Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3983/18 (H.M)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3983/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3983/18, rješavajući apelaciju H. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija H. M.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu (H. M.) koji se trenutno nalazi pred Federalnim ministarstvom za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Federalnom ministarstvu za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu H. M. isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Federalnom ministarstvu za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant H. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu koji se trenutno nalazi pred Federalnim ministarstvom za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Ministarstva zatraženo je 28. odnosno 29. augusta 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je 29. augusta 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Ministarstvo 6. septembra 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo) broj R-06-41-5589/06 od 20. jula 2007. godine apelantu je po osnovu ranjavanja priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta počevši od 1. februara 2006. godine pa dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje prava u odgovarajućem mjesečnom novčanom iznosu.

6. Rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-I-03-41-ZKZ-2815/11 od 23. aprila 2012. godine kojim je ukinulo rješenje Kantonalnog ministarstva, pravne i materijalne posljedice koje je rješenje proizvelo od dana donošenja i upravnu stvar riješilo tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja, te navedena prava koja mu pripadaju od 23. aprila 2012. godine dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.

7. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, te je Vrhovni sud Presudom broj 70 0 U 002339 12 U od 20. novembra 2014. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio istom organu na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-I-03-41-ZKZ-10313/14 od 4. marta 2015. godine kojim je ukinulo rješenje Kantonalnog ministarstva, pravne i materijalne posljedice koje je rješenje proizvelo od dana donošenja i upravnu stvar riješilo tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja, te navedena prava koja mu pripadaju od 23. aprila 2012. godine dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.

9. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, te je Vrhovni sud Presudom broj 70 0 U 002339 17 U 3 od 25. januara 2018. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio istom organu na ponovno rješavanje.

10. Prema stanju spisa, u toku je ponovni postupak pred Ministarstvom.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

11. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b)Odgovor na apelaciju

12. Vrhovni sud smatra da su apelantovi navodi neosnovani. Napominje da se strogo pridržava pravila Visokog sudskog i tužilačkog vijeća oko programa rješavanja starih predmeta po inicijalnom aktu, pa do dana dostavljanja odgovora na apelaciju niti jedan predmet koji je dat u rad po tom osnovu nije premašio rok zadan ovim planom.

13. Ministarstvo navodi da je, postupajući po zadnjoj presudi Vrhovnog suda, dopisom od 20. aprila 2018. godine dostavilo spis predmeta nadležnoj ljekarskoj komisiji radi donošenja novog nalaza i mišljenja o procentu invaliditeta, te da će nakon što spis predmeta bude vraćen odmah dalje postupati po navedenoj presudi.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

15. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.

Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 58.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom, ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

Član 59.

Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku ili ga donese protivno primjedbama suda u pogledu činjeničnog stanja, pa zbog toga sud ne može donijeti presudu koja u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa, odgovorno lice u tom organu čini tešku povredu službene dužnosti protiv koje je nadležni sud dužan pokrenuti disciplinski postupak na način propisan odredbama st. 5. i 6. člana 27. ovog Zakona.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantna načela

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaj 1997-IV). b)Razdoblje koje se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu Ministarstvo donijelo rješenje od 23. aprila 2012. godine, te da je nakon dvije presude u upravnom sporu kojima je predmet vraćan na ponovni postupak u toku ponovni postupak pred Ministarstvom. Dakle, predmetni postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu traje oko šest i po godina, pa je to razdoblje koje će Ustavni sud ispitati. c)Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, da je u toku postupka nadležna ljekarska komisija ocjenjivala apelantov vojni invaliditet i da je apelantov predmet ponovo proslijeđen nadležnoj ljekarskoj komisiji radi donošenja novog nalaza i mišljenja o procentu invaliditeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer od ishoda tog postupka zavisi priznanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava koja proizlaze iz navedenog statusa.

28. Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu donijelo rješenje 23. aprila 2012. godine, protiv kojeg je apelant pokrenuo upravni spor koji je okončan oko dvije godine i sedam mjeseci kasnije presudom od 20. novembra 2014. godine. U ponovnom postupku Ministarstvo je nakon tri i po mjeseca ponovo donijelo rješenje (4. marta 2015. godine) koje je Vrhovni sud u upravnom sporu opet poništio i vratio na ponovni postupak. Pri tome, ponovni upravni spor pred Vrhovnim sudom je trajao oko dvije godine i deset mjeseci (presuda od 25. januara 2018. godine), a ponovni postupak pred Ministarstvom traje skoro devet mjeseci i još uvijek nije okončan (sve računajući od dostavljanja prethodne odluke). Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Ministarstvo nepostupanjem u skladu s uputama Vrhovnog suda uzrokovalo da se njegove odluke kao nepravilne poništavaju i predmet vraća na ponovni postupak, što je u značajnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka. Pored navedenog, odgovornost za dužinu postupka koji traje oko šest i po godina snosi i Vrhovni sud pred kojim su upravni sporovi trajali oko dvije godine i sedam mjeseci, odnosno dvije godine i deset mjeseci, a taj sud za navedeno nije dao razloge koji mogu utjecati na drugačiji zaključak Ustavnog suda (vidi, npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 24. i AP 2750/15 od 1. februara 2017. godine, tačka 31, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka.

29. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 900,00 KM.

32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na ličnu invalidninu nije završen ni nakon šest i po godina, za što odgovornost snosi Ministarstvo koje nije postupalo u skladu s uputama Vrhovnog suda, kao i Vrhovni sud koji za dužinu trajanja postupka pred tim sudom nije dao opravdane razloge.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3983/18 (H.M) | Sudska praksa | Aktio