Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3668/18 (V. M. i drugi)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3668/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-3668/18, rješavajući apelacije Vojislava Milašinovića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Vojislav Milašinović, Branko Janjilović, Duško Bjeličić, Desimir Jovanović, Dragan Marković, Dušan Radeljić, Dragan Stanković, Nikola Malinović, Mira Milićević, Trivun Ćelić, Vid Kovačević, Milanko Vukadinović, Ljubiša Katanić, Aleksandra Plivčević, Luka Mitrović i Bojan Milanović protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 061765 18 Rsž od 16. aprila 2018. godine;

Neđa Ignjatić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 Mal 025505 17 Gž od 11. jula 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-3668/18

1. Vojislav Milašinović, Branko Janjilović, Duško Bjeličić, Desimir Jovanović, Dragan Marković, Dušan Radeljić, Dragan Stanković, Nikola Malinović, Mira Milićević, Trivun Ćelić, Vid Kovačević, Milanko Vukadinović, Ljubiša Katanić, Aleksandra Plivčević, Luka Mitrović i Bojan Milanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupaju Branislav Cvijanović i Milica Cvijanović advokati iz Banjaluke, podnijeli su 6. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 061765 18 Rsž od 16. aprila 2018. godine.

2. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata, te je tužena („Željeznice Republike Srpske" AD Doboj) obavezana da apelantima isplati različita potraživanja iz radnog odnosa. Pored toga, istom odlukom odbijen je zahtjev apelanata za naknadu troškova postupka, preko dosuđenog iznosa.

3. Okružni sud je u obrazloženju odluke, koju apelanti pobijaju predmetnom apelacijom u odnosu na troškove postupka, naveo da su bez osnova navodi apelanata da je prvostepeni sud troškove zastupanja i podneska apelantima koji su zastupani po punomoćnicima pogrešno obračunao prema Tarifnom broju 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ("Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/05). Naime, Okružni sud je istakao da, imajući u vidu da apelanti tužbom zahtijevaju isplatu novčane naknade na ime troškova toplog obroka, naknade troškova prevoza i regresa, tj. radi se o postupku u procjenljivim stvarima, kako je to pravilno i zaključio prvostepeni sud i troškovi postupka su obračunati pravilnom primjenom Tarifnog broja 2., 9., 10. i 12., kao i člana 9. gore navedene tarife. Dalje, Okružni sud je naveo da, kada su u pitanju troškovi na ime nagrade za zastupanje apelanata po punomoćnicima, prvostepeni sud je priznao svakom od punomoćnika nagradu u iznosu od po 320,00 KM, za zastupanje na pripremnim ročištima u predmetu tog suda broj 85 0 Rs 061771 17 Rs i u predmetu suda broj 85 0 Rs 062174 17 Rs, a i u predmetu tog suda broj 85 0 Rs 061765 17 Rs i iznose od po 320,00 KM na nastavku pripremnog ročišta i iznos od po 320,00 KM na ime troškova zastupanja na glavnoj raspravi, pa žalbeni prigovori apelanata nemaju uporišta u sadržini spisa predmeta. U vezi sa navedenim, a kako proizilazi iz prvostepene presude, sud je obavezao tuženu da apelantima naknadi troškove postupka koji se odnose na troškove sastava tužbi u ukupnom iznosu od 640,00 KM, odnosno 320,00 KM po svakom punomoćniku, budući da je u svakom od spojenih predmeta podnesena po jedna tužba. Nadalje, po ocjeni Okružnog suda, pravilna je i odluka o troškovima postupka na ime naknade za korištenje vlastitog prevoznog sredstva u iznosu od 90,00 KM (za tri odlaska na ročište) i nagrade za vrijeme odsustva iz kancelarije (12 časova odsustva), pa i u tom dijelu prigovori apelanata nemaju uporišta u sadržini spisa niti u odredbama Tarife broj 9. stav 4. gore navedene Tarife. AP-5303/18

4. Neđa Ignjatić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, koju zastupa Đorđe Bijelić advokat iz Prnjavora, podnijela je 17. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 Mal 025505 17 Gž od 11. jula 2018. godine.

5. U konkretnom slučaju osporenom končanom odlukom odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u rješenju Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Mal 025505 16 Mal od 19. januara 2017. godine (kojim je odbijen apelantičin zahtjev za naknadu troškova na ime sastava odgovora na tužbu). Pored toga, odbijen je apelantičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, na ime troškova sastava žalbe u iznosu od 300,00 KM i takse na žalbu.

6. Okružni sud je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da je apelantica podnijela tužbu protiv tuženog „Atos osiguranje“ a.d. Bijeljina radi naknade štete, te da je na ročištu za glavnu raspravu koje je održano u toj parnici tuženi „Atos osiguranje“ a.d. Bijeljina postavio protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da mu apelantica isplati određeni novčani iznos po osnovu sticanja bez osnova, ali da prvostepeni sud u toj parnici nije dozvolio raspravljanje po protivtužbi, te je razdvojio postupak i odredio da će se protivtužba zavesti pod novi broj. Okružni sud je, također, naveo da je u predmetnom postupku po tužbi „Atos osiguranje“ a.d. Bijeljina, apelantica dostavila odgovor na tužbu, a tužilac je povukao tužbu, nakon čega je apelantica dostavila podnesak da je saglasna sa povlačenjem tužbe i da postavlja zahtjev za naknadu troškova na ime sastava odgovora na tužbu. Okružni sud je ukazao da je odredbom člana 390. stav 1. ZPP propisano da „tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo poslije ispunjenja zahtjeva od strane tuženog“. Osim toga, Okružni sud je ukazao na odredbu člana 387. ZPP kojom je propisano da „pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjeriće se po toj tarifi“. U vezi sa navedenim, Okružni sud je naveo da imajući u vidu da je „Atos osiguranje“ a.d. Bijeljina u predmetu po tužbi apelantice postavio protivtužbeni zahtjev, koji je u vezi sa apelantičinim tužbenim zahtjevom, te da se punomoćnik apelantice izjasnio o protivtužbenom zahtjevu, pa prema stavu Okružnog suda nisu postojali razlozi da se protivtužba ponovo dostavlja apelantici kako bi dostavila ponovo odgovor na protivtužbu, o kojoj se već izjasnila, i takvo postupanje suda ne može se u konkretnom slučaju staviti na teret tužiocu („Atos osiguranje“ a.d. Bijeljina). Zbog navedenog, Okružni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud odbio zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na tužbu (protivtužbu), s obzirom da u ovakvoj procesnoj situaciji troškove ponovnog odgovora na tužbu ovaj sud cijeni kao troškove koji su nastali povodom radnje koja nije bila potrebna. Nadalje, Okružni sud je istakao da je zahtjev apelantice za naknadu troškova žalbenog postupka na ime sastava žalbe u iznosu od 300,00 KM i takse na žalbu odbijen temeljem odredbe člana 386 stav 1. ZPP u vezi sa članom 397. stav 1. ZPP, s obzirom da apelantica nije uspjela u postupku po žalbi.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3668/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

8. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je zaključio da apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili, u pogledu troškova postupka, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Pored toga, apelantica u predmetu AP 5303/18 tražila je naknadu troškova sastavljanja apelacije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali, u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi, nasuprot navodima apelanata, u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama u pogledu troškova postupka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pri čemu ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U odnosu na zahtjeve apelantice u predmetu AP 5303/18 za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, iz čega proizlazi da troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivao na teret apelanata.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3668/18 (V. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio