Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5139/18 ("Centrotrans DC" d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5139/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-5139/18, rješavajući apelaciju "Centrotrans DC" d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Centrotrans DC" d.d. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 341398 18 Pž 2 od 3. jula 2018. godine (u odnosu na st. II i III izreke rješenja), zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Centrotrans DC" d.d. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 341398 18 Pž 2 od 3. jula 2018. godine (u odnosu na stav I izreke rješenja), zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Centrotrans DC" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsad Sipović advokat iz Sarajeva, podnio je 10. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalnog suda) broj 65 0 Ip 341398 18 Pž 2 od 3. jula 2018. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "naložio Općinskom sudu u Sarajevu da prekine prinudno provođenje izvršnog postupka koji se vodi pod brojem 65 0 Ip 341398 13 Ip i odloži prinudno provođenje rješenja o dosudi nekretnina".

2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 28. aprila 2017. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja koja se pokreću i u predmetnoj apelaciji. Naime, Ustavni sud je na sjednici održanoj 15. juna 2017. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP- 1677/17 kojom je odbacio kao nedopuštenu apelaciju podnesenu protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor Porezne uprave Federacije BiH - Kantonalni porezni ured Sarajevo protiv zaključka Općinskog suda o prodaji apelantovih nekretnina), zbog toga što ju je podnijelo neovlašteno lice. Nadalje, odbacio je kao nedopuštenu apelaciju podnesenu protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor apelanta protiv zaključaka Općinskog suda o utvrđivanju vrijednosti i prodaji nekretnina), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, odbacio je kao nedopuštenu apelaciju podnesenu protiv Rješenja o dosudi Općinskog suda broj 65 0 Ip 341398 13 Ip od 15. maja 2017. godine (kojim su dosuđene nekretnine, koje su predmet izvršenja u postupka broj 65 0 Ip 341398 13 Ip, kupcu „Centrotrans-Eurolines“ d.d. Sarajevo), zato što je preuranjena.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 341398 18 Pž 2 od 3. jula 2018. godine odbijena je žalba apelanta kao izvršenika i potvrđeno Rješenje o dosudi Općinskog suda broj 65 0 lp 341398 13 lp od 15. maja 2017. godine (stav I izreke rješenja). Odbačene su kao nedozvoljene apelantove žalbe protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 lp 341398 13 lp od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor apelanta) i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 lp 341398 13 lp od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor Porezne uprave Federacije BiH - Kantonalni porezni ured Sarajevo) (st. II i III izreke rješenja).

4. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da iz stanja spisa proizlazi da je Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 Ip 341398 13 lp od 5. jula 2013. godine određeno izvršenje prodajom apelantovih nekretnina na prijedlog tražioca izvršenja Matan & Jaranen d.o.o. Split, Republika Hrvatska, na osnovu izvršne isprave. Kantonalni sud je ukazao da je, prema stanju spisa, dosuda nekretnina apelanta kao izvršenika, čija vrijednost je utvrđena na osnovu nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, izvršena u skladu sa pravilima izvršnog postupka kojima je regulisan postupak prodaje i dosude nepokretnosti najpovoljnijem ponuđaču. Naime, nakon što je utvrđeno da su se ispunile pretpostavke za prodaju predmetnih nekretnina, prvostepeni sud je zaključkom od 21. decembra 2016. godine odredio ročište za prvu javnu prodaju za 23. februar 2017. godine, a navedenim zaključkom je utvrđena vrijednost nepokretnosti i određen je način i uslovi prodaje, kao i vrijeme i mjesto prodaje. Predmetni zaključak je objavljen na oglasnoj ploči suda i dostavljen je strankama. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, nakon što utvrdio da je kupac dostavio dokaz o uplati kupoprodajne cijene, u smislu odredaba člana 93. stav 1. Zakona o izvršnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZIP), predmetne nekretnine dosudio kupcu, te odredio da se kupcu predaju u posjed predmetne nekretnine, a Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda je naložio da se kao nosilac prava raspolaganja na nekretninama upiše kupac umjesto apelanta (izvršenika). U odnosu na žalbene prigovore apelanta da su predmetne nekretnine prodate jedinom ponuđaču za iznos koji je četiri puta manji od realne tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, Kantonalni sud je naveo da su paušalni, te da kao takvi nisu od uticaja na drugačiju odluku tog suda. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 80. stav 3. ZIP-a propisano da se vrijednost nekretnine utvrđuje na osnovu procjene vještaka i drugih činjenica njene tržišne vrijednosti na dan procjene. S tim u vezi je navedeno da iz nalaza vještaka građevinske struke proizlazi da je procjena vrijednosti predmetnog zemljišta zasnovana na elementima koji daju kvalitet nekretnini, kao i trenutno važećim tržišnim uslovima. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da je tačno da se i stranke mogu sporazumjeti o vrijednosti nepokretnosti, međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da su stranke predlagale takav način procjene. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani apelantovi žalbeni prigovori da je početna vrijednost predmetnih nekretnina učinjena na apsolutnu štetu apelanta.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da su predmetne nekretnine prodate za iznos koji je četiri puta manji od realne tržišne vrijednosti, te da je Općinski sud pogrešno primijenio ZIP. Osim toga, apelant se poziva i na povredu nekih drugih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek, zabranu diskriminacije itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na rješenje Kantonalnog suda (st. II i III izreke rješenja)

7. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Kantonalnog suda (st. II i III izreke rješenja) kojim su, dakle, odbačene kao nedozvoljene apelantove žalbe protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 lp 341398 13 lp od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor apelanta) i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 lp 341398 13 lp od 15. maja 2017. godine (kojim je odbačen prigovor Porezne uprave Federacije BiH - Kantonalni porezni ured Sarajevo). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant predmetnom apelacijom pokreće ista pitanja, odnosno osporava iste odluke koje su bile predmet ranije podnesene apelacije o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda (stav I izreke rješenja)

8. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Kantonalnog suda i u dijelu u kojem je odbijena apelantova žalba i potvrđeno Rješenje o dosudi Općinskog suda broj 65 0 lp 341398 13 lp od 15. maja 2017. godine.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5139/18 ("Centrotrans DC" d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio