Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3452/18 (V. Č., M. O., D. P., L. D., I. D., V. D. i M. M.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3452/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 3452/18, rješavajući apelacije V. Č. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli V. Č., M. O., D. P., L.

D., I. D., V. D. i M. M.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupaka u predmetima pred Kantonalnim sudom u Mostaru br. 58 0 P 125726 16 Gž, 58 0 P 117049 15 Gž, 53 0 P 053477 15 Gž i 58 0 P 135940 15 Gž.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima V. Č. i M. M. isplati iznos od po 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, da apelantu D. P. isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, da apelantima L. D., I. D. i V. D. isplati iznos od po 600,00 KM KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, te da apelantu M. O. isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 58 0 P 125726 16 Gž, 58 0 P 117049 15 Gž, 53 0 P 053477 15 Gž i 58 0 P 135940 15 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 3452/18

1. V. Č. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Adina Buzurović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 25. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 25. marta 2013. godine pred Općinskim sudom u Mostaru protiv tužene (A. K.) radi isplate duga. Općinski sud u Mostaru je 9. februara 2016. godine donio prvostepenu presudu (nakon dvije godine i deset mjeseci) protiv koje je tužena podnijela žalbu, nakon čega je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 15. aprila 2016. godine.

2. Prema stanju u spisu, parnični postupak ukupno traje pet godina i šest mjeseci od čega po žalbi dvije godine i duže od pet mjeseci.

AP 3873/18

3. M. O. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Angela, Petar i Goran Puljić, advokati iz Čapljine, podnio je 13. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 14. marta 2013. godine pred Općinskim sudom u Čapljini protiv tuženih ( „Ceste“ d.d. Mostar i Direkcija cesta Federacije BiH Sarajevo) radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je 5. novembra 2013. godine donio prvostepenu presudu (nakon nešto duže od sedam mjeseci) protiv koje su tuženi podnijeli žalbe, nakon čega je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 17. januara 2014. godine. Kantonalni sud je 6. septembra 2018. godine donio drugostepenu odluku kojom je odbio kao neosnovane žalbe tuženih i potvrdio prvostepenu presudu (predmetni postupak je ukupno trajao pet godina i duže od pet mjeseci od čega po žalbi četiri godine i sedam mjeseci).

AP 3875/18

4. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Angela, Petar i Goran Puljić, advokati iz Čapljine, podnio je 13. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 12. septembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Mostaru protiv tuženog („Euroherc osiguranja“ d.d. Mostar) radi naknade štete. Općinski sud u Mostaru je 30. septembra 2015. godine donio prvostepenu presudu (nakon duže od tri godine) protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu, nakon čega je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 17. novembra 2015. godine.

5. Prema stanju u spisu, parnični postupak ukupno traje nešto duže od šest godina od čega po žalbi dvije godine i gotovo 11 mjeseci.

AP 4036/18

6. L. D., I. D. i V. D. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednički odvjetnički ured „Raguž“ Stolac, podnijeli su 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji su apelanti pokrenuli tužbom od 7. januara 2014. godine pred Općinskim sudom u Čapljini protiv tuženih (JP „Autoceste“ FBiH Mostar i Konzorcij „OHL-ŽS Niskogradnja“ Čapljina) radi naknade štete. Općinski sud u Čapljini je 27. oktobra 2015. godine donio prvostepenu presudu (nakon godinu i devet mjeseci) protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu, nakon čega je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 23. decembra 2015. godine.

7. Prema stanju u spisu, parnični postupak ukupno traje četiri godine i devet mjeseci od čega po žalbi dvije godine i devet mjeseci.

AP 4264/18

8. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Neuma, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured „Raguž“ Stolac, podnio je 26. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 25. jula 2013. godine pred Općinskim sudom u Mostaru protiv tuženog („Bosna-Sunce osiguranja“ d.d. Livno) radi naknade štete. Općinski sud u Mostaru je 3. novembra 2015. godine donio prvostepenu presudu (nakon dvije godine i tri mjeseca) protiv koje je apelant podnio žalbu, nakon čega je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 24. decembra 2015. godine.

9. Prema stanju u spisu, parnični postupak ukupno traje pet godina i dva mjeseca od čega po žalbi dvije godine i devet mjeseci.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

10. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Čapljini, Općinskog suda u Mostaru i Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 31. jula do 20. augusta 2018. godine da dostave odgovore na apelacije.

11. Općinski sud u Čapljini, Općinski sud u Mostaru i Kantonalni sud su u periodu od 3. augusta do 11. septembra 2018. godine dostavili odgovore na predmetne apelacije.

12. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 3452/18, AP 3873/18, AP 3875/18, AP 4036/18 i AP 4264/18, vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 3452/18.

III.Činjenično stanje

13. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

14. Apelanti su u periodu od 12. septembra 2012. godine do 7. januara 2014. godine podnijeli tužbe prvostepenim sudovima protiv tuženih, nakon čega su općinski sudovi u periodu od 5. novembra 2013. godine do 9. februara 2016. godine donijeli prvostepene presude.

15. Nakon što su protiv prvostepenih odluka podnesene žalbe, predmetni spisi su dostavljeni na postupanje Kantonalnom sudu.

16. Prema stanju u spisima, u predmetu broj AP 3873/18 Kantonalni sud je 6. septembra 2018. godine donio drugostepenu odluku i okončao žalbeni postupak, dok su u ostalim predmetima parnični postupci u toku pred Kantonalnim sudom i nije izvjesno kada će biti okončani IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. U predmetnim apelacijama apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti se pozivaju i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se neki od apelanata pozivaju i na kršenje prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti traže da im se na ime naknade nematerijalne štete, zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, isplate određeni novčani iznosi.

b) Odgovori na apelaciju

18. Općinski sud u Mostaru i Općinski sud u Čapljini, u suštini, navode hronologiju postupaka, te ukazuju da su radnje preduzimane u razumnim rokovima. U nekim od odgovora Općinski sud u Mostaru dužinu trajanja postupaka pravda velikim brojem predmeta, uvjetima rada i brojem zaposlenika, te ističe da je obavezan pridržavati se hronologije rješavanja predmeta po starosti inicijalnog akta.

19. Kantonalni sud, u suštini, navodi da se predmeti, prema Planu rješavanja starih predmeta, raspoređuju u rad kvartalno (prioritetni, stari-planski i redovni hitni predmeti), te da predmeti koji su u toku po žalbi još uvijek nisu u planu za rad. Osim toga, predsjednik Kantonalnog suda obratio se Ustavnom sudu pismenim podneskom od 11. jula 2018. godine u kojem je, između ostalog, naveo da se, i pored sačinjavanja Plana rješavanja predmeta za svaki kvartal, a koji se temelji prema starosti inicijalnog akta, uz rješavanje predmeta koji su po zakonu hitne prirode, ne može očekivati da neće doći do probijanja razumnog roka za rješavanje predmeta zbog toga što sudijama nedostaje vremena da odjednom riješe veliki broj zaostalih predmeta. Dalje, navedeno je da je, i pored velikog zalaganja sudija i predsjednika suda da se smanji dužina trajanja postupaka i da se pokušaju svesti u okvire razumnog roka, to nemoguće postići imajući u vidu oko 8.000 Gž neriješenih predmeta i samo 10 sudija koji rade na tom referatu. Osim toga, ukazano je da i dalje treba kadrovski jačati sud, te da će se s tim ciljem pokušati animirati VSTVBiH, kao i druge nadležne institucije sa područja Hercegovačko-neretvanskog kantona.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da postupci u predmetima br. AP 3452/18, AP 3875/18, AP 4036/18 i AP 4264/18 nisu okončani, odnosno da u njima nisu donesene konačne odluke, to su predmetne apelacije dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

25. Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u predmetu broj AP 3873/18 donio drugostepenu odluku 6. septembra 2018. godine, tj. da je Kantonalni sud okončao žalbeni postupak nakon podnošenja predmetne apelacije, ali predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

26. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

28. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da su postupci na čiju se dužinu apelanti žale započeli u periodu od 12. septembra 2012. godine do 7. januara 2014. godine i da su u toku po žalbi pred Kantonalnim sudom, osim predmeta broj AP 3873/18 u kojem je Kantonalni sud 6. septembra 2018. godine donio drugostepenu odluku. Dakle, postupci u predmetnim apelacijama traju između četiri godine i devet mjeseci i nešto duže od šest godina, dok je postupak u predmetu broj AP 3873/18 ukupno trajao pet godina i duže od pet mjeseci.

31. Nakon detaljne analize apelacija koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u konkretnim predmetima radi o naročito složenim pitanjima, niti da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli dužini trajanja postupaka pred redovnim sudovima.

32. Analizirajući ponašanje Općinskog suda u Čapljini, Ustavni sud primjećuje da je tom sudu bilo potrebno između sedam mjeseci i jedne godine i devet mjeseci da donese prvostepene odluke u predmetima koji su vođeni pred tim sudom. Shodno tome, Ustavni sud smatra da Općinski sud u Čapljini nije u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja tih parničnih postupaka. Također, Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu u Mostaru bilo potrebno između dvije godine i tri mjeseca i više od tri godine da donese odluku o tužbama apelanata. Kao opravdanje u odnosu na dužinu trajanja postupaka u nekim od predmeta Općinski sud u Mostaru navodi, pored ostalog, veliki broj predmeta i obavezu pridržavanja hronologije rješavanja predmeta po starosti inicijalnog akta. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za nepostupanje u žalbenim postupcima naveo da se predmeti, prema Planu rješavanja starih predmeta, raspoređuju u rad kvartalno (prioritetni, stari-planski i redovni hitni predmeti). Shodno tome, Ustavni sud zapaža da je žalbeni postupak u predmetu koji je okončan pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine i sedam mjeseci, dok predmeti koji su u toku po žalbama (postupci pred Kantonalnim sudom traju između dvije godine i duže od pet mjeseci do dvije godine i nepunih 11 mjeseci) još uvijek nisu u planu za rad, što upućuje da je neizvjesno kada bi mogli biti okončani.

33. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba , ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovorima Kantonalnog suda na predmetne apelacije, te u pojedinim odgovorima Općinskog suda u Mostaru.

34. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“

35. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim predmetima koji se razmatraju ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupaka u konkretnim slučajevima pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta Općinski sud u Mostaru, te Kantonalni sud nisu dali objektivno prihvatljive razloge.

36. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz dopisa predsjednika Kantonalnog suda proizlazi da je, i pored zalaganja predsjednika i sudija tog suda da se smanji dužina trajanja postupaka i da se pokušaju svesti u okvire razumnog roka, taj sud preopterećen velikim brojem predmeta, kao i da ima nedovoljan broj sudija, što ukazuje na to da i dalje postoji sistemski problem koji dovodi do zaostataka u radu na šta je, također, Ustavni sud već ukazivao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine.

37. Budući da u konkretnim slučajevima postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1680/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova odluka se, također, dostavlja navedenim subjektima.

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

39. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, kao i to da je u predmetu broj AP 3873/18 donesena konačna odluka, Ustavni sud smatra da apelantima V. Č. i M. M. treba isplatiti iznos od po 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, da apelantu D. P. treba isplatiti iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, da apelantima L. D., I. D. i V. D. treba isplatiti iznos od po 600,00 KM KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, te da apelantu M. O. treba isplatiti iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

40. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

41. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u konkretnim predmetima došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da je u postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u konkretnim slučajevima dužina postupaka bila pretjerano duga, za šta Općinski sud u Mostaru i Kantonalni sud nisu dali prihvatljivo obrazloženje.

43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3452/18 (V. Č., M. O., D. P., L. D., I. D., V… | Sudska praksa | Aktio