Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5279/18 (Š. T. i S. F. iz Banja Luke)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5279/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-5279/18, rješavajući apelaciju Šefika Tatlića i Svjetlane Forić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefika Tatlića i Svjetlane Forić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 179017 17 Rev od 18. juna 2018. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 179017 16 Gž od 10. marta 2017. godine i presude Osnovnog suda Banja Luka broj 71 0 P 179017 13 p od 11. marta 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Šefik Tatlić i Svjetlana Forić iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Smiljana Moravac Babić advokatica iz Banja Luke, podnijeli su 14. septembra 2018 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 179017 17 Rev od 18. juna 2018. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 179017 16 Gž od 10. marta 2017. godine i presude Osnovnog suda Banja Luka broj 71 0 P 179017 13 p od 11. marta 2016. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Banja Luka broj 71 0 P 179017 13 p od 11. marta 2016. godine, utvrđeno je da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između Jelene Tatlić kao primaoca izdržavanja i Šefika Tatlića kao davaoca izdržavanja. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 179017 16 Gž od 10. marta 2017. godine, žalba tuženih apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da je revizija dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Mjerodavna vrijednost predmeta spora, za ocjenu prava na reviziju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos (kao što je u ovom slučaju), jeste onaj koji je tužitelj naznačio u tužbi (član 321. stav 2. ZPP), odnosno onaj koji je sud brzo i na pogodan način utvrdio najkasnije na pripremnom ročištu, ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi, prije početka raspravljanja o glavnoj stvari (član 321. stav 3. ZPP). U konkretnoj situaciji, tužitelji su u tužbi označili vrijednsot spora od 9.000,00 KM, s čim su se tuženi (apelanti) usaglasili, što predstavlja vrijendost pobijanog dijela pravosnažne presude i što ne prelazi iznos dozvoljenosti revizije iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP. Kako revidenti u reviziji nisu predložili da se revizija dozvoli po odredbi člana 237. stav 3. ZPP-a, to je o reviziji tuženih odlučeno kao u izreci temeljem odredbe člana 247. stav 1., u vezi sa članom 237. stav 2. ZPP-a.
3. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 8u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na poštivanje doma i porodičnog života iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. 4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
4. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 179017 16 Gž od 10. marta 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 179017 17 Rev od 18. juna 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka
c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 179017 16 Gž od 10. marta 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
5. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 179017 17 Rev od 18. juna 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 179017 16 Gž od 10. marta 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. septembra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 179017 16 Gž od 10. marta 2017. godine
6. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević