Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4995/16 (S. B.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4995/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4995/16, rješavajući apelaciju Samira Bojagića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. listopada 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Samira Bojagića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja kaznenog postupka koji se vodio u Općinskom sudu u Živinicama broj 33 0 K 002369 07 a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 K 002369 16 Kž od 28. studenog 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Samir Bojagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, odvjetnik iz Živinica, podnio je 28. prosinca 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja kaznenog postupka koji se vodio u Općinskom sudu u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 K 002369 07, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 002369 16 Kž od 28. studenog 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda, te Kantonalnog tužiteljstva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) zatraženo je 31. svibnja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Svi pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, a pogotovo odgovora Općinskog suda, mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Kantonalno tužiteljstvo je 27. prosinca 2006. godine Općinskom sudu podnijelo optužnicu broj Kt-438/06 protiv apelanta i F.B., koja je potvrđena 7. siječnja 2007. godine, zbog postojanja utemeljene sumnje da su radnjama opisanim u optužnici [od 8/9. veljače i 15/16. srpnja 2006. godine], počinili produljeno kazneno djelo krađa iz članka 286. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).

6. Ročišta za glavni pretres od 31. siječnja i 7. veljače 2007. godine su odložena zbog nedolaska optuženih. Na glavnom pretresu od 26. veljače i 14. ožujka 2007. godine optužena F.B. i apelant su se izjasnili da nisu krivi za kazneno djelo koje im se stavlja na teret. I glavni pretres od 16. travnja 2008. godine je odgođen, jer je apelantu (kako je navedeno u odgovoru Općinskog suda) dan ranije određen pritvor zbog čega nije bilo moguće osigurati njegovu nazočnost.

7. Rješenjem od 12. svibnja 2008. godine apelantu je za branitelja po službenoj dužnosti postavljen Zlatan Dž. Bektić, odvjetnik iz Živinica, koji je tražio odgodu pretresa radi pripreme obrane i dobivanja stalne dozvole za posjet apelantu u pritvoru. I glavni pretres od 25. lipnja 2008. godine je odgođen, jer je suoptužena F.B. postavila zahtjev za postavljanje branitelja po službenoj dužnosti, a glavni pretres od 25. rujna 2008. godine nije održan jer sudska policija nije dovela apelanta zbog toga što se više nije nalazio u pritvoru, nego na slobodi, a također nisu pristupili imenovana dva svjedoka, koje također sudska policija nije pronašla. Ni na glavni pretres od 5. studenog 2008. godine apelant nije pristupio, nego je pristupio odvjetnik Mevludin Glavinić, koji je priopćio sudu da ga je apelantova majka obavijestila da se apelant nalazi na radu u Crnoj Gori i da ne može pristupiti pretresu. Tom prilikom je apelantov branitelj izjavio da je tog dana podnio sudu zahtjev za spajanje više predmeta koji se vode protiv njegovog branjenika – apelanta. Glavni pretres je održan 11. prosinca 2008. godine, kada su ispitani svjedoci. Nakon toga, glavni pretres od 2. veljače i 8. travnja 2009. godine su odgođeni (8. travnja 2009. godine zbog nepristupanja apelantovog branitelja na glavni pretres).

8. Dalje, iz odgovora Općinskog suda proizlazi da glavni pretres od 30. lipnja i 17. rujna 2009. godine nije održan zbog nepristupanja tužitelja Kantonalnog tužiteljstva, dok na glavni pretres od 17. studenog 2009. godine nije pristupio apelant koji je po izjavi branitelja ranjen i oporavlja se, te zbog slabog zdravstvenog stanja.

9. U međuvremenu je Općinski sud i u predmetu broj 33 0 K 005018 08 K po optužnici broj 520/08 od 10. travnja 2008. godine, nakon potvrđivanja optužnice protiv apelanta, zakazao ročište za izjašnjenje o krivnji za 28. travanj 2008. godine na koje nije pristupio apelant za kojeg je dostava vraćena sa naznakom da se nalazi u KPZ Tuzla. Ročište je odgođeno za 16. svibanj 2008. godine, te je izdana naredba za provođenje apelanta sudskoj policiji Kantonalnog suda. Na ročištu za izjašnjenje o krivnji od 16. svibnja 2008. godine apelant se izjasnio da priznaje krivnju za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u tom postupku. Nakon toga je predmet dostavljen drugom sucu koji je zakazao ročište za razmatranje izjave o priznanju krivnje za 7. listopad 2008. godine na koje se nije pojavio apelant, te je ročište odgođeno za 4. studeni 2008. godine, te je sudskoj policiji izdana naredba za dovođenje apelanta. Ročište je odgođeno za 27. studeni 2008. godine iz razloga nerealizacije naredbe sudske policije za dovođenje apelanta, jer ga nisu pronašli uz obrazloženje „da je negdje na terenu na radu“.

10. Nakon toga je apelantov branitelj 5. studenog 2008. godine podnio Općinskom sudu zahtjev za spajanje više odvojenih postupaka po više različitih optužnica koji se pred tim sudom vode protiv apelanta. I ročište zakazano za 27. studeni 2008. godine nije održano iz razloga nemogućnosti da se osigura nazočnost apelanta na glavnom pretresu i izdana je naredba za sprovođenje apelanta u KPZ Zenica po pronalasku. Ročište je ponovno zakazano za 22. siječanj 2009. godine iz razloga čekanja informacija o stupanju apelanta na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Zenica, kako bi sud mogao odlučiti o načinu pozivanja i osiguranja njegove nazočnosti na glavnom pretresu. Na zakazano ročište nije pristupio apelant za koga je po obavijesti 1KS referenta utvrđeno da se od 11. prosinca 2008. godine nalazi u KPZ Zenica, te je ročište odgođeno za 9. veljaču 2009. godine uz naredbu sudskoj policiji za sprovođenje apelanta iz KPZ Zenica. Na ročištu od 9. veljače 2009. godine apelant je odustao od ranije dane izjave o priznanju krivnje i ostao kod zahtjeva koji je branitelj podnio za spajanje postupaka. Ročište je odloženo na neodređen period do donošenja odluke KV vijeća o zahtjevu za spajanje predmeta.

11. Rješenjem broj 33 0 K 002369 07 K od 12. listopada 2009. godine izvršeno je spajanje predmeta broj 33 0 K 005018 09 K koji se vodi protiv apelanta, predmeta broj 33 0 K 006004 08 K koji se vodi protiv apelanta, te Eseda V. i Esata V., kao i predmeta broj 33 0 K 005076 08 K koji se vodi protiv apelanta i suoptužene F.B. i izdana je naredba za fizičko spajanje spisa na broj 33 0 K 002369 07 K a po navedenom rješenju, što je i učinjeno.

12. Nakon spajanja predmeta 2. veljače 2010. godine sudac koji je zadužen predmetom je zatražio da se predmet presignira drugom sucu, jer je u njemu postupao kao sudac za prethodno saslušanje po dvije optužnice.

13. Branitelj apelanta, odvjetnik Zlatan Dž. Bektić je 6. travnja 2011. godine u predmetima br. KT-520/08 i KT-438/06 dostavio Kantonalnom tužiteljstvu zahtjev za dostavu materijalnih dokaza koje Tužiteljstvo namjerava izvesti na glavnom pretresu, kao i svih ostalih materijalnih dokaza koji su prikupljeni tijekom istrage, a postupajući tužitelj je 13. travnja 2011. godine dostavio obavijest da branitelj može pristupiti u prostorije Tužiteljstva radi preuzimanja dokaza i njihovog kopiranja. Kantonalno tužiteljstvo je u predmetu broj T03 0 KT 005610 06 (u ovom predmetu spojeni su predmeti br. KT-520/08 i Kt-438/06) dostavilo urgenciju Općinskom sudu 29. listopada i 29. prosinca 2010. godine, 8. veljače i 4. listopada 2012. godine, a u predmetu broj K.T-814/08 17. svibnja 2010. godine dostavljena je urgencija radi zakazivanja glavnog pretresa.

14. Novi postupajući sudac je zakazao glavni pretres u ovom predmetu za 28. ožujka 2013. godine koji je odložen za 20. svibanj 2013. godine. Optuženi Esat V. je 25. travnja 2013. godine podnio sudu molbu za postavljanje branitelja po službenoj dužnosti, pa je sud odložio glavni pretres radi donošenja odluke o ovoj molbi za 12. rujan 2013. godine. U međuvremenu je 2. rujna 2013. godine sud zaprimio podnesak branitelja Esata V. kojim traži odgodu pretresa zbog ranije preuzetih obveza a i istaknuo je da je Tužiteljstvu uputio prijedlog za zaključenje sporazuma sa njegovim branjenikom, te je imajući to u vidu, sud odložio glavni pretres za 11. listopad 2013. godine. Ovaj glavni pretres je odložen na prijedlog tužitelja radi izmjene optužnice za 11. prosinac 2013. godine koji je ponovno na molbu branitelja Esata V. odložen za 27. veljaču 2014. godine. Na ovaj glavni pretres nije pristupio apelant, te kako nisu ispunjene procesne pretpostavke, sud je odložio glavni pretres za 24. travanj 2014. godine.

15. Nakon toga Kantonalno tužiteljstvo je izmijenilo optužnicu protiv apelanta, F.B., Eseda V. i Esata V. i dostavilo optužnicu pod novim brojem T03 0 KT 0006708 od 3. ožujka 2014. godine koja je Općinskom sudu i svim optuženim i njihovim braniteljima 4. ožujka 2014. godine proslijeđena na izjašnjenje. Po izmijenjenoj optužnici Općinski sud je zakazao glavni pretres za 24. travanj 2014. godine na kojem su Kantonalno tužiteljstvo i branitelji optuženih i optuženi Esed V. iznijeli uvodna izlaganja, te je optuženi Esed V. postavio zahtjev za postavljanje branitelja po službenoj dužnosti, a naredno ročište je zakazano za 10. lipanj 2014. godine koje nije održano zbog toga što nisu ispunjene procesne pretpostavke za održavanje glavnog pretresa i on je odgođen za 15. rujan 2014. godine. Glavni pretres je zakazan za 28. listopad 2014. godine. Ročište je ponovno odloženo za 26. studeni 2014. godine zbog neprisustva optuženih F. B. i Eseda V.

16. Na glavnom pretresu od 26. studenog 2014. godine apelant je izjavio da želi promijeniti izjavu o krivnji, te je priznao krivnju za kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret nakon čega je izvršeno razdvajanje postupka u odnosu na njega. Nakon što je okončan glavni pretres Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 K 002369 07 K od 28. studenog 2014. godine koja je dostavljena strankama 5. ožujka 2015. godine.

17. Općinski sud je Presudom broj 33 0 K 002369 07 K od 28. studenog 2014. godine apelanta proglasio krivim za produljeno kazneno djelo teška krađa iz članka 287. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. točka a) KZFBiH, koje je počinio u vremenskom periodu od 8/9. veljače 2006. godine do 13. travnja 2008. godine, sa četrnaest kaznenopravnih radnji, koje je počinio sam ili sa drugim osobama imenovanim u presudi. Za učinjeno kazneno djelo apelantu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 12 mjeseci koja se neće izvršiti ako apelant u roku od tri godine ne učini novo kazneno djelo.

18. Na prvostupanjsku presudu su žalbu izjavili Kantonalno tužiteljstvo i apelantov branitelj. Žalba je dostavljena strankama na odgovor 26. ožujka 2015. godine, te je na nju branitelj dostavio odgovor 1. travnja 2015. godine. Predmet je na postupanje po žalbi Kantonalnom sudu dostavljen 3. studenog 2016. godine.

19. Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 K 002369 16 Kž od 28. studenog 2016. godine žalbu Kantonalnog tužiteljstva odbio kao neutemeljenu, a djelomičnim uvažavanjem žalbe apelantovog branitelja, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, Presudu Općinskog suda broj 33 0 K 002369 07 K od 28. studenog 2014. godine preinačio tako da je apelant radnjama opisanim u točkama od 1 do 12 izreke presude učinio produljeno kazneno djelo teška krađa iz članka 287. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. točka a) KZFBiH za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine u koju se uračunava vrijeme lišavanja slobode i vrijeme provedeno u pritvoru počev od 14. travnja do 11. srpnja 2008. godine i istodobno određuje vrijeme provjeravanja od tri godine, utvrđeno tom presudom. Istom presudom Kantonalni sud je odbio optužbu da je protiv apelanta što je radnjama opisanim pod toč. 1. i 2., koje su počinjene 8/9. veljače i 15/16. srpnja 2006. godine (toč. 13. i 14. prvostupanjske presude) [zbog nastupanja apsolutne zastare kaznenog gonjenja za te radnje] počinio produljeno kazneno djelo teška krađa iz članka 287. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. točka a)

KZFBiH.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja kaznenog postupka, došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te je u apelaciji naveo povijest tog postupka. Naveo je da je Kantonalno tužiteljstvo protiv apelanta, kao optuženika, podnijelo tri optužnice da bi Općinski sud, koji je potvrdio te optužnice i po njima postupao, 12. listopada 2009. godine donio rješenje o spajanju i vođenju jedinstvenog postupka. Istakao je da je između ročišta radi izjašnjenja o krivnji (16. svibnja 2008. godine) i ročišta za glavni pretres na kome je postupak okončan (26. studenog 2014. godine) proteklo punih šest godina, šest mjeseci i deset dana za koje vrijeme je zakazano čak 26 ročišta u raznim fazama postupka od kojih je 19 odgođeno. Apelant ističe da su i prilikom izrade i dostave prvostupanjske presude višestruko povrijeđeni rokovi iz ZKPFBiH za izradu i dostavu presude strankama. Također, apelant navodi da Općinski sud ni u postupku koji je uslijedio prije slanja spisa Kantonalnom sudu na odlučivanje nije pravodobno postupao za razliku od Kantonalnog suda koji je, kako apelant navodi, „postupao krajnje efikasno i bez odlaganja“, jer je od dana kada je predmet zaprimljen, presuda izrađena i strankama dostavljena već nakon mjesec i devet dana. Apelant ponavlja da je ovakvim postupanjem Općinskog suda, jer je od dana podizanja prve optužnice (25. prosinca 2006. godine), pa do pravomoćne odluke (28. studenog 2016. godine) proteklo gotovo punih deset godina, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku i odredi mu naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja postupka u iznosu od 1.500,00 KM. II.Odgovor na apelaciju

21. Općinski sud je naveo povijest kaznenog postupka protiv apelanta (opisanog u činjeničnom dijelu ove odluke) iz kojeg proizlazi da je sud u razumnom roku zakazivao ročišta, ali da njih nije bilo moguće održati zbog toga što je apelant bio nedostupan sudu, te da se, i pored poduzimanja radnji predviđenih ZKP, njegova nazočnost na pretresima nije mogla osigurati. Iz navedenog proizlazi da je postupak dulje trajao zbog procesnih smetnji, tj. nepristupanja apelanta na glavne pretrese, kao i ostalih stranaka u postupku, i zbog spajanja više predmeta u jedan predmet, odnosno zbog složenosti predmeta, te, s tim u svezi, svi apelantovi navodi u pogledu povrede prava iz članka II/3. točka e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. stavak 1. Europske konvencije su neutemeljeni.

22. Kantonalni sud je istakao da je iz uvida u spis toga suda utvrđeno da je cjelokupan spis Općinskog suda broj 33 0 K 002369 07 K dostavljen tom sudu 4. studenog 2016. godine radi odlučivanja po žalbama tužitelja Kantonalnog tužiteljstva i apelantovog branitelja protiv Presude Općinskog suda broj 33 0 K 002369 07 K od 28. studenog 2014. godine.

23. Kantonalno tužiteljstvo je izložilo povijest kaznenog postupka koji je vođen protiv apelanta. V.Relevantni propisi

24. U Zakonu o kaznenom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) relevantne odredbe glase:

Članak 14.

Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičenik, odnosno optuženik ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

(2) Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.

Članak 139. stavak 1.

Naredba za dovođenje (1) Naredbu da se optuženik dovede može izdati sud ako je doneseno rješenje o pritvoru ili ako uredno pozvani optuženik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije mogla izvršiti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženik izbjegava prijem poziva.

VI.Dopustivost

25. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je duljina kaznenog postupka koji je okončan donošenjem presude Kantonalnog suda protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 13. prosinca 2016. godine a apelacija je podnesena 28. prosinca 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja kaznenog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

30. ČlanakII/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

31. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine,Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

a) Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da je, prema apelantovim navodima, postupak pokrenut 25. prosinca 2006. godine, kada je podignuta optužnica protiv apelanta za kazneno djelo teška krađa, te da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 K 002369 16 Kž od 28. studenog 2016. godine. Imajući u vidu navedeno, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene duljine predmetnog postupka jeste devet godina i oko 11 mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

34. U konkretnom slučaju se radi o kaznenom postupku protiv apelanta koji je okončan (prije podnošenja apelacije) Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 K 002369 16 Kž od 28. studenog 2016. godine. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvobitno postupao po tri optužnice protiv apelanta kao optuženog u tri postupka koji su spojeni na apelantov zahtjev. Dalje, Ustavni sud zapaža da su pored apelanta u postupku bile suoptužene još tri osobe (F.B., Esat V. i Esed V.), te konačno da je apelantu suđeno zbog produljenog kaznenog djela teška krađa koje je bilo počinjeno sa 14 pojedinačnih radnji izvršenja iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju radi o složenom postupku.

35. Promatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da se apelant nije odazivao na zakazana ročišta za glavni pretres u više navrata, te da je Općinski sud izdao više naredbi za njegovo dovođenje, da je u konačnici apelant u tijeku predmetnog postupka bio i u pritvoru, te da se, neovisno o tome, kada je bio na slobodi, nije redovno odazivao na pozive suda. Sve ove činjenice idu u prilog konstataciji da je apelant u velikoj mjeri i sam utjecao na tijek i duljinu trajanja postupka, i to od samog njegovog početka. Što se tiče doprinosa Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud više puta zakazivao ročišta za glavni pretres na koja nisu pristupali apelant i ostali optuženi, kao i zbog toga što je odlaganje tražio apelantov branitelj i branitelji ostalih optuženih, te da su izdavane naredbe o njihovom dovođenju.

36. Ustavni sud posebno ima u vidu da je predmetni kazneni postupak trajao devet godina i oko 11 mjeseci, ali da je, u okolnostima konkretnog slučaja, posebno imajući u vidu da se radi o složenom kaznenom postupku, koji je vođen protiv više optuženih, utvrđen apelantov doprinos duljini trajanja postupka izbjegavanjem da dođe na veliki broj zakazanih ročišta, zbog čega je Općinski sud izdavao i naredbe za apelantovo dovođenje, te mu određivao i pritvor, te Ustavni sud nalazi da nema povrede prava na pravično suđenje.

37. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. Obzirom na zaključak Ustavnog suda u svezi s člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za naknadu štete zbog duljine trajanja predmetnog postupka.

VIII.Zaključak

39. Iako je predmetni kazneni postupak trajao devet godina i oko 11 mjeseci, Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je utvrdio da je u pitanju složen postupak koji se vodio protiv više optuženih, pri čemu je apelant znatno doprinio predmetnoj duljini postupka izbjegavanjem da dođe na veliki broj zakazanih ročišta, zbog čega je Općinski sud izdavao i naredbe za njegovo dovođenje, te mu određivao i pritvor.

40. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4995/16 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio