Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-960/18 (R. M.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-960/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 960/18, rješavajući apelaciju R. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija R. M. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 I 172117 13 I (raniji broj 071-0-I-13-00 172117).

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. M. podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 097623 12 Gž od 20. maja 2013. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant R. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Slobodan S. Bilić, advokat iz Dervente, podnio je 15. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 097623 12 Gž od 20. maja 2013. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 172117 13 I (raniji broj 071-0-I-13-00 172117).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 14. i 19. marta 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 21. marta i 5. juna 2018. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

5. Apelant je 29. septembra 2008. godine Osnovnom sudu u Derventi podnio tužbu protiv tuženog Kesten d.o.o. Vitez, PJ Laktaši (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete.

6. Osnovni sud u Derventi je donio Rješenje broj 84 0 P 019511 09 P 2 od 7. decembra 2009. godine kojim se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je odredio da će se po pravosnažnosti ovog rješenja cijeli spis ustupiti mjesno nadležnom Osnovnom sudu na daljnji postupak.

7. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 97623 10 P od 24. februara 2012. godine kojom je, između ostalog, tuženi obavezan da apelantu izvrši povrat kupoprodajnog iznosa od 18.272,00 KM s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.631,43 KM.

8. Odlučujući o žalbi tuženog, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 097623 12 Gž od 20. maja 2013. godine kojom je žalba tuženog djelimično uvažena, preinačena je prvostepena presuda u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka na način da je obavezan tuženi da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 7.208,40 KM umjesto iznosa od 7.631,43 KM, dok je žalba tuženog u ostalom dijelu odbijena i prvostepena presuda u preostalom dijelu odluke o tužbenom zahtjevu potvrđena. Istom presudom odbijen je zahtjev tuženog za nadoknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske takse na žalbu, kao i apelantov zahtjev za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

Izvršni postupak

9. Apelant je 4. jula 2013. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Kesten d.o.o. Vitez, PJ Laktaši (u daljnjem tekstu: izvršenik), na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda broj 71 0 P 97623 10 P od 24. februara 2012. godine odnosno Presude Okružnog suda broj 71 0 P 097623 12 Gž od 20. maja 2013. godine, i to na pokretnim stvarima izvršenika.

10. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 071-0-I-13-00 172117 od 12. jula 2013. godine dozvolio predloženo izvršenje. U prilogu rješenja apelantu je dostavljena opomena za taksu od 11. jula 2013. godine (apelant je obavezan da na ime sudske takse za prijedlog i rješenje izvrši uplatu u iznosu od 927,50 KM).

11. Apelant je 21. oktobra 2013. godine podnio molbu Osnovnom suda za ubrzavanje sudskog izvršnog postupka.

12. Povodom apelantovog prigovora Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 172117 13 I od 24. januara 2014. godine kojim je izvršio izmjenu i dopunu rješenja o izvršenju od 12. jula 2013. godine, dok je u ostalom dijelu rješenje ostalo nepromijenjeno. U obrazloženju rješenja je navedeno, između ostalog, da se radi o očiglednoj grešci suda na koju je apelant ukazao u podnesku od 8. avgusta 2013. godine. Istog dana Osnovni sud je opomenom za plaćanje takse pozvao apelanta da položi kod ovog suda iznos od 500,00 KM na ime takse na prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju, što je apelant i učinio 31. januara 2014. godine i istovremeno Osnovnom sudu ponovo uputio urgenciju za postupanje u predmetnom postupku.

13. Sudski izvršilac Osnovnog suda izvršio je popis i procjenu pokretnih stvari izvršenika i o navedenom dostavio Osnovnom sudu zapisnik od 5. marta 2014. godine.

14. Apelant je 7. marta i 14. juna 2014. godine, između ostalog, ponovo urgirao u Osnovnom sudu za postupanje u predmetnom postupku.

15. Zaključkom o prodaji od 3. jula 2014. godine Osnovni sud je odredio prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika putem usmenog i javnog nadmetanja za 30. juli 2014. godine, na koje nije pristupio apelantov punomoćnik koji je bio uredno pozvan. Takođe, zaključak od 3. jula 2014. godine Osnovni sud je dostavio i izvršeniku, međutim, povratnica je vraćena sudu sa naznakom da je izvršenik odselio s navedene adrese, zbog čega ročište za prodaju nije održano.

16. Osnovni sud je dopisom od 5. septembra 2014. godine zatražio od Okružnog privrednog suda u Banjaluci da dostavi podatke o tome da li se izvršenik nalazi na adresi odnosno sjedištu izvršenika, podatke o osnivaču i licu ovlaštenom za zastupanje, te da li je dolazilo do statusnih promjena, nakon čega Okružni privredni sud u Banjaluci dostavlja podnesak (15. septembar 2014. godine) u kojem navodi da je izvršenik brisan iz sudskog registra na osnovu rješenja Općinskog suda u Travniku od 18. oktobra 2013. godine kao dio društva poslovna jedinica Glamočani, a koja je poslovala u sastavu Kestena Vitez.

17. Osnovni sud je 16. januara 2015. godine donio zaključak kojim je, između ostalog, naložio apelantu da dostavi podatke gdje se nalazi pokretna imovina izvršenika navedena u zapisniku o popisu i procjeni stvari od 5. marta 2014. godine, odnosno zaključku o prodaji od 3. jula 2014. godine. Postupajući po nalogu suda, apelant je 6. februara 2015. godine obavijestio Osnovni sud da mu nije poznato gdje se nalazi pokretna imovina izvršenika koju je sudski izvršilac popisao 5. marta 2014. godine, navodeći da je zaključkom o prodaji od 3. jula 2014. godine navedeno da je službeno lice Osnovnog suda obavilo pljenidbu pokretnih stvari o čemu je sastavljen pljenidbeni popis, te da su one ostavljene na čuvanje izvršeniku uz zabranu za daljnje raspolaganje.

18. Osnovni sud je 1. juna 2015. godine donio zaključak o prodaji kojim je ponovo odredio prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, određujući usmeno i javno nadmetanje za 7. juli 2015. godine.

19. Osnovni sud je 31. jula 2015. godine donio zaključak o prodaji kojim su stavljene van snage radnje sudskog izvršioca preduzete na ročištu za javnu prodaju od 7. jula 2015. godine (izvršenik nije uredno primio zaključak Osnovnog suda od 1. juna 2015. godine, a sudski izvršilac je održao ročište za prodaju), te je odredio ponovno prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika putem usmenog i javnog nadmetanja za 15. septembar 2015. godine.

20. Osnovni sud je 18. septembra 2015. godine donio rješenje kojim su pokretne stvari izvršenika dosuđene apelantu kao najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 3.029,00 KM. Iz stanja u spisu proizlazi da je navedenim rješenjem o namirenju od 18. septembra 2015. godine apelant djelimično namiren, i to na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.387,50 KM i dio troškova parničnog postupka u iznosu od 1.641,50 KM.

21. Podneskom od 28. marta 2016. godine apelant je zatražio sprovođenje rješenja o dosudi i predaju u posjed kupljenih pokretnih stvari u skladu s rješenjem od 18. septembra 2015. godine.

22. Osnovni sud je 28. aprila 2016. godine donio zaključak kojim je pozvao apelanta da uplati predujam radi pokrića troškova sprovođenja izvršnih radnji predaje u posjed kupljenih pokretnih stvari, što je apelant blagovremeno i učinio.

23. Zaključkom od 9. juna 2016. godine Osnovni sud je odredio sprovođenje rješenja o dosudi od 18. septembra 2015. godine određujući ročište za predaju u posjed pokretnih stvari za 22. avgust 2016. godine, međutim, ono je odgođeno zbog bolovanja sudskog izvršioca.

24. Apelant je 23. avgusta 2016. godine Osnovnom sudu uputio podnesak u kojem, između ostalog, moli hitno postupanje Osnovnog suda predajom apelantu dosuđenih pokretnih stvari.

25. Osnovni sud je zaključkom od 28. septembra 2016. godine odredio sprovođenje rješenja o dosudi od 18. septembra 2015. godine, odnosno predaju u posjed apelantu kupljenih pokretnih stvari izvršenika, nakon čega postupajući po navedenom zaključku suda sudski izvršilac 21. oktobra 2016. godine izlazi na teren i zapisnički konstatuje da je izvršenik odselio s date adrese, a da je nova adresa nepoznata, te da na datoj adresi posluje novo društvo Casa Mobili d.o.o. Vitez, PJ Glamočani.

26. Apelant je 12. juna 2017. godine dostavio podnesak Osnovnom sudu u kojem je naveo da nije postupljeno po zaključku Osnovnog suda od 28. septembra 2016. godine i da nije izvršena predaja u posjed kupljenih pokretnih stvari. Istovremeno, apelant predlaže nastavak postupka.

27. Iz stanja u spisu proizlazi da kako je apelant u zapisniku naveo da je Casa Mobili d.o.o. Vitez pravni sljednik izvršenika, Osnovni sud je zaključkom od 12. jula 2017. godine naložio apelantu da dostavi izvode iz sudskog registra za izvršenika i Casa Mobili d.o.o., kao i da dostavi tačnu adresu gdje se nalaze pokretne stvari izvršenika koje su predmet izvršenja, te je apelant postupajući po navedenom nalogu suda podneskom od 19. jula 2017. godine tražio dostavu podataka od Općinskog suda u Travniku.

28. Podneskom od 25. jula 2017. godine apelant je, između ostalog, tražio produženje roka za postupanje po zaključku od 12. jula 2017. godine, te je podneskom od 21. avgusta 2017. godine dostavio tražene izvode iz sudskog registra.

29. Apelant je 26. oktobra 2017. godine ponovo uputio urgenciju Osnovnom sudu za postupanje u predmetnom postupku.

30. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Osnovni sud uvidom u izvod iz sudskog registra za Casa Mobili d.o.o. Vitez utvrdio da on nije pravni sljednik izvršenika, te da je uvidom u izvod iz sudskog registra za izvršenika utvrdio da je područna jedinica izvršenika u Glamočanima-Laktaši brisana rješenjem Općinskog suda u Travniku od 18. oktobra 2013. godine.

31. U nastavku postupka Osnovni sud je zaključkom od 24. novembra 2017. godine naložio apelantu da sudu dostavi tačnu adresu gdje se nalaze pokretne stvari izvršenika koje su predmet izvršenja.

32. U vezi s tim, iz stanja u spisu proizlazi da je apelantov punomoćnik 5. decembra 2017. godine dostavio podnesak Osnovnom sudu u kojem obavještava sud da je sudski izvršni organ izvršio pljenidbu pokretnina izvršenika, te da sud može pitanje mjesta stvari izvršenika zatražiti od izvršnog organa.

33. Iz odgovora Osnovnog suda proizlazi da kako apelant sudu nije dostavio podatke gdje se nalaze pokretne stvari izvršenika, Osnovni sud je zaključkom od 23. februara 2018. godine pozvao apelanta da predloži druga sredstva ili predmete izvršenja, s obzirom na to da je rješenjem o namirenju apelant namiren za neznatan iznos u odnosu na cjelokupno potraživanje.

34. Podneskom od 12. marta 2018. godine apelant podnosi zahtjev za utvrđivanje dužnikove imovine Kesten d.o.o. Vitez, u smislu odredaba člana 37. Zakona o izvršnom postupku, na način da sud zatraži navedene podatke od samog izvršenika. Zaključkom od 19. marta 2018. godine Osnovni sud je izvršeniku naložio da dostavi podatke o svojoj imovini kako bi apelant mogao predložiti druga sredstva ili predmete izvršenja.

35. Apelant je podneskom od 21. maja 2018. godine tražio odlaganje izvršenja za period do 1. septembra 2018. godine, te je Osnovni sud postupajući po apelantovom prijedlogu donio zaključak broj 71 0 I 172117 13 I od 4. juna 2018. godine kojim je odložio izvršenje do 1. septembra 2018. godine.

36. Prema stanju u spisu, izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

37. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući, između ostalog, da je u sudskom postupku pred Osnovnim sudom došlo do povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te traži da Ustavni sud utvrdi povredu ovog prava i utvrdi obavezu Republike Srpske da obešteti apelanta. Pored toga, apelant je naveo da je Osnovni sud 3. jula 2014. godine donio zaključak o prodaji zaplijenjenih pokretnih stvari izvršenika, kao i da je zakazao prvo ročište za 30. juli 2014. godine, te da apelantov punomoćnik nije bio obaviješten o ishodu javnog nadmetanja kako bi mogao eventualno staviti zahtjev za određivanje drugog ročišta. Takođe, apelant je ukazao da je u toku parničnog i izvršnog postupka preduzimao radnje u funkciji realizacije pravosnažne i izvršne odluke, odnosno u funkciji prevencije bilo kakvog sudskog postupka. U vezi s tim, apelant je naveo da je aktom od 22. aprila 2008. godine tražio angažovanje Udruženja za zaštitu potrošača Republike Srpske radi izbjegavanja vođenja sudskog postupka, na koji nikada nije dobio odgovor, kao i da je aktom od 15. aprila 2014. godine ukazao Inspektoratu Republike Srpske na nezakonitosti u radu izvršenika koje su u vezi s opstrukcijom sudskog izvršnog postupka, na koji takođe nikad nije dobio odgovor. Apelant je istakao da je izostanak bilo kakvog postupanja Inspektorata po njegovom zahtjevu bio razlog da uputi zahtjev 14. juna 2014. godine republičkom upravnom inspektoru Republike Srpske u kojem je tražio inspekcijsku kontrolu rada Inspektorata po njegovom zahtjevu, na koji nikada nije dobio odgovor. Takođe, apelant je ukazao da je 20. oktobra 2014. godine dostavio Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine pritužbu na rad Osnovnog suda u njegovoj izvršnoj stvari, te da je postupak po njegovoj pritužbi vođen pod brojem UDT:13783/14.

b) Odgovor na apelaciju

38. Osnovni sud je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da su apelantovi navodi iz apelacije u potpunosti neosnovani. Takođe, Osnovni sud je naveo da apelant i nakon donošenja rješenja o dosudi pokretnih stvari nikada nije podnio prijedlog za promjenu predmeta ili sredstva izvršenja radi namirenja preostalog dijela potraživanja, niti je sudu dostavio podatke gdje se nalaze pokretne stvari izvršenika, a radi provođenja rješenja o dosudi. V.Relevantni propisi

39. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

40. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“ br. 37/12, 44/15 i 100/17) relevantne odredbe glase:

Član 48.

[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

41. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

42. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

43. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 097623 12 Gž od 20. maja 2013. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

44. Naime, Ustavni sud ukazuje da je apelant 4. jula 2013. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda broj 71 0 P 97623 10 P od 24. februara 2012. godine, odnosno navedene presude Okružnog suda, pa stoga Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 15. februara 2018. godine, iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Okružnog suda.

45. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

46. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se prvenstveno odnosi na dužinu izvršnog postupka. Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i na to da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23˗24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na predmetni izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

47. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

48. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

49. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

I.Pravo na pravično suđenje

50. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

51. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

52. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Osnovnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

53. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir

54. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 4. jula 2013. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje nešto duže od pet godina i tri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

55. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant tražio izvršenje presude donesene u parnici, te da je izvršenje predlagano na pokretnim stvarima izvršenika, a u kojemu su se pojavile poteškoće sa otkrivanjem tačne adrese izvršenika, kao i poteškoće pronalaženja pokretnih stvari izvršenika, tako da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim. Ustavni sud, takođe, smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o novčanim potraživanjima radi naplate duga.

56. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije (više urgencija) ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka tražio da se utvrdi imovina izvršenika, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Osnovni sud postupao po apelantovom prijedlogu. Takođe, tokom postupka apelantov punomoćnik je tražio od Osnovnog suda da produži rok za postupanje po zaključku od 12. jula 2017. godine, kao i da se odloži izvršenje do 1. septembra 2018. godine, što je, takođe, uticalo na dužinu trajanja postupka.

57. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. ZIP-a i praksi Evropskog suda (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84- 86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

58. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (12. juli 2013. godine), te da je nakon toga u razumnim vremenskim rokovima preduzeo veliki broj izvršnih radnji bliže opisanih u činjeničnom dijelu odluke, ali da izvršni postupak ni nakon perioda od oko pet godina i tri mjeseca od pokretanja nije dovršen. Naime, Osnovni sud je zaključkom od 4. juna 2018. godine, postupajući po apelantovom prijedlogu, odložio izvršenje za period do 1. septembra 2018. godine. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupanja, te, između ostalog, ukazao da apelant nakon donošenja rješenja o dosudi pokretnih stvari nikada nije podnio prijedlog za promjenu predmeta ili sredstva izvršenja radi namirenja preostalog dijela potraživanja, niti je sudu dostavio podatke gdje se nalaze pokretne stvari izvršenika, a radi provođenja rješenja o dosudi. Imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju u suštini radi o specifičnom postupku izvršenja u kojem su se pojavile poteškoće s otkrivanjem tačne adrese izvršenika, odnosno poteškoće u pronalaženju kupljenih pokretnih stvari, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih izvršni postupak nije okončan, ali i da je u izvjesnoj mjeri i apelant uticao na dužinu trajanja postupka. Navedeni period trajanja izvršnog postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Osnovnom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o apelantovim prijedlozima, te nije imao značajnih perioda neaktivnosti, što sve ukazuje da je sud vodio postupak tako da se njegov tok ne ometa, odnosno da se efektivno okonča, preduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao da se izvrši presuda u apelantovu korist. U tom smislu, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

59. Stoga, imajući u vidu da se radi o postupku koji nije okončan zbog postojanja objektivnih okolnosti i da nema elemenata koji bi ukazivali da je Osnovni sud bezrazložno odugovlačio postupak, kao i navode Osnovnog suda iz odgovora na apelaciju u predmetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji traje nešto duže od pet godina i tri mjeseca, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

II.Ostali navodi

60. U pogledu apelantovih navoda da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se navodi o kršenju ovog prava u suštini svodi na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

III.Pitanje naknade nematerijalne štete

61. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

62. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

VIII.Zaključak

63. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako izvršni postupak koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim nije okončan ni nakon perioda nešto dužeg od pet godina i tri mjeseca jer su objektivne okolnosti u tom postupku presudno uticale na njegovu dužinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Osnovni sud odugovlačio postupak.

64. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

65. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-960/18 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio