Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5532/17 (B. Š.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5532/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 5532/17, rješavajući apelaciju Bosiljke Šikman, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Bosiljke Šikman podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 I 097616 10 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bosiljka Šikman (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnijela je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 097616 10 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 8. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 12. januara 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, a na traženje Ustavnog suda dodatne informacije 17. avgusta 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelantkinja je 7. septembra 2010. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv „MOD LINE“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog potraživanja. Prijedlog za izvršenje je podnesen na osnovu izvršne isprave - presude Osnovnog suda od 19. oktobra 2009. godine (predloženo da se izvršenje sprovede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika).
6. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 097616 10 I od 22. septembra 2010. godine odredio predloženo izvršenje.
7. Dalje, iz stanja u spisu proizlazi da je službeno lice Osnovnog suda obavilo pljenidbu pokretnih stvari, o čemu je sastavljen pljenidbeni popis, da su pokretne stvari ostavljene izvršeniku na čuvanje uz zabranu raspolaganja, te da je procijenjena vrijednost pokretnih stvari. Osnovni sud je 18. septembra 2013. godine donio zaključak o prodaji kojim je prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika određeno za 15. oktobar 2013. godine (prvo ročište za prodaju pokretnih stvari nije uspjelo).
8. Zaključkom o prodaji od 11. decembra 2013. godine određeno je drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika putem usmenog i javnog nadmetanja za 26. decembar 2013. godine (naziv i procijenjena vrijednost pokretnih stvari su navedeni u zaključku o prodaji).
9. Osnovni sud je 26. decembra 2013. godine održao drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika, na kojem je apelantkinja iskoristila zakonsku mogućnost i kupila predmetne pokretne stvari. Istog dana, Osnovni sud je donio rješenje kojim su kupcu - apelantkinji dosuđene predmetne pokretne stvari (navedene u izreci rješenja) za ukupan iznos od 2.381,00 KM, dotadašnja svojina izvršenika, te je naloženo izvršeniku da apelantkinji kao kupcu preda u posjed pokretne stvari.
10. Nakon toga, apelantkinja je u dva navrata, podnescima od 30. decembra 2013. i 9. juna 2014. godine, zahtijevala od Osnovnog suda predaju kupljenih pokretnih stvari u što kraćem roku.
11. Zaključcima od 9. juna i 15. decembra 2014. godine Osnovni sud je odredio sprovođenje rješenja o dosudi za 9. juli 2014. godine, odnosno za 22. januar 2015. godine na licu mjesta.
12. Iz prepisa izvještaja sudskog službenog lica Osnovnog suda od 22. januara 2015. godine proizlazi da je sudski izvršilac navedenog datuma izašao na lice mjesta radi sprovođenja rješenja o dosudi (prisustvovali apelantkinja, izvršenik, pripadnici Odjeljenja sudske policije Banjaluka i Policijske stanice Centar) i da su predmetne pokretne stvari izuzete iz posjeda izvršenika i predate u posjed apelantkinji, osim jedne šivaće mašine koja tom prilikom nije pronađena kod izvršenika.
13. Osnovni sud je 17. januara 2017. godine donio rješenje o namirenju – pokretne stvari iz iznosa dobijenog prodajom pokretnih stvari izvršenika kojim je namiren dio izvršne tražbine apelantkinje (preciznije navedeno u izreci rješenja).
14. Podneskom od 3. februara 2017. godine apelantkinja je zatražila od Osnovnog suda da pozove izvršenika da joj preda pokretnu stvar koja joj nije predata 22. januara 2015. godine.
15. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog sud proizlazi da je u više navrata tokom 2017. godine (11. i 18. maja, te 20. juna) pokušao izvršiti oduzimanje predmetne pokretne stvari iz posjeda izvršenika, ali bezuspješno jer je izvršenik, kako je navedeno u odgovoru na apelaciju, sakrio pokretnu stvar i na taj način namjerno i svjesno onemogućio sprovođenje izvršenja u cijelosti.
16. Osnovni sud je izrekao G. B. (odgovorno lice izvršenika) novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 KM zbog skrivanja imovine izvršenika koja je predmet izvršenja, odnosno zbog ometanja suda u sprovođenju izvršnih radnji. Protiv navedenog rješenja odgovorno lice izvršenika je podnijelo prigovor koji je rješenjem od 22. maja 2018. godine odbijen kao neosnovan.
17. Prema stanju u spisu, predmet je u fazi dostavljanja Okružnom sudu u Banjoj Luci na postupanje po žalbi koju je odgovorno lice izvršenika podnijelo protiv rješenja od 22. maja 2018. godine.
18. Prema stanju u spisu, izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja ističe da Osnovni sud nije bio ažuran u preduzimanju radnji, odnosno da nije postupao u zakonskim i razumnim rokovima, čime je došlo do povrede navedenog prava. Apelantkinja traži da joj se na ime nematerijalne štete isplati iznos od po 300,00 KM za svaku započetu godinu trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
20. Osnovni sud, u suštini, navodi hronologiju predmetnog postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
25. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Meritum
27. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a) Pravo na suđenje u razumnom roku
28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
30. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, kontinuirano isticao u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka da član 6 stav 1 Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke.
Relevantni principi
31. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak na čiju dužinu ukazuje apelantkinja započeo 7. septembra 2010. godine i da još nije okončan. Dakle, izvršni postupak traje nešto duže od osam godina.
33. Nakon detaljne analize apelacije, koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud zapaža da se u postupku na čiju se dužinu apelantkinja žali radi o nešto složenijim pitanjima jer je riječ o namirenju apelantkinje u izvršnom postupku iz pokretnih stvari izvršenika, u kojem jedna od pokretnih stvari nije predata u posjed apelantkinji, zbog čega je Osnovni sud izrekao novčanu kaznu odgovornom licu izvršenika.
34. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud bio ažuran u početnoj fazi postupka, te je nakon 15 dana od dana podnošenja prijedloga odredio predloženo izvršenje. Dalje, Ustavni sud zapaža da je nakon toga izvršena pljenidba pokretnih stvari izvršenika (ostavljene izvršeniku na čuvanje uz zabranu raspolaganja), ali da je prvo ročište za prodaju bilo bezuspješno, da bi zatim apelantkinja iskoristila zakonsku mogućnost i na drugom ročištu za prodaju, održanom 26. decembra 2013. godine, kupila predmetne pokretne stvari. Ustavni sud, takođe, zapaža da su 22. januara 2015. godine predmetne pokretne stvari izuzete iz posjeda izvršenika i predate u posjed apelantkinji, osim jedne šivaće mašine. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u više navrata pokušao izvršiti oduzimanje navedene šivaće mašine i da je konstatovao da je izvršenik sakrio mašinu i onemogućio sprovođenje izvršenja, slijedom čega je Osnovni sud, na apelantkinjin prijedlog, izrekao odgovornom licu izvršenika novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 KM zbog skrivanja imovine koja je predmet izvršenja.
35. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud u relativno razumnim vremenskim rokovima preduzimao procesne radnje s ciljem namirenja predmetnog potraživanja. Ustavni sud smatra da je dužini trajanja izvršnog postupka u određenoj mjeri doprinijelo to što je nedostajala jedna od pokretnih stvari koje su popisane i ostavljene izvršeniku na čuvanje uz zabranu raspolaganja, čime je trajanje predmetnog postupka produženo. Ustavni sud smatra da je u pitanju objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Osnovnom sudu, koji je u relativno razumnom vremenskom roku izvršio popis i pljenidbu pokretnih stvari, koje su na drugom ročištu prodate apelantkinji, dok je odgovornom licu izvršenika izrekao novčanu kaznu zbog skrivanja predmeta izvršenja.
36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ipak nije došlo do povrede apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
37. Apelantkinja je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu štete. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantkinji ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka, kojoj su doprinijele objektivne okolnosti, pred Osnovnim sudom koji je sprovodio procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
39. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević