Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4489/16 (M. S.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Dokazni postupak
  • Dokaz
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4489/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4489/16, rješavajući apelaciju Milenka Savića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Milenka Savića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 003795 16 Kž 7 od 15. septembra 2016. godine i Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 003795 16 K od 10. juna 2016.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milenko Savić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marko Pisarević, advokat iz Brčkog, podnio je 29. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 K 003795 16 Kž 7 od 15. septembra 2016. godine i Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 K 003795 16 K od 10. juna 2016. godine.

2. Apelant je podneskom od 13. aprila 2017. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložio početak izvršenja kazne po pravosnažnoj Presudi Okružnog suda broj 13 0 K 003795 16 K od 10. juna 2016. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Ustavni sud je Odlukom broj AP 4489/16 od 10. maja 2017. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. Na osnovu člana 23 st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 28. i 29. avgusta 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Vrhovni sud, Okružni sud i Tužilaštvo su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 31. avgusta do 11. septembra 2018. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

7. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 016296 15 K od 5. oktobra 2015. godine, optuženi R. Z., D. V., M. D. i apelant proglašeni su krivim da su „[…] U vremenskom periodu od 3. juna 2015. godine do 1. oktobra 2015. godine […], iako su bili svjesni i znali da se radi o opojnoj drogi Canabis sativa L, radi neovlašćene prodaje uzgajali, nabavljali i držali opojnu drogu, pa je tako […] M. S. nakon neposredne telefonske komunikacije i ličnih kontakata s apelantom, dana 29. jula 2015. godine […] od apelanta radi dalje prodaje kupio ulje kanabisa u količini 36 ml koje je bilo upakovano u dvije plastične šprice od po 20 ml, te je isto odnio svojoj kući, a zatim dana 30. jula 2015. godine, nakon telefonske komunikacije, a u vezi prodaje navedenog ulja sa izvjesnim Lazarom, isti je sa putničkim motornim vozilom marke 'Opel Astra' […] krenuo na područje grada Bijeljina kako bi navedeno ulje prodao, ali je tom prilikom na području grada zaustavljen i prilikom pretresa od istog je oduzeto ulje kanabisa koje je bilo upakovano u dvije plastične šprice, za koje ulje je vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi….“. Okružni sud je naveo da je apelant tim radnjama učinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), pa ga je za počinjenje tog krivičnog djela osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

8. U obrazloženju presude Okružni sud je iscrpno pobrojao svjedoke koje je saslušao i okolnosti na koje su svjedočili, te naveo materijalne dokaze koje je proveo na glavnom pretresu. Naime, Okružni sud je, između ostalog, naveo da iz zapisnika o pretresanju PMV marke „Opel-Astra“ od 30. jula 2015. godine koje je koristio M. S. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da su od M. S. prilikom pretresa vozila oduzete plastične šprice s nepoznatom tečnošću i „plastične vrećice“, te da iz nalaza i mišljenja i iskaza vještaka Lj. S. proizlazi da materije oduzete prilikom pretresa predstavljaju opojna i psihotropna sredstva. Dalje, Okružni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka V. M., koja je vršila vještačenje materijala koji je pronađen kod apelanta prilikom pretresa stana, prostorija i apelanta od 1. oktobra 2010. godine, proizlazi da je u uzorcima biljnog materijala koji su pronađeni u apelantovom stanu i prostorijama (bijela papirna vrećica s oznakom trag broj 0 u kojoj se nalazi usitnjeni biljni materijal sa sjemenkama neto mase 1.6138 grama i bijela papirna vrećica sa oznakom trag broj 3 u kojoj se nalazi kutija tableta, a u njoj zeleni listovi neto mase 0,4675 grama) utvrđeno prisustvo tetrahidrokanabinola koji pripada grupi halucinogena, dok u NN tečnosti u bočici sa oznakom „Maggi Wurze“ (trag broj 2) koja je privremeno oduzeta prilikom pretresa njegovog stana nije utvrđeno prisustvo opojnog i psihotropnog sredstva. Okružni sud je dalje ukazao na sadržaj presretnutih komunikacija između M. S. i R. Z. od 29. maja 2015. godine „[…] je li se desilo šta novo, ne znaš ništa pa to je to, razumiješ, znači kad dođem ja u utorak sve će, pa šta misliš ima li. Hoće li biti šta završeno ono za Milana, ono što smo pričali to ja, ja, ja. ja, ajd nemoj me puno ispitivati, hajd pozdravi Milana kad vidiš, hajd čujemo se […]“. Takođe je naveden sadržaj presretnutih razgovora između M. S. i apelanta od 13. avgusta 2015. godine sadržaja: „[…] Ako budeš mogo trebaš mi nešto da dodeš. Dobro, dobro, ajd javiću ti. Ajd važi, ćao. Kad god eto kod kuće sam“, te od 25. avgusta 2018. godine sadržaja: „Šta ima?“, „Još ništa, čekam“, „Pa jesi li zvao“, „Čuo sam se čekam“, „[…] odo otići dole, da vidim čuli smo se, pa čekam, čekam, i odo otići dole, hajde otiđi, […], hajde otiđi meni, trebam imati neku informaciju do dva sata. znam, dobro, dobro, dobro. Hajde pa te zovem […] “, „Evo odo na teren da vidim, evo, evo, tu sam ja blizu da vidim pa ću ti javiti, hajd, hajd javljaj mi se odmah brzo“, „[…] evo ovako sad otprilike osam, pola devet ništa prije, dobro […]“, „[…] ovaj da ti kažem, stiglo ti ono za motor ulje, znaš, kad možeš ti naleti, naleti, dobro […]“ (što je detaljnije navedeno na str. 18, 19 i 20 presude).

9. U vezi s navedenim, Okružni sud je istakao da dokazi koji su izvedeni na glavnom pretresu potvrđuju zaključak da su optuženi (odnosi se i na apelanta) međusobno i sa H. B. i M. S. (kod kojih je pronađena veća količina narkotičkih sredstava) ostvarivali komunikaciju neposrednim kontaktom, razgovorom nadziranim telefonima i slanjem SMS poruka u periodu od 13. marta 2015. godine pa do okončanja akcije kodnog naziva „Svilaj“. Iz tih razgovora proizlazi da su oni ugovarali količinu i mjesto preuzimanja droge i duvana, da su znali jedan za drugoga, obavještavali se o preduzetim radnjama i da puno ne razgovaraju u namjeri da ne budu otkriveni (dio preslušanih razgovora je sadržaja „dobro, je li se desilo šta novo, ne znaš ništa pa to je to, razumiješ, znači kad dođem ja u utorak sve će pa šta misliš ima li, hoće li bih šta završeno ono za Milana, ono što smo pričali to ja, ja, ja, ja, ajd nemoj me puno ispitivati“, „naletiću oko jedan“, „još ništa, čekam“). Osim toga, iz SMS poruka se vidi da optuženi komuniciraju kratko da se suština razgovora ne otkrije, što potvrđuje da su bili uključeni u kupovinu i prodaju opojne droge i da je kod njih postojala svijest o zajedničkom djelovanju. Okružni sud je dalje naveo da su u periodu nadziranih razgovora koji je trajao oko sedam mjeseci optuženi razgovarali i oko obavljanja redovnih poslova, a veći dio komunikacija su ostvarivali neposrednim susretima tako da su komunikacije telefonima korišćene samo u nužnim situacijama. U vezi s navedenim, Okružni sud je istakao da cijeli period nadziranja predstavlja jednu cjelinu o aktivnostima i radnjama optuženih, na osnovu čega se mogao izvesti pravilan zaključak da su aktivno radili na prometu opojne droge, pa kako je kod optuženih u pretresima pronađena droga i druge materije kao materijalni dokaz, proizlazi da su se bavili i prometom opojnih droga i ulja Cannabisa bez obzira na količinu pronađene droge koja i nije bitna za zaključak o postojanju krivičnog djela, ali je dokaz da je postojao promet narkotičkih sredstava. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je naveo da je tužilac van razumne sumnje dokazao da su se u radnjama optuženih stekla sva obilježja krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom i istog člana i članom 23 KZRS.

10. U vezi s iskazima svjedoka odbrane G. B., M. J., J. M. i M. J., te iskazom apelanta datog u svojstvu svjedoka, koji su tvrdili da su apelant i M. S. posredovali u kupovini, rušenju i prevozu „magaze“ za H. B. i da je sve to plaćeno do 29. jula 2015. godine, Okružni sud je naveo da te iskaze nije prihvatio kao objektivne jer su usmjereni na pomaganje optuženicima i potvrđuju i svjedoče samo o činjenicama koje idu u prilog optuženim. Okružni sud je takođe istakao da u tom pogledu nije prihvatio ni iskaze saslušanih svjedoka M. S. i H. B. iz Orašja koji su u istom krivičnom postupku bili optuženi, ali su tokom krivičnog postupka zaključili sporazume o priznanju krivice.

11. U vezi s pravnom kvalifikacijom krivičnog djela, Okružni sud je naveo da je imao u vidu odredbu člana 23 KZRS prema kojoj ako više lica, učestvovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički izvrše krivično djelo smatraju se sapočiniocima i svi učesnici imaju status izvršilaca i svako će se kazniti kaznom propisanom za to djelo, pa je nesumnjivo da su optuženici učinili krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavkom 1 KZRS.

12. Presudom Vrhovnog suda broj 13 0 K 003795 16 Kž 7 od 15. septembra 2016. godine je, između ostalog, odbijena apelantova žalba i potvrđena presuda Okružnog suda.

13. Vrhovni sud je u obrazloženju istakao da je prvostepeni sud svaki dokaz cijenio pojedinačno i u vezi s drugim dokazima, te navodima odbrana optuženih na način kako to zahtijeva odredba člana 295 stav 2 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) i na takvoj ocjeni izveo pravilne zaključke o svim odlučnim činjenicama. U tom smislu, cjelokupna aktivnost optuženih u izvršenju krivičnog djela iz izreke pobijane presude, kako pojedinačna tako i međusobno povezana, zasnovana je na potpuno i pravilno utvrđenim odlučnim činjenicama. Vrhovni sud je istakao da je za to prvostepeni sud imao realno uporište u dokazima koji su pribavljeni posebnim istražnim radnjama, kao i potvrdama o pretresima prostorija, lica i motornih vozila, te potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, rezultatima vještačenja oduzete biljne materije i DNK vještačenja. Transkripti snimljenih telefonskih razgovora optuženih međusobno i optuženog sa M. S. (zaključio sporazum o priznanju krivice) u vezi s drugim izvedenim dokazima potvrđuju vezu optuženih međusobno, te osuđenog M. S. u izvršenju radnji neovlašćenog prometa i posredovanja u prometu opojnih droga na način kako je činjenično opisano u izreci pobijane presude.

14. Vrhovni sud je dalje istakao da su tačne tvrdnje apelantovog branioca da u tečnosti bočice sa oznakom „Maggi Wurze“, koja je privremeno oduzeta prilikom pretresa njegovog stana, nije utvrđeno prisustvo komponenti koje predstavljaju opojna i psihotropna sredstva. Međutim, Vrhovni sud je istakao da se taj dokaz se ne može cijeniti izolovano od drugih dokaza, već na način kako to zahtijeva odredba člana 295 stav 2 ZKPRS. Naime, predmeti oduzeti prilikom tog pretresa, i to papirne vrećice s biljnom materijom, za koju je vještačenjem utvrđeno da je opojna droga - marihuana, zatim sadržaj i smisao transkripta telefonskih razgovora između apelanta i osuđenog M. S., pa i u onom dijelu u kojem apelant, potpuno van konteksta teme razgovora, kratko, i kako to pravilno zaključuje pobijana presuda, s jasnom dozom opreznosti da se suština razgovora ne otkrije, daje određena obavještenja M. S. (strana 20 odjeljak 5 pobijane presude), predstavljaju valjan osnov za činjenične zaključke pobijane presude u odnosu na apelanta i radnje za koje je proglašen krivim tom presudom. U vezi s navedenim, Vrhovni sud je istakao da u povezanosti s tim dokazima nije bilo osnova da se kao vjerodostojan prihvati apelantov iskaz u dijelu tvrdnji da se transkripti telefonskih razgovora s osuđenim M. S., preslušani na glavnom pretresu, odnose na isplatu dnevnica za građevinske radove oko „magaze“ jer sadržajno takva komunikacija ni u jednom segmentu ne proizlazi iz transkripata tih razgovora.

15. Najzad, Vrhovni sud je istakao da činjenični opis radnji iz izreke pobijane presude sadrži sve elemente kvalifikovanog oblika krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZRS. Naime, dokazima provedenim tokom postupka nesumnjivo je utvrđeno da je u izvršenju osnovnog oblika krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 1 KZRS učestvovalo više lica, te da je zajedničko djelovanje optuženih bilo rezultat njihove zajedničke odluke. Vrhovni sud je istakao da odlučna činjenica koja distancira kvalifikovani oblik člana 224 stav 2 KZRS od osnovnog oblika krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz stava 1 toga člana predstavlja svijest i volja o zajedničkom djelovanju više lica u njihovom izvršenju, što je u konkretnom slučaju nesumnjivo utvrđeno, pa je za postojanje teže kvalifikacije tog djela bez značaja pojedinačni oblik participacije tih lica u njihovom zajedničkom djelovanju, zbog čega su neosnovani prigovori upućeni pravnoj kvalifikaciji djela i pravilnoj primjeni KZRS. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant prvenstveno tvrdi da su redovni sudovi zaključak o njegovoj krivici zasnovali isključivo na presretnutim komunikacijama između njega i M. S., zanemarujući sve navode njegove odbrane i dokaze kojima se tim komunikacijama daje logičan, jasan i iskazima svjedoka potvrđen kontekst. Apelant, takođe, tvrdi da je riječ o komunikacijama koje su presretnute nakon što se desio događaj za koji je apelant osuđen, što predstavlja potpuno jasan primjer proizvoljne ocjene dokaza redovnih sudova. U vezi s tim, apelant smatra da jedini dokazi na kojima se može zasnovati zaključak šta se desilo 29. jula 2015. godine su iskazi apelanta i M. S. u kojima su oni potvrdili da su se sastali tog dana, ali ne zbog prometa opojne droge. Dalje, apelant tvrdi da je izostalo obrazloženje Vrhovnog suda o njegovim žalbenim navodima koji se odnose na postojanje kvalifikovanog oblika krivičnog djela za koje je apelant proglašen krivim s obzirom na to da je u žalbi ukazivao da tokom postupka nije proveden niti jedan dokaz kojim bi se utvrdilo da je apelant, pod pretpostavkom da je zaista preduzeo radnju izvršenja osnovnog oblika krivičnog djela, imao svijest da je ulje od kanabisa koje je navodno prodao M. S. namijenjeno „Lazaru“, nekom od saoptuženih ili bilo kojem trećem licu, niti da je njegova volja bila usmjerena na tako nešto, posebno jer je tokom postupka nesporno utvrđeno da nije imao niti jednu komunikaciju s bilo kime od ostalih saoptuženih, osim sa S. M. i da kod njega tokom pretresa nije pronađeno ništa što bi ukazivalo da se bavi proizvodnjom ili prometom opojne droge. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i ukine osporene presude.

b) Odgovor na apelaciju

17. Vrhovni sud je naveo da su apelacioni navodi bili predmet razmatranja u žalbenom postupku, o čemu su dati razlozi u osporenoj presudi tog suda, zbog čega smatra da se na iznesenim argumentima ne može osnovano ustanoviti povreda prava na pravično suđenje na koje se u kazuje u apelaciji, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

18. Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da je proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i da je odluka zasnovana na komunikacijama koje su presretnute između apelanta i jednog saoptuženog M. S. i da je ocjena svih izvedenih dokaza bila očigledno proizvoljna. Okružni sud je takođe naveo da su u presudi navedeni i obrazloženi razlozi za prihvatanje ili neprihvatanje određenih dokaza koji su pojedinačno ocijenjeni i dovedeni u vezu s ostalim dokazima u skladu s odredbama ZKPRS. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

19. Tužilaštvo je istaklo da se cjelokupna argumentacija apelacija zasniva na osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja, te da osporene presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, zasnovane su na dokazima provedenim tokom postupka, zbog čega smatra su navodi da je ocjena dokaza očigledno proizvoljna u cijelosti neosnovani. V.Relevantni propisi

20. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:

Saizvršilaštvo Član 23.

Ako više lica, učestvovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički izvrše krivično djelo - svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to djelo.

Neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga Član 224. st. (1) i (2) (1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniće se zatvorom od tri do deset godina.

(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno od strane više lica ili je učinilac ovog djela organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika, ili je za izvršenje djela iskoristio dijete ili maloljetno lice, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina.

21. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 53/12), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi: Jednakost u postupanju Član 14 (1) Sud je dužan da stranke i branioca tretira na jednak način i da svakoj od strana pruži iste mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnom pretresu.

(2) Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su da sa jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, ali i one koje mu idu u korist.

Slobodna ocjena dokaza Član 15.

Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Dokazi na kojima se zasniva presuda Član 295.

(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.

(2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju apelant je apelacijom osporio Presudu Vrhovnog suda broj 13 0 K 003795 16 Kž 7 od 15. septembra 2016. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporenu presudu apelant primio 14. oktobra 2016. godine, a da je podnio apelaciju 29. novembra 2016. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

28. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u vezi s izvršenjem krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga, te je nesporno da apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe.

30. Apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje zasnivaju se na tvrdnjama da zaključivanje redovnih sudova predstavlja potpuno jasan primjer očigledno proizvoljne ocjene dokaza jer su osporene presude zasnovane na presretnutim komunikacijama između apelanta i M. S., a koje su presretnute nakon što se desio događaj za koji je apelant osuđen i jer ne postoji bilo šta drugo što bi van razumne sumnje dokazalo da je 29. jula 2015. godine došlo do prometa opojne droge. Apelant, takođe, tvrdi da je u odluci Vrhovnog suda izostalo obrazloženje o njegovim žalbenim navodima koji se odnosi na postojanje kvalifikovanog oblika krivičnog djela za koje je apelant proglašen krivim.

31. U vezi s apelantovim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

32. Ustavni sud, takođe, podsjeća da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu ocjene dokaza ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78). Ustavni sud naglašava da, pri tome, redovni sud nije vezan niti ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima, ali slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu. Zatim, prema stavu Evropskog suda, mora se utvrditi da li je licu koje je u pitanju bila pružena mogućnost za osporavanje validnosti dokaza i suprotstavljanje; mora se cijeniti kvalitet dokaza, uključujući i činjenicu da li su uzeti u okolnostima koje dovode u sumnju njihovu pouzdanost i istinitost (vidi Evropski sud, pored ostalih, Sevinc i drugi protiv Turske (dec.), aplikacija broj 8074/02 od 8. januara 2008. godine; Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02, stav 90, od 10. marta 2009. godine).

33. Dovodeći navedene stavove u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud ukazuje da u predmetnom krivičnom postupku nije izostala sveobuhvatna analiza izvedenih dokaza. Ustavni sud zapaža da je apelant identične prigovore isticao tokom prvostepenog postupka, kao i u žalbi pred Vrhovnim sudom, o čemu su se redovni sudovi dovoljno jasno, precizno i argumentovano izjasnili. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u prvostepenoj presudi u pogledu utvrđivanja činjenice da li je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, odnosno da li je u vremenskom periodu od 3. juna 2015. do 1. oktobra 2015. godine, radi neovlašćene prodaje, kupovao i držao supstance koje su proglašene opojnom drogom, detaljno izložio sadržaj izvedenih dokaza iz kojih proizlazi da je prilikom pretresa vozila M. S. pronađena opojna droga, zatim činjenicom koju ni apelant ne spori u apelaciji da se spornog dana susreo sa M. S., što je doveo u vezu sa sadržajem presretnutih telekomunikacija, te činjenicom da su prilikom pretresa apelantu oduzete papirne vrećice s biljnom materijom koja predstavlja opojnu drogu., Sadržaj navedenih dokaza Okružni sud je takođe doveo i u vezu s tvrdnjama i dokazima apelantove odbrane da je susret apelanta i M. S. bio u vezi s kupovinom „magaze“, te je istakao da te iskaze nije prihvatio kao objektivne jer su usmjereni na pomaganje apelantu i potvrđuju i svjedoče samo o činjenicama koje njemu idu u prilog. Dalje proizlazi da su apelantovi navodi bili predmet dodatne analize Vrhovnog suda koji je zaključio da je provedenim dokazima i njihovom pravilnom ocjenom prvostepeni sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i razjasnio sve bitne okolnosti od značaja za pravilnu odluku u predmetnom postupku. U tom kontekstu, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim apelantove navode u vezi s tvrdnjom da se presretnute komunikacije odnose na period nakon što se desio događaj za koji je apelant osuđen. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih presuda dali jasne i precizne razloge za svoje zaključke, te da su za svaki dokaz koji su prihvatili, kao i onaj koji nisu prihvatili, dali logično i uvjerljivo obrazloženje tako da ocjena izvedenih dokaza ni u jednom dijelu, sama po sebi, ne izgleda proizvoljna ili neprihvatljiva, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantovim navodima o pogrešnoj ocjeni dokaza i u vezi s tim proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju nije dovedeno u pitanje poštovanje garancija iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

34. Razmatrajući apelantove tvrdnje da je u odluci Vrhovnog suda izostalo obrazloženje o njegovim žalbenim navodima koji se odnose na postojanje kvalifikovanog oblika krivičnog djela za koje je apelant proglašen krivim, Ustavni sud, suprotno apelantovim tvrdnjama, zapaža da je Vrhovni sud razmotrio žalbene navode koji su se odnosili na postojanje kvalifikovanog oblika krivičnog djela. Naime, Vrhovni sud je istakao da je provedenim dokazima tokom postupka nesumnjivo utvrđeno da je u izvršenju osnovnog oblika krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 1 KZRS učestvovalo više lica, te da je zajedničko djelovanje optuženih bilo rezultat njihove zajedničke odluke, što je u konkretnom slučaju nesumnjivo utvrđeno. Osim toga, Vrhovni sud je jasno naveo da je za postojanje teže kvalifikacije tog djela bez značaja pojedinačni oblik participacije tih lica u njihovom zajedničkom djelovanju, zbog čega su neosnovani prigovori upućeni pravnoj kvalifikaciji djela i pravilnoj primjeni KZRS. Prema tome, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da odluka Vrhovnog suda ne sadrži obrazloženje njegovih žalbenih navoda o pravilnoj primjeni materijalnog prava, već da je o tim žalbenim navodima dao jasno i logično obrazloženje koje se ne može smatrati proizvoljnim. Prema tome, Ustavni sud smatra da su i ti apelantovi navodi neosnovani.

35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu izvedenih dokaza i njihove pravne valjanosti, te primjene materijalnog prava.

37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4489/16 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio