Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3825/18 (S. V.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3825/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine , u predmetu broj AP-3825/18, rješavajući apelaciju Sretomira Vrhovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sretomira Vrhovca podnesena radi "donošenja privremene mjere kojom će obustaviti postupak izvršenja rješenja Vlade Republike Srpske broj 04/1-012-2- 1421/18 od 30. maja 2018. godine do okončanja upravnog spora vezanog za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine ", zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Sretomir Vrhovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Goran Bubić advokat iz Banja Luke, podnio je, 17. jula 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za „izdavanje privremene mjere i mjere sudskog objezbjeđenja“ kojim bi se obustavilo izvršenje rješenja Vlade Republike Srpske broj 04/1-012-2- 1421/18 od 30. maja 2018. godine do okončanja upravnog spora vezanog za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine.
2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Prnjavor (u dajnjem tekstu: Uprava) broj 21.36/473-9-42/17 od 25. decembra 2017. godine usvojen je prijedlog Republike Srpske te su za potrebu izgradnje pristupnih puteva na dionici auto puta Banja Luka-Doboj potpuno eksproprirane nekretnine precizirane u rješenju koje su stvarno i faktičko vlasništvo apelanta.
3. Nakon toga Pravobranilaštvo RS je podnijelo zahtjev od 30. aprila 2018. godine kojim je zatražilo donošenje rješenjema kojim će se korisniku eksproprijacije-Republici Srpskoj dozvoliti stupanje u posjed ekspropriranih nekretnina.
4. Vlada Republike Srpske je donijela rješenje broj 04/1-012-2-1421/18 od 30. maja 2018. godine kojim je nakon konačnosti rješenja o potpunoj eksproprijaciji, dozvoljeno stupanje u posjed predmetnih nekretnina korisniku eksproprijacije (stav 1. ). U rješenju je navedeno da će prije predaje u posjed ekspropriranih nekretnina prvostepeni organ obezbijediti sve dokaze za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine (stav 2.). Rješenjem je određeno i da tužba podnesena protiv ovog rješenja ne odlaže njegovo izvršenje (stav 3.) te i da ovo rješenje stupa na snagu narednog dana od objavljivanja u „Službenom glasniku RS“ (stav 4.)
5. Protiv navedenog rješenja apelant je 26. juna 2018. godine podnio tužbu Okružnom sudu i predmet je registriran pod brojem 11 0 U 022927 18 U. U navedeom predmetu je postupak u toku.
6. Uprava je 28. augusta 2018. godine donijela zaključak o dozvoli izvršenja broj 21.36/473-9- 42/17 od 25. decembra 2017. godine.
7. Apelant je i prijedlogom od Okružnog suda zatražio da donese sudsku mjeru obezbjeđenja kojom bi taj sud, privremeno do isplate naknade za eksproprisanu nekretninu ili do donošenja odluke po tužbi u ovom predmetu, obustavio izvršenje rješenja Vlade Republike Srpske od 30. maja 2018. godine kojim se dozvoljava korisniku eksproprijacije da stupi u posjed nekretnina prije isplate naknade koji je Okružni sud rješenjem broj 11 0 U 022927 18 U od 21. augusta 2018. godine odbacio jer izdavanje sudske mjere objezbjeđenja nije predviđeno Zakonom o upravnim sporovima čak niti uz shodnu primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku koji regulira taj institut jer to ne odgovara prirodi upravnog spora.
Apelacioni navodi
8. Apelant u podnesku dostavljenom Ustavnom sudu ne osporava niti jednu odluku upravnog organa ili suda, niti se žali na kršenje bilo kojeg prava, već isključivo traži da Ustavni sud donese navedenu privremenu mjeru.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud, može na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. Ustavni sud zapaža da apelant u suštini nije podnio apelaciju protiv neke određene odluke, niti se žalio na kršenje nekog prava garantovanog Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) ili nekim drugim međunarodnim instrumentom navedenim u Anesku 1 Ustava Bosne i Hercegovine. Naprotiv, apelant se Ustavnom sudu obratio podneskom koji je eksplicitno nazvao „Prijedlog za određivanje privremene mjere“ ne povezujući ovaj prijedlog sa osporavanjem bilo koje odluke nadležnog suda u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. U suštini, apelant ovakvim prijedlogom isključivo traži da Ustavni sud supstituira redovni sud pred kojim nije uspio sa zahtjevom za odlaganje izvršenja upravnog akta, te da umjesto tog suda donese privremenu mjeru.
12. U vezi sa tako postavljenim prijedlogom, Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi na odlučivanje o eventualnom kršenju prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom ili međunarodnim dokumentima navedenim u Aneksu 1 Ustava Bosne i Hercegovine. U tom smislu, apelacioni postupak se pokreće apelacijom protiv konačne odluke bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini zbog kršenja nekog od prava garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine ili drugim navedenim dokumentima. U okviru tako pokrenutog postupka, Ustavni sud može odrediti privremenu mjeru ali samo u skladu sa svojom nadležnošću propisanom članom 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, tj. ako smatra da takvu mjeru treba donijeti u interesu stranka ili pravilnog vođenja postupka, a postupak donošenja privremene mjere u skladu sa navedenim članom drugačiji je od postupka odlaganja izvršenja upravnog akta.
13. Kako u konkretnom slučaju apelant u suštini nije ni pokrenuo apelacioni postupak u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, već je samo podnio prijedlog za donošenje privremene mjere zato što je nije izdejstvovao u upravnom sporu redovnim sudom, Ustavni sud smatra da, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, nije nadležan za odlučivanje o takvom zahtjevu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 1461/18 od 10. aprila 2018. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-4142/11 od 20. decembra 2011. godin., dostupne na www.ustavnisud.ba).
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević