Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4800/18 (N.R.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4800/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-4800/18, rješavajući apelaciju N. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. R. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 137295 18 Rev od 11. maja 2018. godine (u dijelu u kojem su ukinute nižestepene presude i tužba odbačena), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. R. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 137295 18 Rev od 11. maja 2018. godine (u dijelu u kojem su ukinute nižestepene presude i predmet vraćen na ponovno suđenje), zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. N. R. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Siniša Marić advokat iz Banjaluke, podnijela je 23. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 137295 18 Rev od 11. maja 2018. godine. Apelantica je, također, zatražila od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će zabraniti Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da preduzima bilo kakve procesne radnje i bilo kakvo postupanje u predmetu broj 71 0 P 137295 00 P do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 137295 00 P od 20. jula 2016. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (F. B., Z. B. i N. B.) kojim su tražili da se utvrdi da je apsolutno ništav ugovor o razmjeni nekretnina zaključen 14. decembra 1993. godine između prednika tužitelja (umrlog R. B.) i tužiteljice F. B. s jedne strane i apelantice s druge strane, ovjeren u Osnovnom sudu, te ugovor o razmjeni nekretnina koji je ovjeren 14. februara 1994. godine u Rijeci, kao i da se obaveže apelantica da tužiteljima preda u posjed i korišćenje nekretnine u Banjaluci, a tužitelji da apelantici predaju nekretninu koja se nalazi u Rijeci, te da su apelantica i tužitelji dužni da priznaju i trpe da se na osnovu ove presude uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje u pogledu predmetnih nekretnina u Banjaluci i Rijeci, na način kako je to bliže opisano u izreci prvostepene presude. Istom presudom, obavezani su tužitelji da apelantici na ime naknade troškova postupka isplate iznos od 26.120,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 137295 17 Gž od 25. decembra 2017. godine žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda potvrđena, te odbijeni zahtjevi tužitelja i apelantice za naknadu troškova postupka na ime sastava žalbe i odgovora na žalbu.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 P 137295 18 Rev od 11. maja 2018. godine revizija tužitelja je usvojena, obje nižestepene presude su ukinute u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su ništavi ugovori o razmjeni nekretnina, te je tužba u tom dijelu odbačena, dok su u dijelu kojim je odbijen zahtjev za predaju u posjed i uspostavu zemljišno knjižnog stanja, te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, obje presude ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravosnažno presuđena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kome je već pravosnažno odlučeno, odbaciće tužbu (član 196. stav 2. Zakona o parničnom postupku). Slijedom navedenog, Vrhovni sud je naveo da proizilazi da je Presudom Okružnog suda broj 011-0-GŽ-09-000 293 od 30. decembra 2009. godine pravosnažno odlučeno u pogledu zahtjeva tužitelja da se utvrdi ništavost zaključenih ugovora o razmjeni i zahtjeva apelantice da se utvrdi njihova pravna valjanost.

5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

l) apelacija je preuranjena;

Dopustivost ratione materiae

7. U odnosu na osporenu presudu Vrhovnog suda, u dijelu u kojem su ukinute nižestepene presude i tužba tužitelja odbačena, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da apelantica osporava presudu Vrhovnog suda u dijelu u kojem je tužba tužitelja odbačena (jer sa radi o pravosnažno presuđenoj stvari), iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom u ovom dijelu nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelantice o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Preuranjenost

10. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica osporava presudu Vrhovnog suda i u dijelu u kojem su ukinute nižestepene presude i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Budući da je, dakle, postupak o predmetu apelacije u toku pred Osnovnim sudom, slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantičinog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4800/18 (N.R.) | Sudska praksa | Aktio