu iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKPRS, kojom odredbom je propisano da će se pritvor odredili ako postoji bojazan da će se uništiti, sakriti dokazi ili tragovi koji su važni za krivični postupak.

8. U odnosu na pritvorski razlog propisan odredbom člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, Okružni sud je istakao da iz prikupljenih dokaza proizlazi da se radi o krivičnom djelu koje su apelant i saosumnjičeni M.S. vršili u dužem vremenskom periodu, te je, imajući u vidu težinu krivičnog djela koje se osumnjičenim stavlja na teret, ocijenio da postoje okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo. Pored toga, istaknuto je da se radi o licima koja su ranije osuđivana, pa i za krivično djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga, jer iz krivičnih i operacionih evidencija za apelanta proizlazi da se radi o licu koje je višestruko osuđivano i koje se kontinuirano u dužem vremenskom periodu bavi izvršenjem spomenutog i drugih krivičnih djela za koja je osuđen presudom Osnovnog suda u Zvorniku od 20. maja 2004. godine i presudom Osnovnog suda u Rogatici od 5. augusta 2003. godine, pa, prema ocjeni Okružnog suda, postoje okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogli ponoviti krivično djelo. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da postoji osnov da se apelantu i M.S. odredi pritvor zbog razloga predviđenih odredbom člana 19. stav 1. tačka v) ZKPRS.

9. Okružni sud je ocijenio kao neosnovan prijedlog apelantove odbrane da se prijedlog Okružnog tužilaštva za određivanje pritvora odbaci kao preuranjen, pozivajući se na praksu Suda Bosne i Hercegovine, smatrajući da taj prijedlog odbrane nije konkretiziran.

10. Odlučujući o žalbama apelanta i saosumnjičenog M.S., Okružni sud (vijeće) je Rješenjem broj 14 0 K 003578 18 Kv od 11. juna 2018. godine žalbe odbio kao neosnovane. Vijeće je ocijenilo da su u odnosu na postojanje osnovane sumnje, kao i opasnosti od ometanja krivičnog postupka u prvostepenom rješenju dati u svemu jasni i prihvatljivi razlozi s kojim je saglasan i Okružni sud. U odnosu na pritvorski razlog propisan odredbom člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, vijeće je smatralo da nema osnova za zaključak da će apelant ponoviti krivično djelo, pa je zaključilo da nije ispunjen uvjet da se apelantu odredi pritvor i po ovom osnovu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 5. stav 1. tačka c) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo iz člana 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i pravo iz člana 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima.

12. Apelant, prije svega, navodi da je Okružni sud proizvoljno primijenio odredbe procesnog prava pri određivanju „dvostrukog pritvora“ pod suspenzivnim djejstvom. Smatra da su sudija za prethodno saslušanje, a u konačnici i vanraspravno vijeće Okružnog suda trebali odbaciti prijedlog Okružnog tužilaštva za određivanje pritvora s obzirom na to da zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, konkretno ZKPRS, ne poznaje institut „dvostrukog pritvora“. Apelant ističe da ove njegove navode potvrđuje, prije svega, odluka Ustavnog suda BiH u predmetu broj AP 1381/12 u kojem je usvojena apelacija apelanta Nihada Bojadžića u identičnoj pravnoj situaciji. Također, ukazuje na Rješenje Suda BiH broj X-KR-05/58 od 28. jula 2006. godine (Momčilo Mandić) u kojem je Sud odbacio prijedlog Tužilaštva BiH smatrajući ga preuranjenim, jer se optuženi već nalazio u pritvoru po drugom osnovu. Osim toga, ističe da i stavovi susjednih država potvrđuju navedeno: „S obzirom na to da se okrivljeni već nalazi u pritvoru na osnovu odluke suda u jednom drugom krivičnom predmetu, nije potrebno, a niti dopustivo, odlučivati o njegovom lišavanju slobode u paralelnom postupku, kao što je to ovdje slučaj. Sud koji vodi paralelni krivični postupak protiv istog okrivljenog, ovdje sud prvog stepena, dužan je provjeravanjem stanja utvrditi hoće li i do kada pritvor protiv okrivljenog u tom drugom predmetu trajati, pa tek onda, ako pritvor u tom predmetu bude ukinut, ocijeniti postojanje razloga za pritvor i pritvor protiv okrivljenog eventualno odrediti“ (Z. Đurđević, D. Tripalo: Trajanje pritvora u svjetlu međunarodnih standarda…).

13. Apelant, dalje, smatra da mu je nezakonito određen pritvor uslijed arbitrarne primjene procesnog prava kako u pogledu postojanja osnovane sumnje kao općeg pritvorskog razloga, tako i u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKPRS.

14. Najzad, apelant smatra da je Okružni sud propustio da ponudi razloge i obrazloženja zbog čega ne postoji mogućnost određivanja mjera blažih od pritvora.

b) Odgovor na apelaciju

15. Okružni sud i Okružno tužilaštvo u odgovoru na apelaciju su se pozvali na obrazloženja osporenih rješenja, te zaključili da su apelantovi navodi o povredi prava izneseni u apelaciji neosnovani.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12) u relevantnom dijelu glasi:

6. Pritvor Opšte odredbe Član 196.

(1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

(2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužioca, a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog, odnosno optuženog, na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 197. stav 1. tačka a).

(3) Tužilac je dužan da podnese obrazložen prijedlog za produženje pritvora sudu najkasnije pet dana prije isteka roka iz rješenja o pritvoru. Sud odmah dostavlja prijedlog osumnjičenom, odnosno optuženom i njegovom braniocu.

(4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa posebnom hitnošću.

(5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu.

(6) Po prijedlogu optuženog ili branioca za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama sud će održati ročište, odnosno sjednicu vijeća o kome će obavijestiti stranke i branioca. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća.

(7) Protiv riješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba je dopuštena.

(8) Ako prijedlog nije zasnovan na novim činjenicama koje su od značaja za ukidanje pritvora, sud neće donijeti posebno rješenje.

Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka b) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 14 0 K 003578 18 Kv od 11. juna 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 22. juna 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c) Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i pravo iz člana 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

23. Član 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

24. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je u više svojih odluka naglasio da se pravo na ličnu slobodu i sigurnost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije daje zaštitu da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode se ocjenjuje, u prvom redu, u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva zakona koji je primijenjen u konkretnom slučaju, dakle, ZKPRS, ali uz istovremeno poštivanje standarda iz člana

5. Evropske konvencije. Osnovni princip je da niti jedan pritvor koji je proizvoljan ne može biti spojiv sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije, te da se pojam "proizvoljnosti" iz člana 5. stav 1. Evropske konvencije proteže dalje od samog nepoštivanja nacionalnog prava, tako da lišavanje slobode može biti zakonito u smislu domaćeg prava, ali i dalje proizvoljno i tako protivno Konvenciji (vidi predmet Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV] broj 13229/03, stav 67, ECHR 2008-... ).

25. Dakle, Ustavni sud će analizirati apelantove navode kojim se ukazuje na to da mu je Okružni sud osporenim rješenjima nezakonito odredio pritvor, odnosno da se radi o „dvostrukom pritvoru“, tj. pritvoru pod suspenzivnim djejstvom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je osporenim rješenjima apelantu određen pritvor koji počinje teći od dana prestanka pritvora po Rješenju Okružnog suda broj 14 0 K 003653 18 KPP 4 od 11. maja 2018. godine, tj. od 8. juna 2018. godine.

26. Prije daljnje analize Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda u predmetu Šebalj protiv Hrvatske (vidi predmet Šebalj protiv Hrvatske, presuda od 28. juna 2011. godine, zahtjev broj 4429/09) u kojem je Evropski sud zaključio da „postoji povreda prava na pravo podnosioca na slobodu iz člana 5. stav 1. Evropske konvencije, jer pritvor nije bio zakonit, budući da je podnosilac prijave zadržan u pritvoru nakon što je isteklo zakonom propisano maksimalno vrijeme za pritvor, na osnovu odluke o pritvoru donesene u paralelnom krivičnom postupku, a da se takav pritvor ne zasniva na određenim zakonskim odredbama ili jasnoj sudskoj praksi. Navedeno nije u skladu sa principom pravne sigurnosti i protivno je osnovnom aspektu vladavine prava “.

27. Dalje, Evropski sud je u predmetu Baranowski protiv Poljske (vidi predmet Baranowski protiv Poljske, presuda od 28. marta 2000. god., zahtjev broj 28358/95 ) ustanovio kršenje člana 5. stav 1. Evropske konvencije kada određivanje pritvora u paralelnim sudskim postupcima i produženje pritvora na neograničeno vrijeme nisu zasnovani na jasnim zakonskim odredbama i sudskoj praksi.

28. U tom smislu Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP 1381/12 (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1381/12 od 19. jula 2012. godine, dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) analizirao odredbe člana 131. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH) kojima se regulira određivanje i produženje pritvora i koje su po svom sadržaju istovjetne odredbama člana 196. ZKPRS.

29. U navedenoj odluci Ustavni sud je naveo: „Predmetne odredbe ni na koji način ne propisuju šta se događa u situaciji kada se osumnjičeni, odnosno optuženi, nalazi u pritvoru u jednom krivičnom postupku a imamo prijedlog za određivanje pritvora u drugom krivičnom postupku, dakle, kada imamo procesnu situaciju u kojoj nije moguće izvršiti spajanje postupaka, a postoje uvjeti za pritvor i u jednom i u drugom postupku (...), da (…) ono što nije zabranjeno ZKPBiH, niti se može, niti smije tumačiti na štetu, u konkretnom slučaju, apelanta, nego u njegovu korist“ (vidi tačku 44). Ustavni sud je u navedenoj odluci dalje naveo: „ (...) niti imamo jasne i precizne zakonske odredbe, niti imamo jasnu sudsku praksu” (vidi tačku 45). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da procesnopravno ne mogu paralelno postojati dva rješenja o određivanju, odnosno produženju pritvora, tj. da sud mora voditi računa i da li je pritvor protiv okrivljenog već određen u drugom predmetu i, ako utvrdi da jeste, ne smije donijeti još jedno rješenje o određivanju pritvora (vidi tačku 45), te da je povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i sigurnost iz člana 5. stav 1. Evropske konvencije (vidi tačku 46).

30. Dovodeći sve navedeno u vezu sa okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je i u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i sigurnost iz člana 5. stav 1. Evropske konvencije, jer mu pobijanim rješenjima nije zakonito određen pritvor.

31. Budući da je Ustavni sud zaključio da je apelantu nezakonito određen pritvor isključivo zbog nemogućnosti da postoje dva rješenja o određivanju pritvora, odnosno zato što, iako se apelant nalazi u pritvoru prema ranijem rješenju za krivična djela iz drugog postupka, apelantu je pobijanim rješenjima određen novi pritvor, Ustavni sud nije ispitivao apelantove navode u vezi sa nezakonitošću pobijanih rješenja i sa postojanjem posebnih razloga za određivanje pritvora.

32. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stav, s obzirom na temporalni karakter rješenja o određivanju, odnosno produžavanju mjere pritvora, da u situaciji kada utvrdi da je lišavanje slobode apelanta po osporenoj odluci redovnog suda rezultiralo povredom prava na slobodu i sigurnost ličnosti, ali da je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda lišavanje slobode po osporenim odlukama isteklo, dovoljno da utvrdi povredu ustavnog prava i ukaže na učinjene propuste u postupku određivanja mjere pritvora (vidi, pored ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4531/15 od 8. decembra 2015. godine, tač. 68. i 69. sa referencama na relevantnu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju osporenim rješenjima je određeno da apelantu pritvor počinje teći od dana prestanka pritvora po Rješenju Okružnog suda broj 14 0 K 003653 18 KPP 4 od 11. maja 2018. godine, tj. od 8. juna 2018. godine (koje je doneseno u drugom krivičnom postupku koji se vodi protiv apelanta) i može trajati najduže jedan mjesec, dakle, do 8. jula 2018. godine. Imajući u vidu da osporena rješenja nisu više na snazi, Ustavni sud u konkretnom slučaju samo deklaratorno utvrđuje povredu u odnosu na osporena rješenja Okružnog suda br. 14 0 K 003578 18 Kv od 11. juna 2018. godine i 14 0 K 003578 18 Kpp 14 od 24. maja 2018. godine.

Ostala prava

33. U vezi sa navodima o povredi prava na pravično suđenje, prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelant navode o povredi prava na pravično suđenje ni na koji način nije konkretizirao, već je u apelaciji isključivo iznio tvrdnju koja pokreće samo pitanja u vezi sa pravom na ličnu slobodu i sigurnost, odnosno da mu je Okružni sud osporenim rješenjima nezakonito odredio pritvor, jer se radi o „dvostrukom pritvoru“, tj. pritvoru pod suspenzivnim djejstvom, te da su osporena rješenja nezakonita i arbitrarna kako u pogledu zaključka Okružnog suda o postojanju osnovane sumnje, tako i u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKPRS. Stoga Ustavni sud ove navode neće ni razmatrati.

34. Ustavni sud, također, smatra da je bespredmetno posebno razmatrati apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo iz člana 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i pravo iz člana 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima, jer se navedenim članovima, također, garantira pravo na ličnu slobodu i sigurnost, a povreda ovog prava je prethodno obrazložena. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije kada je, iako se apelant nalazi u pritvoru prema ranijem rješenju za krivična djela iz drugog postupka, apelantu određen novi pritvor, koji počinje teći danom isticanja rješenja kojim mu je određen raniji pritvor, a to ne propisuju izričite zakonske odredbe, niti za navedeno postoji jasna sudska praksa.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3471/18 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio