Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1891/18 (MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banja Luka - u stečaju)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1891/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-1891/18, rješavajući apelaciju MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banja Luka - u stečaju, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banja Luka - u stečaju protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 79 0 I 001025 17 Gži od 28. decembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banja Luka - u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dejan Miletić advokat iz Banjaluke, podnio je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 79 0 I 001025 17 Gži od 28. decembra 2017. godine.
2. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog suda odbijena je žalba apelanta i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 79 0 I 001025 17 I od 28. avgusta 2017. godine kojim je ukinuto Rješenje o izvršenju tog suda broj 79 0 I 001025 17 I od 6. jula 2017. godine i ukinute sve provedene izvršne radnje, te je odbačen prijedlog za izvršenje koji je apelant podnio 30. juna 2017. godine.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja utvrđeno da je Osnovni sud postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje, koji je podnesen na osnovu vjerodostojne isprave, donio Rješenje o izvršenju broj 79 0 I 001025 17 I od 6. jula 2017. godine. Okružni sud je naveo da je navedeno rješenje o izvršenju Osnovni sud pokušao dostaviti izvršeniku ali je pismeno vraćeno sa naznakon da je izvršenik umro, nakon čega je Osnovni sud uvidom u Izvod iz matične knjige umrlih Gradiška broj 04-202-583/17 od 15. avgusta 2017. godine (koji je pribavio po službenoj dužnosti) utvrdio da je izvršenik R. K. umro 16. januara 2011. godine. Okružni sud je naveo da je Osnovni sud, nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja, donio osporeno rješenje pozivajući se u obrazloženju na odredbe čl. 291. stav (l), 293. stav (3) i 295. stav (4) Zako o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 21. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je članom 291. stav (l) ZPP propisano da stranka u postupku može biti fizičko i pravno lice. Fizičko lice stranačku sposobnost stiče rođenjem, a gubi smrću. Dakle, Okružni sud je ukazao da je u predmetnom postupku lice koje je bilo označeno kao stranka u postupku (izvršenik) umrlo 16. januara 2011.godine, odnosno da u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje (30. juna 2017.godine) nije mogao imati stranačku sposobnost zbog čega se protiv njega nije ni mogao pokrenuti postupak pred sudom. Naveo je da je stranačka sposobnost procesna pretpostavka, zbog čega njen nedostatak u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje predstavlja neotklonjiv nedostatak zbog kojeg je predmetni prijedlog za izvršenje nedozvoljen u smislu člana 291. stav (1) ZPP u vezi sa članom 293. stav (3) ZPP. Okružni sud je ukazao da bi se samo u slučaju da je u vrijeme pokretanja postupka tužilac odnosno izvršenik bio živ, radilo o otklonjivom nedostatku stranačke sposobnosti i obavezi suda da primjeni odredbe člana 295. stav (1) ZPP (na koju ukazuje žalba), jer smrt stranke dovodi do materijalnopravne i procesnopravne sukcesije (prava i obaveze časom smrti ostavioca prelaze na nasljednike), pa su tada ispunjenu uslovi da se umjesto umrle stranke koja je bila živa u vrijeme pokretanja postupka označe njegovi univerzalni sukcesori. Dakle, Okružni sud je ukazao da neotklonjiv nedostatak stranačke sposobnosti predstavlja razlog za odbacivanje prijedloga za izvršenje i ukidanje provedenih radnji koje su zahvaćene tim nedostacima, a prema odredbama člana 295. stav (4) ZPP. Okružni sud je naveo da navodi žalbe (da Osnovni sud nije postupio u skladu sa članom 57. i 58. ZPP a u vezi sa članom 21. stav (1) ZIP) nisu osnovani, odnosno da je Osnovni sud donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno procesno pravo. Apelant je, između ostalog, naveo da su redovni sudovi povrijedili navedena prava jer su obustaviti predmetni izvršni postupak zbog smrti izvršenika a da apelanta, kao tražioca izvršenja, nisu pozvali da preinači prijedlog za izvršenje, odnosno nisu postupili po odredbama člana 57. i 58. ZPP, a u vezi sa članom 21. stav (1) ZIP.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke, kao konačne odluke u predmetnom postupku, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao u žalbi, a koje navode je u konačnoj odluci u predmetnom postupku detaljno razmotrio Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević