Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-353/17 (R. Đ.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-353/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 353/17, rješavajući apelaciju Ranka Đoge, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tač. l) i m), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Ranko Đogo zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 525887 18 Rsž.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ranko Đogo protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 525887 15 Rs od 1.
decembra 2017. godine zbog toga što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ranko Đogo zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 312195 12 Rs zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ranko Đogo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 30. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem broj 65 0 Rs 312195 12 Rs i zbog dužine postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 Rs 525887 18 Rsž. U dopuni apelacije od 16. januara 2018. godine apelant je osporio i Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 525887 15 Rs od 1. decembra 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 29. marta 2017. i 10. jula 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 5. aprila 2017. godine dostavio odgovore na apelaciju, a Kantonalni sud 19. jula 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Parnični postupak broj 65 0 Rs 312195
5. Apelant je 14. decembra 2012. godine podnio tužbu pred Općinskim sudom radi potraživanja iz radnog odnosa.
6. Općinski sud je 21. novembra 2014. godine donio prvostepenu presudu, protiv koje je apelant podnio žalbu, a koju žalbu je Općinski sud rješenjem od 20. marta 2015. godine odbacio kao neblagovremenu. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu, pa je predmetni spis 18. juna 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
7. Kantonalni sud je rješenjem od 13. jula 2018. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje (kojim je odbačena apelantova žalba kao neblagovremena).
Parnični postupak broj 65 0 Rs 525887 15 Rs
8. Apelant je 21. septembra 2015. godine podnio tužbu pred Općinskim sudom radi naplate potraživanja iz radnog odnosa.
9. Općinski sud je 1. decembra 2017. godine donio presudu kojom je odbio jedan dio apelantovog tužbenog zahtjeva, dok je apelantovu tužbu, u dijelu koji se odnosi na drugi dio apelantovog tužbenog zahtjeva, odbacio (sve bliže navedeno u izreci navedene presude), te je obavezao apelanta da tuženom (Kanton Sarajevo, Vlada Kantona Sarajevo) naknadi troškove parničnog postupka.
10. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu, te je predmetni spis 2. marta 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant je podnio apelaciju u kojoj je naveo da mu je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, kao i osporenom presudom Općinskog suda (od 1. decembra 2017. godine) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i nediskriminacija iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovorima na apelacije ukratko istakao hronologiju predmetnih postupaka.
13. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju vezano samo za predmet broj 65 0 Rs 312195 15 Rsž, u kojem je naveo da je donio rješenje kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje (kojim je apelantova apelacija odbačena kao neblagovremena), te je navedeno rješenje i dostavio uz odgovor na apelaciju.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)Dopustivost u odnosu na Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 525887 15 Rs od 1. decembra 2017. godine
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 525887 15 Rs od 1. decembra 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
20. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
21. U konkretnom slučaju osporenom presudom Općinskog suda predmetni parnični postupak nije pravomoćno okončan jer je protiv navedene presude podnesena žalba, pa se predmetni spis nalazi pred Kantonalnim sudom na odlučivanju o žalbi. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b)Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka broj 65 0 Rs 312195
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka broj 65 0 Rs 312195, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
24. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;
26. Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
27. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije blagovremeno podnio žalbu protiv prvostepene presude. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iskoristiti žalbu u konkretnom slučaju kao redovan pravni lijek, odnosno blagovremeno podnijeti žalbu protiv prvostepene presude.
28. Naime, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke, što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant nije blagovremeno podnio žalbu protiv prvostepene odluke, i time izgubio mogućnost da dođe do konačne odluke u predmetnom parničnom postupku, bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam, odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku, ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 4265/14 od 19. aprila 2017. godine dostupna na www.ustavnisud.ba).
29. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, apelant nije blagovremeno podnio žalbu protiv prvostepene presude, što je za posljedicu imalo donošenje rješenja kojim se njegova žalba odbacuje kao neblagovremena. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u predmetnom postupku, a što bi, kako je već navedeno, trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacija u ovom djelu ne može razmatrati.
30. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
c)Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka broj 65 0 Rs 525887
31. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni su može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
32. Imajući u vidu činjenično stanje navedenog predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
34. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka (65 0 Rs 525887) došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
37. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak (broj 65 0 Rs 525887) započeo 21. septembra 2015. godine i da još nije okončan. Dakle, predmetni postupak traje nešto duže od tri godine. Analiza razumnosti trajanja postupka
39. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, odnosno na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelanta.
40. U odnosu na ponašanje apelanta i redovnih sudova u postupku, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant predmetnu apelaciju podnio godinu i četiri mjeseca nakon pokretanja predmetnog postupka, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da predmetni parnični postupak u trenutku donošenja ove odluke traje nešto duže od tri godine. U vezi s tim, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio prvostepenu presudu u relativno razumnom roku, odnosno nakon dvije godine i dva mjeseca, te da je nakon toga, 2. marta 2018. godine, predmetni spis dostavljen na postupanje po žalbi Kantonalnom sudu. Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak još u toku pred Kantonalnim sudom, odnosno da još nije okončan. Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu dosadašnje trajanje predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom (sedam mjeseci), odnosno imajući u vidu da predmetni postupak traje tri godine i da je donesena jedna meritorna odluka, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
42. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao i na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog postupka ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
44. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tač. l) i m), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević