Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1449/18 (S. O.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Stjecanje bez osnova
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1449/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 1449/18, rješavajući apelaciju Sedada Omerspahića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Sedad Omerspahić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 236314 16 P od 10. septembra 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Sedad Omerspahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Bojan Veselinović, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 71 0 P 236314 16 P, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. marta 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 11. aprila 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Takođe, Ustavni sud je 28. maja 2018. godine telefonskim putem od ovlašćenog lica Pisarnice Osnovnog suda pribavio informacije o predmetnom postupku i zatražio da dostavi rješenje ovog suda od 25. aprila 2018. godine. Postupajući po zahtjevu Ustavnog suda, Osnovni sud je istog dana putem faksa dostavio traženo rješenje.

5. Osnovni sud je 20. septembra 2018. godine dostavio dopis sa zapisnikom ovog suda od 9. jula 2018. godine, kao i presudom ovog suda od 10. septembra 2018. godine.

6. Ustavni sud je 28. septembra 2018. godine pribavio dodatne informacije od ovlašćenog lica Pisarnice Osnovnog suda.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

8. Apelant je 31. marta 2016. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tužene Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) radi sticanja bez osnova.

9. U predmetnom postupku Osnovni sud je dostavio odgovor na tužbu tuženoj 15. aprila 2016. godine na koju je tužena dala odgovor 19. maja 2016. godine. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je zakazao pripremno ročište 12. aprila 2018. godine.

10. U nastavku postupka Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 236314 16 P od 25. aprila 2018. godine kojim je odredio vještačenje u ovoj pravnoj stvari vještaka ekonomske struke.

11. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 236314 16 P od 10. septembra 2018. godine kojom je odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev. Istom presudom apelant je obavezan da tuženoj (sada Addiko Bank a.d. Banja Luka) nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

12. Prema informaciji Osnovnog suda od 28. septembra 2018. godine, punomoćnik apelanta, kao i tužena su prvostepenu presudu ovog suda zaprimili 21. septembra 2018. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupaka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, apelant se poziva i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelant traži naknadu nematerijale štete.

b) Odgovori na apelaciju

14. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je apelantova tužba zaprimljena u sud 12. aprila 2016. godine. Osnovni sud opravdava dužinu trajanja predmetnog postupka tako što se poziva na Pravilnik o unutrašnjem sudskom poslovanju, Zakon o sudovima, koji propisuje obavezu rješavanja predmeta prema inicijalnom aktu u skladu sa hronologijom, te da je u navedenom predmetu, prema Planu rješavanja starih predmeta za 2018. godinu koji je propisao Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTSBiH), prema odredbama Zakona o parničnom postupku zakazao pripremno ročište za 12. april 2018. godine. Takođe, Osnovni sud je putem dopisa od 20. septembra 2018. godine obavijestio Ustavni sud da je donio presudu u predmetnoj pravnoj stvari 10. septembra 2018. godine.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase: Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Ustavni sud ukazuje da je u postupku u apelantovom predmetu donijeta Presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 236314 16 P od 10. septembra 2018. godine, dakle, nakon podnošenja ove apelacije, ali da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

20. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupaka pred Osnovnim sudom, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

I.Pravo na suđenje u razumnom roku

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

25. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak, čiju dužinu trajanja osporava apelant, pokrenut 31. marta 2016. godine, te da je, prema stanju spisa, nakon podnošenja apelacije Osnovni sud donio Presudu broj 71 0 P 236314 16 P od 10. septembra 2018. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste kraći od dvije godine i šest mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

27. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da se radi o nešto složenijem predmetu imajući u vidu da je sprovedeno i vještačenje vještaka ekonomske struke u konkretnom slučaju. Zatim, Ustavni sud zapaža da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka.

28. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon prijema apelantove tužbe, koja je zaprimljena u Osnovni sud 12. aprila 2016. godine, u veoma kratkom roku dostavio predmetnu tužbu na odgovor tuženoj, te da, nakon što je tužena dostavila odgovor na tužbu, u određenom periodu nije preduzimao procesne radnje u postupku. Pri tome Ustavni sud zapaža da ovaj period neaktivnosti Osnovni sud u odgovoru na apelaciju opravdava činjenicom da je, shodno Pravilniku o unutrašnjem sudskom poslovanju, Zakonu o sudovima, koji propisuje obavezu zakazivanja predmeta prema inicijalnom aktu u skladu sa hronologijom, te da je u navedenom predmetu prema Planu rješavanja starih predmeta za 2018. godinu koji je propisao VSTS, u ovom predmetu prema odredbama Zakona o parničnom postupku zakazao pripremno ročište za 12. april 2018. godine. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se kao opravdanje ne može prihvatiti činjenica da su preduzete određene mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta ako tim mjerama, ipak, nije postignuta očekivana ažurnost. Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu da je predmetni postupak okončan i da je do donošenja Presude Osnovnog suda u relativno složenom predmetu trajao kraće od dvije godine i šest mjeseci, kao i da nije u pitanju predmet koji po zakonu zahtijeva hitno postupanje, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja, ipak, nije našao da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

b) Ostali navodi

30. U pogledu apelantovog navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrani diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, već navode o povredi ovih prava suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je predmetni postupak okončan i do donošenja odluke prvostepenog suda trajao je kraće od dvije godine i šest mjeseci, pri čemu je predmetni postupak bio nešto složeniji, što je uticalo na dužinu njegovog trajanja pred Osnovnim sudom.

33. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1449/18 (S. O.) | Sudska praksa | Aktio