Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1157/17 (S. S.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1157/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 1157/17, rješavajući apelaciju Senada Selimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Senada Selimovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 Mal 015900 17 Gž 2 od 5. septembra 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Senad Selimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 27. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 Mal 015900 15 Kom 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. maja 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo 19. jula 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 29. maja 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud 19. jula 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju. Ustavni sud je 10. septembra 2018. godine od Kantonalnog suda zaprimio Rješenje broj 20 0 Mal 015900 17 Gž 2 od 5. septembra 2018. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. DD „BH Telecom“ Sarajevo - Direkcija Bihać (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 20. maja 2011. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv apelanta radi isplate duga.
6. Općinski sud je 26. marta 2012. godine dostavio apelantu tužbu na odgovor.
7. Pripremno ročište održano je 10. oktobra 2012. godine, dok je ročište za glavnu raspravu održano 6. decembra 2012. godine, a nastavak glavne rasprave 15. januara 2013. godine.
8. Nakon toga Općinski sud je donio Presudu broj 20 0 Mal 015900 11 Kom od 12. februara 2013. godine kojom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, a protiv koje su apelant i tužitelj podnijeli žalbe Kantonalnom sudu.
9. Postupajući po podnesenim žalbama, Kantonalni sud je donio Presudu broj 20 0 Mal 015900 13 Gž od 12. novembra 2015. godine kojom je uvažio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu u odnosu na troškove parničnog postupka i u tom dijelu vratio prvostepenu odluku Općinskom sudu na ponovni postupak.
10. Predmetni spis je 21. decembra 2015. godine dostavljen Općinskom sudu koji je Rješenjem broj 20 0 Mal 015900 15 Kom 2 od 24. maja 2017. godine obavezao tužitelja da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka, dok je apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.
11. Iz stanja u spisu proizlazi da je apelant protiv rješenja Općinskog suda od 24. maja 2017. godine podnio žalbu o kojoj je Kantonalni sud odlučio rješenjem od 5. septembra 2018. godine tako što je djelimično uvažio žalbu, preinačio prvostepeno rješenje i obavezao tužitelja da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu većem od iznosa dosuđenog rješenjem od 24. maja 2017. godine, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je više puta urgirao za postupanje u predmetu, te je ukazao da parnični postupak skoro punih pet godina od pokretanja nije okončan, jer Općinski sud nije donio odluku o apelantovim troškovima u postupku. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku isplati iznos od po 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja suda.
b) Odgovori na apelaciju
13. Općinski sud u odgovoru na apelaciju navodi da konkretni predmet nije bio u planu rješavanja za 2016. i 2017. godinu, te da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na koju se poziva.
14. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju žalbenog postupka.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
16. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, nakon podnošenja apelacije, donio rješenje 5. septembra 2018. godine kojim je, prema stanju u spisu, okončan parnični postupak, ali predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak na čiju dužinu apelant ukazuje započeo 20. maja 2011. godine, a da je Kantonalni sud 5. septembra 2018. godine donio rješenje kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka. Dakle, predmetni postupak je trajao sedam godina i tri mjeseca.
26. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelant žali radi o naročito složenim pitanjima, niti da je apelant svojim ponašanjem doprinio ukupnoj dužini postupka koji je u pitanju.
27. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je tom sudu od dana podnošenja tužbe bilo potrebno deset mjeseci da apelantu dostavi tužbu na odgovor, a nakon toga šest mjeseci da održi pripremno ročište (10. oktobar 2012. godine), što ukazuje na određenu neažurnost u radu tog suda. Međutim, Ustavni sud zapaža da je poslije održanog pripremnog ročišta Općinski sud bio efikasniji u preduzimanju procesnih radnji i da je u razumnim vremenskim periodima održao glavnu raspravu i nastavak glavne rasprave (6. decembar 2012. godine, odnosno 15. januar 2013. godine), te nakon toga donio prvostepenu presudu (12. februar 2013. godine). Takođe, Ustavni sud zapaža da, nakon što su apelant i tužitelj podnijeli žalbe protiv prvostepene presude, u predmetnoj pravnoj stvari su donesene još tri odluke. Naime, predmetni spis dostavljen je 3. aprila 2013. godine Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi, koji je nakon dvije godine i sedam mjeseci odlučio o podnesenim žalbama. Dalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Općinskom sudu na ponovno postupanje 21. decembra 2015. godine i da je odluku koja se odnosi na troškove parničnog postupka Općinski sud donio nakon jedne godine i pet mjeseci. Parnični postupak je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 5. septembra 2018. godine. Dakle, Ustavni sud primjećuje da su Općinski sud i Kantonalni sud u dva navrata odlučivali u konkretnom predmetu i da su odluke donosili u relativno primjerenim vremenskim rokovima. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka, koji je na dvije sudske instance trajao sedam godina i tri mjeseca, u kom vremenskom periodu su donesene četiri odluke, primjerena okolnostima konkretnog slučaja.
28. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja, pogotovo imajući u vidu da je apelant u predmetnom postupku došao do konačne odluke, dužina trajanja predmetnog postupka, ipak, ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
31. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević