Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2711/16 (M. K.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Invalidnina
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2711/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2711/16, rješavajući apelaciju Medine Koroman, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Medine Koroman.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348868 14 Gži od 9. juna 2016. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Medine Koroman podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348868 14 Gži od 9. juna 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Medina Koroman (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 27. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348868 14 Gži od 9. juna 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 348868 13 I od 1. aprila 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog pravobranilaštva Sarajevo, kao zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton), zatraženo je 18. aprila 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 20. i 26. aprila 2018. godine, dok Kantonalno pravobranilaštvo Sarajevo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
5. Rješenjem Službe za upravu za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica Općine Centar (u daljnjem tekstu: Služba) broj 12-41-1575/09 od 23. novembra 2009. godine apelantici je, između ostalog, priznat status člana civilne žrtve rata po osnovu pogibije njene majke i po tom osnovu pravo na isplatu porodične invalidnine u određenom novčanom iznosu, odnosno procentu od osnovice, počev od 1. oktobra 2009. godine pa sve dok ispunjava uvjete za ostvarivanje prava. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je predmetno rješenje doneseno u skladu sa odredbom člana 5, člana 54. stav 2. tačka 6, člana 58. stav 1. tačka 4, člana 59. stav 5, člana 63. stav 1. tačka 2, čl. 65, 69, 77, 79. i 80a. Zakona o osnovama socijalne zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (Federacije Bosne i Hercegovine, u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite), te čl. 6. i 117. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (Kantona Sarajevo), te članom 5. tačka 4. naredbe o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (Kantona Sarajevo).
6. Navedeno rješenje Službe je postalo izvršno 3. marta 2010. godine.
Osporeni postupak
7. Apelantica je 9. maja 2013. godine podnijela prijedlog za izvršenje na temelju Rješenja Službe od 23. novembra 2009. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate preciziranog novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama pljenidbom sa računa Kantona. U prijedlogu za izvršenje apelantica je navela da joj Kanton nije isplatio određeni novčani iznos koji je trebalo po Rješenju Službe od 23. novembra 2009. godine.
8. Zaključkom Općinskog suda od 31. maja 2013. godine je naloženo apelantici da ispravi prijedlog za izvršenje na način kako je navedeno u zaključku.
9. Općinski sud je 21. januara 2014. godine naložio apelantici da dostavi izvršnu ispravu-rješenje.
10. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 348868 13 I od 1. aprila 2014. godine odbijen je apelanticin prijedlog za izvršenje navedenog rješenja.
11. U obrazloženju rješenja Općinski sud je ukazao na sadržaj odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, te istakao da je izvršnom ispravom-rješenjem Službe od 23. novembra 2009. godine utvrđeno pravo, ali nije određeno ko je obavezan isplaćivati navedena novčana sredstva, slijedom čega navedena isprava nije podobna za izvršenje.
12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 348868 14 Gži od 9. juna 2016. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
13. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepena odluka pravilna. Naime, rješenje od 23. novembra 2009. godine na osnovu kojeg apelantica zahtijeva provedbu izvršenja, prema članu 23. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku, predstavlja izvršnu ispravu s obzirom na to da se radi o odluci donesenoj u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze (pravo na porodičnu invalidninu u određenom iznosu). Međutim, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud prije određivanja izvršenja ocijenio podobnost izvršne isprave za izvršenje, shodno članu 27. stav 1. navedenog zakona, kojim je propisan sadržaj izvršne isprave koji je nužna pretpostavka za dopustivost izvršenja, pa je ona podobna za izvršenje samo ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Stoga je Kantonalni sud naveo da rješenje od 23. novembra 2009. godine, koje je u ovom predmetu izvršni naslov, ne sadrži označenje lica koje je dužno apelantici kao tražiocu izvršenja isplatiti utvrđeno potraživanje, niti je u njemu navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos priznate porodične invalidnine, a kako to pravilno zaključuje i prvostepeni sud. Dakle, Kantonalni sud je ukazao da rješenje od 23. novembra 2009. godine nema zakonom utvrđeni sadržaj i ono ne predstavlja izvršnu ispravu podobnu za izvršenje shodno navedenoj zakonskoj odredbi.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
14. Apelantica smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što su redovni sudovi osporenim odlukama odbili njen prijedlog za izvršenje, proizvoljno primjenjujući materijalno pravo-Zakon o izvršnom postupku i Zakon o osnovama socijalne zaštite. S tim u vezi, apelantica navodi da je zakonom utvrđeno ko je obveznik isplate invalidnina civilnim žrtvama rata, te da je Kanton Sarajevo-Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice putem sredstava informiranja obavještavao javnost o uplati invalidnina iz budžeta. Apelantica tvrdi da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku. Slijedom navedenog, apelantica predlaže Ustavnom sudu da utvrdi povredu navedenih prava, poništi osporene odluke, te naloži Kantonalnom sudu da donese rješenje u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, te obaveže Vladu Kantona Sarajevo da joj isplati kompenzaciju zbog kršenja navedenih prava i prava na rješavanje u hitnom i razumnom roku u iznosu od 2.600,00 KM.
II.Odgovor na apelaciju
15. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelacije da je taj sud osporenom odlukom postupio nezakonito i proizvoljno, niti je u žalbenom postupku došlo do povrede prava na koja apelantica ukazuje u predmetnoj apelaciji.
16. Općinski sud je naveo da su neosnovani apelanticini navodi da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku zbog toga što je apelantica prijedlog za izvršenje podnijela 9. maja 2013. godine, a zaključkom suda od 31. maja 2013. godine joj je naloženo da ispravi prijedlog za izvršenje. Također je dopisom suda od 21. januara 2014. godine naloženo apelantici da dostavi izvršnu ispravu-rješenje. Kada je apelantica postupila po nalozima suda, doneseno je osporeno rješenje kojim je prijedlog odbijen. Također su neosnovani i navodi da je apelantici povrijeđeno pravo na imovinu zbog razloga koji su navedeni u obrazloženju osporene prvostepene odluke, odnosno sud je u cijelosti postupao u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku, pa je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 36/99, 54/04, 39/06 14/09 i 45/16) relevantne odredbe glase:
Član 5. stav 2. tačka 1.
[...] (2) Članovi porodice civilne žrtve rata, u smislu ovog zakona, su:
1) [...] djeca rođena u braku ili van braka, [...] Član 10.
U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno.
Član 54. stav 2. tačka 6.
(2) U skladu sa stavom 1. ovog člana, status civilne žrtve rata priznaje se:
6) članovima porodice lica koje je poginulo u vezi sa ratnim događajima (bombardovanje, ulične borbe, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak i sl.). Član 58. stav 1. tačka 4.
(1) Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava:
4) porodičnu invalidninu […] Član 59. stav 5.
(5) Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja u skladu sa ovim Zakonom usklađuju se na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.
Član 83.
(1) Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave.
(2) Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu.
Član 86.
(1) Mjesečni iznosi lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć drugog lica, ortopedskog dodatka i porodične invalidnine, usklađuju se prema kretanju odgovarajućih primanja vojnih invalida po propisima o vojnim invalidima.
(2) Nadležni organ kantona, utvrđuje iznose mjesečnih novčanih primanja iz stava 1. ovog člana, na osnovu odgovarajućih podataka o iznosima novčanih primanja vojnih invalida.
18. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 269.
Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza.
Član 272.
(1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).
(2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.
Član 273.
(1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.
(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem.
[…]
19. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:
[…] „izvršenik“- označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje;
Član 5. stav 1.
1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 23.
(1) Izvršne isprave su:
2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.
Član 27. stav (1) (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Član 30. stav (2) Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 36. stav (1) (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. U konkretnom slučaju konačna odluka je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348868 14 Gži od 9. juna 2016. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Kako je konačna odluka donesena 9. juna 2016. godine, a apelacija podnesena 27. juna 2016. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama, kao i zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelantica kao tražilac izvršenja pokrenula postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime porodične invalidnine, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
28. Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno time što su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili pravo. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao isto pravno pitanje u predmetu broj AP 4039/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4039/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci je Ustavni sud istakao da se u tom predmetu „pokreću dva pitanja, prvo, da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja“ (stav 31).
29. U vezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da „zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantici kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredaba naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Nadalje, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da se radi o izvršenju „izvršne odluke donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze, te u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu, shodno članu 23. ZIP-a čije se izvršenje provodi sudskim putem shodno članu 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku“ (stav 31).
30. Nadalje, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud je u citiranoj odluci naveo da je „Kantonalni sud […] zaključio da rješenjem Službe kojim je apelantici priznato pravo na invalidninu nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da su odredbama čl. 59, 83. i 86. Zakona o osnovama socijalne zaštite utvrđena sredstva za isplatu invalidnina (koja uključuju i budžetska sredstva Kantona), nadležni kantonalni organ uprave koji vrši isplate, kao i način usklađivanja invalidnina sa primanjima vojnih invalida. Također, Ustavni sud zapaža da je članom 30. stav 2. ZIP-a određeno da se izvršenje može odrediti i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao izvršenik ako ono prema zakonu ima obavezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da se Kanton, koji pri tome osigurava dio budžetskih sredstava, ne može oglušiti o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi organa uprave. U tom kontekstu Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredaba člana 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate 'po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave', te da, prema stavu 2. navedenog člana, 'sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu'. Iz navedenog, po mišljenju Ustavnog suda, kao nesporno proizlazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koje imaju lica prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite u koju kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ulazi i apelantica“ (stav 32).
31. Stoga je Ustavni sud u citiranoj odluci zaključio: „Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stav 1. i 30. stav 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra apelanticine navode osnovanim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije“ (stav 33).
32. Imajući u vidu da su identična pravna pitanja, mutatis mutandis, raspravljana u predmetu broj AP 4039/17, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelanticinih navoda, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava, jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su odbili apelanticin prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Službe od 23. novembra 2009. godine, smatrajući da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.
33. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, što predstavlja dovoljnu satisfakciju apelantici za utvrđenu povredu.
b) Donošenje odluke u „razumnom roku“
34. Nadalje, u odnosu na apelanticine navode kojima ukazuje na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
35. U konkretnom slučaju Ustavni sud konstatira da je prijedlog za izvršenje podnesen 9. maja 2013. godine, a da je konačna odluka donesena 9. juna 2016. godine (Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348868 14 Gži). Dakle, cjelokupan predmetni postupak je trajao oko tri godine. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud konstatira da se ne može govoriti o složenom postupku. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da je predmetni postupak po svojoj naravi hitne prirode. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je prvobitno podneseni prijedlog bio nepotpun, zbog čega je Općinski sud u dva navrata pozivao apelanticu da uredi svoj prijedlog, odnosno dostavi potrebnu prateću dokumentaciju. Nesporno je da je navedeno utjecalo na dužinu trajanja postupka. Na drugoj strani, ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepeno rješenje donio u roku od otprilke dva mjeseca nakon što su otklonjeni procesni nedostaci koje je sadržavao apelanticin prijedlog uslijed kojih Općinski sud, zbog objektivnih okolnosti, nije bio u mogućnosti postupati u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud osporenu drugostepenu odluku donio u roku od otprilike dvije godine.
36. Imajući u vidu navedeno, prije svega, utvrđeni određeni apelanticin doprinos predmetnoj dužini postupka, a sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da se period od otprilike tri godine, koliko se predmet ukupno nalazio na dvije sudske instance, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
37. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa joj prema tome ne pripada ni pravo na isplatu tražene naknade nematerijalne štete po ovom osnovu.
Ostali navodi
38. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u odnosu na primjenu prava, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava, jer su redovni sudovi u izvršnom postupku proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su zaključili da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje.
40. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, jer je utvrdio određeni apelanticin doprinos predmetnoj dužini postupka, tako da, sagledavajući postupak u cjelini, period od oko tri godine, koliko se predmet ukupno nalazio na dvije sudske instance, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
41. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević