Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3100/16 („Panorama“ d.o.o. Brčko)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3100/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-3100/16, rješavajući apelaciju „Panorama“ d.o.o. Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14) donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Panorama“ d.o.o.

Brčko podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 076550 09 Pž 2 od 11. aprila 2016. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 076550 09 Ip od 21. novembra 2014. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. „Panorama“ d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Edin Suljić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 076550 09 Pž 2 od 11. aprila 2016. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 076550 09 Ip od 21. novembra 2014. godine.

Uvodne napomene

2. Općinski sud je presudom broj 09 0 Ps 014400 03 Ps od 10. maja 2007. godine obavezao Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime isporučene robe po osnovu ugovornog odnosa iz maloprodaje isplati novčani iznos od 521.556,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom, u iznosima i za periode precizno određene u presudi, te da mu nadoknadi troškove postupka.

3. Kantonalni sud je presudom broj 65 0 Ps 014400 07 Pz od 23. januara 2009. godine prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o kamatama, tako da je izvršenik obavezan da apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na glavni dug od 521.556,20 KM počevši od 15. februara 1996. godine pa do isplate. Kantonalni sud odluku o kamatama utemeljio na čl. 189. i 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

4. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je presudom broj 65 0 Ps 014400 09 Rev od 10. jula 2010. godine reviziju tuženog, izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je ukazano da je drugostepena presuda pravilna i zakonita, te da su pravilno primijenjeni čl. 189. i 277. ZOO na kojim je utemeljena odluka o zakonskim zateznim kamatama.

5. Nakon donošenja presude Kantonalnog suda apelant je podnio prijedlog za izvršenje. Općinski sud je rješenjem broj 65 0 Ip 076550 09 Ip od 4. marta 2009. godine dozvolio izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima na označenom računu..

6. Općinski sud je rješenjem broj 65 0 Ip 076550 09 Ip od 28. maja 2009. godine odbio izvršenikov prigovor i ostavio na snazi rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 076550 09 Ip od 4. marta 2009. godine.

7. Apelantu je, 16. marta 2010. godine izvršena isplata iznosa od 24.244,78 KM na ime troškova postupka, a 9. decembra 2011. godine iznos od 521.556,20 KM na ime glavnog duga, dok iznos potraživanja na ime zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga, počev od 15. februara 1996. godine, apelantu nije isplaćen.

8. Ustavni sud je odlukom broj AP-3528/10 od 15. juna 2013. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio apelantovu apelaciju i utvrdio povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer izvršni postupak u predmetu Općinskog suda broj 65 0 Ip 076550 09 Ip nije okončan u razumnom roku (iznos potraživanja na ime zakonskih zateznih kamata apelantu nije isplaćen). Istom odlukom Ustavni sud je naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 65 0 Ip 076550 09 Ip, u skladu s članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Izvršni postupak u kojem su donesene osporene odluke

9. Odlučujući u predmetnom izvršnom postupku, Općinski sud je donio rješenje 65 0 Ip 076550 09 Ip od 21. novembra 2014. godine kojim se izvršni postupak obustavlja. Općinski sud je navedeno rješenje donio na osnovu odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku, pozivajući se na utvrđenu činjenicu da je apelant namiren za dosuđeni iznos glavnog duga i troškova postupka iz izvršne isprave (pravosnažna presuda Općinskog suda od 10. maja 2007. godine), te mišljenje Federalnog ministarstva finansinja od 22. maja 2013. godine u kojem je navedeno da „Federalno ministarstvo finansija nema zakonskog osnova za obračun kamata i njihovu isplatu“.

10. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi donio rješenje broj 65 0 Ip 076550 09 Pž 2 od 11. aprila 2016. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeno rješenje utemeljeno na pravilnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona kojima je regulisan način izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH koje su zasnovane na izvršnim sudskim odlukama (lex specijalis) u vezi sa odredbom člana 1. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i na taj način proveo izvršni postupak u skladu sa zakonom.

11. Podneskom od 27. decembra 2017. godine punomoćnik apelanata je obavijestio Ustavni sud da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) odlučujući o apelantovoj aplikaciji donio presudu u predmetu pod brojem 69997/10 od 25. jula 2017. godine koja je postala pravosnažna 25. oktobra 2017. godine, a kojom je Evropski sud utvrdio da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je tužena (Država BiH) u obavezi da osigura isplatu zateznih kamata na iznos glavnog duga od 521.556,20 KM koje se nalažu konačnim presudama domaćih sudova (presuda Kantonalnog suda od 23. januara 2009. godine i presuda Vrhovnog suda od 10. jula 2010. godine), a koje je razmotrio u tom predmetu Evropski sud u skladu sa članom 44. stav 2. Konvencije“.

12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju jer smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku trebala biti isplaćena i naknada na ime dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od 521.556,20 KM počev od 15. februara 1996. godine.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav 3. tačka g. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g. ako su izmijenjene pravne okolnosti;

15. Ustavni sud zapaža da je apelant u konkretnom slučaju osporio odluke redovnih sudova kojima je izvršni postupak obustavljen tvrdeći da mu u tom postupku nije isplaćena naknada na ime dosuđene zakonske kamate na iznos glavnog duga od 521.556,20 KM, te da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

16. Ustavni sud zapaža da se apelant aplikacijom obratio Evropskom sudu koji je 27. jula 2017. godine donio presudu u apelantovom predmetu pod brojem 69997/10 (vidi, presuda Evropski sud od 25. jula 2017. godine, „Panorama“ d.o.o. Brčko protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 69997/10) u kojoj je, izmđu ostlalog, Evropski sud utvrdio da je aplikant (apelant) 17. avgusta 2010. godine dostavio apelaciju Ustavnom sudu vezano za neprovođenje konačne presude Općinskog suda od 10. maja 2007. godine. Evropski sud je također, u navedenoj presudi istakao da je „Ustavni sud 12. juna 2013. godine donio odluku u kojoj je zaključio da je „povrijeđen član 1. Protokola broj 1. uz Evrpsku konvenciju u kontekstu predugačkog postupka izvršenja, te nalaže Općinskom sudu da izvršni postupak okonča bez odlaganja. Međutim, Ustavni sud nije razmotrio pitanje iznosa zateznih kamata na iznos glavnog duga od 521.556,20 KM počev od 15. 02. 1996. godine “. Evropski sud je, između ostalog, u navedenoj odluci zaključio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te da je tužena dužna da osigura isplatu zateznih kamata počev od 15. februara 1996. godine, koje se nalažu konačnim presudama domaćih sudova koje su se razmatrale i u ovom predmetu u skladu sa članom 44. stav (2) konvencije“.

17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju donošenjem citirane presude Evropskog suda, aplikacija broj 69997/10 od 25. jula 2017. godine, došlo do izmjene pravnih okolnosti u odnosu na situaciju u momentu podnošenja apelacije, budući da apelant u konkretnoj apelaciji osporava odluke redovnih sudova kojim je obustavljen izvršni postupak smatrajući da mu je u tom postupku trebala da bude isplaćena i naknada na ime zakonske zatezne kamate dosuđene na iznos glavnog duga od 521.556,20 KM počev od 15. februara 1996. godine pa do isplate. Dakle, imajući u vidu da je presudom Evropskog suda naloženo tuženoj (državi BiH) da osigura isplatu zateznih kamata, što je u suštini i predmet apelantovog zahtjeva u konkretnoj apelaciji, Ustavni sud smatra da su nastupile izmjenjene pravne okolnosti u odnosu na osporene odluke zbog kojih je razmatranje tih apelantovih navoda postalo bespredmetno.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3100/16 („Panorama“ d.o.o. Brčko) | Sudska praksa | Aktio