Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2734/16 (S. Č.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Zastara
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2734/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2734/16, rješavajući apelaciju Save Čolića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Save Čolića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 I 040483 15 Gži od 10. marta 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 I 040483 14 I od 4. septembra 2015.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Savo Čolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Vesna Tupajić Škiljević, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnio je 24. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 I 040483 15 Gži od 10. marta 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 I 040483 14 I od 4. septembra 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i od JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Šumsko gazdinstvo „Jahorina“ Pale (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 18. aprila 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud i izvršenik su 3. i 7. maja 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Okružni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Pravosnažnim sudskim poravnanjem zaključenim pred Osnovnim sudom broj P.67/98 od 20. aprila 2000. godine između apelanta i izvršenika, izvršenik se obavezao da apelantu isporuči 570 m oble građe J/S sa međustovarišta Radne jedinice Podgrab „Jahorina“ Pale s rokom isporuke do kraja 2000. godine.

6. Osnovni sud je u krivičnom predmetu protiv apelanta i optuženog S. Ž. (direktor izvršenika) zbog krivičnih djela nedozvoljena trgovina i falsifikovanje isprave donio Presudu broj 89 0 K 001417 05 K od 3. jula 2012. godine kojom je, između ostalog, apelanta oslobodio optužbe. Predmetna presuda je postala pravosnažna 23. maja 2013. godine. Izvršni postupak okončan osporenim rješenjem

7. Apelant je 10. oktobra 2014. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu sudskog poravnanja zaključenog pred tim sudom 20. aprila 2000. godine, kojim je tražio naplatu potraživanja u iznosu od 60.000,00 KM.

8. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 89 0 I 040483 14 I od 22. januara 2015. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 0 I 040483 14 I od 4. septembra 2015. godine usvojen je prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 22. januara 2015. godine, obustavljen izvršni postupak, a sprovedene radnje stavljene van snage.

10. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je izvršenik izjavio prigovor kojim je u potpunosti osporio rješenje o izvršenju, te istakao da je u potpunosti izmirio obavezu po sudskom poravnjanju Osnovnog suda od 20. aprila 2000. godine. U vezi s tim, izvršenik je ukazao na izdatu dispoziciju broj 340 o isporuci robe, iz koje proizlazi da je RJ Šumarstvo-Podgrab u periodu od 9. avgusta do 29. septembra 2000. godine izvršilo isporuku robe na adresu ZZ „Agrotrend“ Trn (s kojom je apelant imao određeni poslovni aranžman, pa je navedenoj firmi, u dogovoru s apelantom, izvršena otprema), kao i da je osnov za isporuku robe sudsko poravnanje od 20. aprila 2000. godine.

11. U odgovoru na prigovor apelant je naveo da je dispozicija broj 340 izdata na ZZ „Agrotrend“ Trn, a ne apelantu, da svoja potraživanja po izvršnoj ispravi (sudskom poravnanju) nije prenio na drugo lice, a izvršenik nije izvršio svoju obavezu prema njemu.

12. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja takođe naveo da se izvršenik u ostavljenom roku izjasnio na činjenice navedene u odgovoru na prigovor, te istakao da je dispozicija broj 340 izdata na ZZ „Agrotrend“ Trn na osnovu dogovora s apelantom jer je bio suvlasnik navedene zadruge. Naime, iz presude Osnovnog suda od 3. jula 2012. godine proizlazi da je u sudski registar upisano osnivanje ZZ „Agrotrend“ Trn, te da je apelant, između ostalih, osnivač te zadruge. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je izvršenik u odgovoru na prigovor naveo da je isporuka izvršena 2000. godine i da apelant 15 godina nije osporavao da je isporuka izvršena. Pored toga, izvršenik je naveo da je nastupila zastarjelost izvršenja sudskog poravnanja u smislu člana 379 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

13. Nakon izvršene ocjene navoda u prigovoru na rješenje o izvršenju, odgovora na prigovor, te izjašnjenja na odgovor, Osnovni sud je ocijenio da je prigovor osnovan. U vezi s tim, Osnovni sud je istakao da je izvršenik u potpunosti izmirio obavezu po osnovu sudskog poravnanja Osnovnog suda od 20. aprila 2000. godine isporukom trupaca, odnosno da je nakon zaključenja sudskog poravnanja 8. juna 2002. godine izdata dispozicija broj 340 o isporuci robe na ukupnu vrijednost od 52.440,00 KM, koliko je iznosila vrijednost 570 m trupaca. Nadalje, Osnovni sud je istakao da je dispozicija izdata na ime ZZ „Agrotrend“ Trn, čiji osnivač je, između ostalih, i apelant, što ukazuje na činjenicu da je apelant u direktnoj vezi sa spomenutom zadrugom na koju je izdata dispozicija, a sve iz razloga što se navedena dispozicija nije mogla izdati na ime fizičkog lica, a u dogovoru s apelantom. Konačno, Osnovni sud je naveo da je izvršenik u odgovoru na prigovor istakao i prigovor zastarjelosti izvršenja sudskog poravnanja. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao na odredbu člana 379 ZOO, na čiju primjenu upućuju odredbe člana 21 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), kojom je regulisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom sudskom odlukom ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom zastarijevaju za 10 godina, što znači da je u konkretnom slučaju nastupila zastara izvršenja obaveze po sudskom poravnanju od 20. aprila 2000. godine.

14. Rješenjem Okružnog suda broj 89 0 I 040483 15 Gži od 10. marta 2016. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 4. septembra 2015. godine.

15. U obrazloženju rješenja Okružni sud je citirao član 379 stav 1 ZOO, te naveo da je u konkretnom slučaju sudsko poravnanje (koje predstavlja izvršnu ispravu) zaključeno 20. aprila 2000. godine pred Osnovnim sudom postalo pravosnažno istog dana, da je prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog i izvršnog sudskog poravnanja podnijet Osnovnom sudu 10. oktobra 2014. godine, iz čega proizlazi da je protekao rok iz člana 379 stav 1 ZOO prema kojem se može tražiti izvršenje. Kako se radi o potraživanju koje je utvrđeno pravosnažnim sudskim poravnanjem pred sudom, Okružni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije došlo do zastoja zastarijevanja, istaknuvši da se žalba neosnovano poziva na odredbu člana 383 ZOO.

16. Kako je u konkretnom slučaju protekao rok u kome se po zakonu može tražiti izvršenje, Okružni sud je ocijenio da su i ostali žalbeni navodi kojim se osporava utvrđenje prvostepenog suda da je izvršenik po navedenom sudskom poravnanju svoje obaveze prema apelantu kao tražiocu izvršenja u cijelosti izmirio nisu posebno cijenjeni. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno utvrđenim činjenicama. Apelant navodi da je drugostepeni sud u osporenom rješenju potvrdio rješenje prvostepenog suda odlučujući samo po članu 379 stav 1 ZOO kojim je propisano da sva potraživanja utvrđena sudskom odlukom, poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom zastarijevaju za 10 godina. U vezi s tim, apelant je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primjenu navedenog člana 379 ZOO jer su postojali opravdani razlozi iz člana 383 ZOO zbog kojih je apelantu kao tražiocu izvršenja bilo onemogućeno da zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijeva realizaciju sudskog poravnanja. Naime, apelant smatra da je zbog vođenja krivičnog postupka po osnovu zakonitosti zaključenja sudskog poravnanja, koje je predmet izvršenja, protiv tadašnjeg direktora izvršenika i apelanta, shodno članu 383 ZOO, nastupio zastoj zastarijevanja s obzirom na to da apelant nije mogao tražiti izvršenje do pravosnažnosti krivičnog postupka. Osim toga, apelant je naveo da je prvostepeni sud, na bazi dokaza dostavljenih uz prigovor, izveo pogrešan zaključak da je izvršenik izmirio svoju obavezu prema apelantu. Apelant je istakao i da osporena rješenja ne sadrže adekvatna obrazloženja na kojima bi se mogle zasnivati odluke suda. Pored toga, apelant smatra da prigovor koji je uložio izvršenik na rješenje o izvršenju nije podnesen po članu 47 stav 1 tačka 4 ZIP-a zbog razloga da je protekao rok zbog kojeg se po zakonu ne može tražiti izvršenje.

b) Odgovor na apelaciju

18. Osnovni sud je opisao hronologiju predmetnog postupka, citirao odredbu člana 379 stav 1 ZOO, te istakao da je u konkretnom slučaju sudsko poravnanje (koje predstavlja izvršnu ispravu) zaključeno 20. aprila 2000. godine pred Osnovnim sudom, te da je postalo pravosnažno istog dana. Nadalje je naveo da je prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog sudskog poravnanja podnijet prvostepenom sudu 10. oktobra 2014. godine, iz čega proizlazi da je protekao rok iz člana 379 stav 1 ZOO u kojem se može tražiti izvršenje, što je prigovorom izvršenika osnovano isticano. Kako se radi o potraživanju koje je utvrđeno pravosnažnim sudskim poravnanjem pred sudom, Osnovni sud je istakao da u konkretnom slučaju nije došlo do zastoja zastarijevanja, iz kojih razloga se apelant neosnovano poziva na odredbu člana 383 ZOO. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je predložio da Ustavni sud apelaciju odbaci kao neosnovanu.

19. Izvršenik je naveo da je osporenim rješenjima pravilno odlučeno, te da nije bilo kršenja Ustavom zaštićenih prava, kao ni prava zagarantovanih Evropskom konvencijom, na koje se apelant poziva. Izvršenik je istakao da su Okružni i Osnovni sud donijeli ispravne odluke, pa je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu. V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase:

Primjena odredaba drugih zakona Član 21. stav 3.

(3) Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice sprovođenja izvršnog postupka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi i drugi propisi.

Razlozi za prigovor Član 47. stav 1. tač. 4. i 10.

Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:

4) ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti izvršenje, 10) ako je nastupila zastarjelost potraživanja o kojem je odlučeno izvršnom ispravom.

Rješenje o prigovoru Član 49.

(1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.

(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.

21. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, te „Službeni glasni RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase: Potraživanja utvrđena pred sudom ili drugim nadležnim organima Član 379. stav 1.

(1) Sva potraživanja koja su utvrđena pravnosnažnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastarelosti.

Nesavladive prepreke Član 383.

Zastarevanje ne teče za sve vreme za koje poveriocu nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka da sudskim putem zahteva ispunjenje obaveze.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 89 0 I 040483 15 Gži od 10. marta 2016. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 27. aprila 2016. godine, a apelacija je podnesena 24. juna 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje odluke koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05; Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). U konkretnom slučaju se radi o pravu koje je utvrđeno sudskim poravnanjem čije je izvršenje apelant zatražio u izvršnom postupku, pa apelant uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

30. U odnosu na apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Ustavni sud, takođe, podsjeća na to da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Ustavni sud naglašava da, pri tome, redovni sud nije vezan ni ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima, ali da slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u međusobnu logičnu vezu.

31. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.

32. Ustavni sud, prije svega, zapaža da iz sadržaja prvostepenog rješenja ne slijedi da je izvršenik u prigovoru naveo da je potraživanje apelanta zastarjelo, ali da slijedi da je izvršenik u izjašnjenju na apelantov odgovor istakao da je nastupila zastarjelost izvršenja sudskog poravnanja u smislu člana 379 ZOO.

33. Dakle, apelant tvrdi da je proizvoljan zaključak redovnih sudova da je njegovo potraživanje zastarjelo budući da je zbog vođenja krivičnog postupka po osnovu zakonitosti zaključenja sudskog poravnanja koje je predmet izvršenja, protiv tadašnjeg direktora izvršenika i apelanta, shodno članu 383 ZOO nastupio zastoj zastarijevanja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 383 ZOO propisano da „zastarevanje ne teče za sve vreme za koje poveriocu nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka da sudskim putem zahteva ispunjenje obaveze“. Ustavni sud smatra svrsishodnim ukazati da nesavladive prepreke moraju biti objektivnog karaktera. Te prepreke mogu biti, npr. rat, a da li su usljed tih uzroka stvarno i postojale nesavladive prepreke za povjerioca da sudskim putem zahtijeva ispunjenje zavisi od svih okolnosti konkretnog slučaja, zatim elementarne nepogode koje predstavljaju višu silu, odgađanje plaćanja dugova utvrđeno zakonom, velike epidemije, zastoj rada suda i sl. Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja rješenja Okružnog suda slijedi da je prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog i izvršnog sudskog poravnanja podnijet Osnovnom sudu 10. oktobra 2014. godine, iz čega proizlazi da je protekao rok iz člana 379 stav 1 ZOO prema kojem se može tražiti izvršenje. Kako se radi o potraživanju koje je utvrđeno pravosnažnim sudskim poravnanjem pred sudom to nije došlo do zastoja zastarijevanja, istaknuvši da se žalba neosnovano poziva na odredbu člana 383 ZOO. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, Ustavni sud ne nalazi da je primjena prava bila proizvoljna kada su Okružni i Osnovni sud zaključili da je apelantovo potraživanje zastarjelo. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud u razlozima osporenih odluka ne može naći elemente koji bi ukazivali na nepravilnost ili arbitrarnost u donošenju osporene odluke i primjeni relevantnih zakonskih propisa na apelantovu štetu.

34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

35. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke u pogledu primjene relevantnog prava na predmetnu situaciju, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

37. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine jer apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

38. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević