Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4462/17 (S. S.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4462/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 4462/17, rješavajući apelaciju Slobodanke Stajić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Slobodanke Stajić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Modriči u predmetu broj 86 0 I 039441 15 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodanka Stajić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Doboja podnijela je 27. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 86 0 I 039441 15 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 12. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 30. januara 2018. dostavio odgovor na apelaciju, a podneskom od 1. avgusta 2018. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio dodatne informacije o stanju u predmetu.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelantkinja je 21. jula 2015. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Doboju od 25. marta 2014. godine (koja je preinačena presudom Okružnog suda u Doboju od 29. oktobra 2014. godine) protiv izvršenika D. L. radi naplate novčanog potraživanja.

6. Zaključkom od 11. oktobra 2016. godine Osnovni sud je naložio apelantkinji da dostavi ZK uložak radi daljnjeg postupanja u izvršnom postupku.

7. Nakon toga, Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 86 0 039441 15 I od 24. oktobra 2016. godine dozvolio predloženo izvršenje na nepokretnostima izvršenika po prijedlogu za izvršenje.

8. Dalje, Osnovni sud je zaključkom od 29. novembra 2016. godine odredio vještačenje u predmetnoj pravnoj stvari radi utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti izvršenika (preciznije navedeno u zaključku), dok je za vještaka određen stalni sudski vještak šumarske struke R. S.

9. Nalaz i mišljenje vještaka šumarske struke urađen je 28. decembra 2016. godine, nakon čega je apelantkinja podneskom od 2. februara 2017. godine zahtijevala dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

10. Vještak je 8. juna 2017. godine uradio dopunu nalaza i mišljenja, koja je dostavljena apelantkinji 13. juna 2017. godine.

11. Osnovni sud je zaključkom od 19. januara 2018. godine odredio ročište za prodaju predmetnih nepokretnosti izvršenika za 22. februar 2018. godine, ali je prodaja nepokretnosti proglašena neuspjelom zato što nije bilo zainteresovanih kupaca.

12. Dalje, Osnovni sud je zaključkom od 22. februara 2018. godine zakazao drugo ročište za prodaju nepokretnosti izvršenika. Iz stanja u spisu proizlazi da je ročište za prodaju održano 23. marta 2018. godine, te da je nepokretnost izvršenika prodata kupcu S. S. iz Banjaluke kao najpovoljnijem ponuđaču.

13. Osim toga, Osnovni sud je Rješenjem broj 86 0 I 039441 15 I od 28. februara 2018. godine obavezao izvršenika da apelantkinji naknadi troškove izvršnog postupka u iznosu od 2.407,50 KM sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja prijedloga za izvršenje do isplate duga.

14. Rješenjem broj 86 0 I 039441 15 I od 29. marta 2018. godine Osnovni sud je dosudio predmetne nepokretnosti kupcu S. S., dok je izvršeniku naloženo da predmetnu nepokretnost preda u posjed kupcu, a Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka - PJ Modriča da izvrši upis promjene prava svojine/posjeda na predmetnoj nepokretnosti.

15. Rješenjem od 16. aprila 2018. godine, Osnovni sud je odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja od 28. februara 2018. godine.

16. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u vezi s odredbama člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantkinja ističe da je redovno urgirala kod Osnovnog suda ukazujući na povrede ljudskih prava i osnovnih sloboda.

b) Odgovor na apelaciju

18. Osnovni sud navodi koje procesne radnje su preduzete tokom izvršnog postupka, te ističe da nisu osnovani navodi o povredi prava na koje se apelantkinja poziva u predmetnoj apelaciji.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

23. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

25. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u vezi s odredbama člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na suđenje u razumnom roku

26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

27. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

28. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, kontinuirano isticao u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka da član 6 stav 1 Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke.

Relevantni principi

29. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak na čiju dužinu ukazuje apelantkinja započeo 21. jula 2015. godine podnošenjem prijedloga za izvršenje i da još nije okončan. Dakle, izvršni postupak traje ukupno tri godine i dva mjeseca.

31. Ustavni sud smatra da se u postupku na čiju se dužinu apelantkinja žali radi o nešto složenijim pitanjima jer je bilo potrebno sprovesti vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti predmetne nepokretnosti, te onda postupak prodaje predmetne nepokretnosti.

32. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, u početnoj fazi postupka, bio pasivan u svom radu, pa je 11. oktobra 2016. godine (nakon godinu i nešto duže od dva mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje) pozvao apelantkinju da dostavi ZK uložak, što svakako ne ide u prilog Osnovnom sudu. Međutim, Ustavni sud zapaža da je nakon toga, Osnovni sud bio aktivniji u konkretnom predmetu i da je preduzimao procesne radnje u relativno razumnim vremenskim rokovima (rješenje o izvršenju je doneseno 24. oktobra 2016. godine, dok je 29. novembra 2016. godine donesen zaključak kojim je određeno vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti izvršenika). Ustavni sud, takođe, zapaža da je, nakon što je vještak uradio nalaz i mišljenje, apelantkinja tražila dopunu nalaza i mišljenja, što je u određenoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja izvršnog postupka. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je dužini trajanja postupka u jednoj mjeri doprinijela i neuspjela prva prodaja nepokretnosti, ali da je ipak redovni sud u kratkom vremenskom roku zakazao drugu prodaju i da je 23. marta 2018. godine predmetna nepokretnost prodata. Prema tome, Ustavni sud smatra da je u početnoj fazi postupka postojala određena neaktivnost Osnovnog suda, ali da je nakon toga, u kasnijoj fazi izvršnog postupka Osnovni sud u razumnom roku preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja postupka.

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Apelantkinja je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu štete. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantkinji ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. Ostali navodi

35. U vezi s apelantkinjinim navodima o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantkinja nije obrazložila da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelantkinja samo paušalno pozvala na kršenje navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnim kršenjem prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na kršenje navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Osnovnim sudom ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.

37. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4462/17 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio