Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1157/18 ("AGENCIJA VERITAS" d.o.o. Kikinda)

Odluka donesena 23. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1157/18

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 1157/18, rješavajući apelaciju Agencije Veritas d.o.o. Kikinda, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Agencije Veritas d.o.o. Kikinda zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ip 119115 18 Pž od 27. juna 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Agencija Veritas d.o.o. Kikinda (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Republike Srbije, koju zastupa Branislav Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnijela je 23. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) pod brojem 57 0 Ip 119115 16 Ip.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 21. marta 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Okružni privredni sud je 28. marta 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 1. oktobra 2018. godine telefonskim putem od ovlašćenog lica iz Pisarnice Okružnog privrednog suda pribavio dodatne informacije o predmetu.

5. Ustavni sud je dopisom od 2. oktobra 2018. godine zatražio od Okružnog privrednog suda da dostavi rješenje Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) od 27. juna 2018. godine, koje je istog dana Ustavnom sudu dostavljeno putem faksa.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 20. juna 2016. godine na osnovu izvršne isprave – Sporazuma o vansudskom poravnanju broj OPU-809/16 od 19. aprila 2016. godine podnio prijedlog za izvršenje Okružnom privrednom sudu protiv izvršenika NOVA DI VRBAS d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanih potraživanja.

8. Nakon toga, Okružni privredni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 57 0 Ip 119115 16 Ip od 3. avgusta 2016. godine, te je uz dopis od istog dana dostavio rješenje o izvršenju nadležnoj banci s nalogom za preduzimanje izvršnih radnji zapljene novčanih sredstava sa računa izvršenika.

9. Banka je podneskom od 15. avgusta 2016. godine obavijestila sud da je izvršila zapljenu sredstava za izvršenje u cijelosti, a istog dana apelant je tražio odlaganje izvršenja do 20. novembra 2016. godine. Rješenjem od 17. avgusta 2016. godine Okružni privredni sud je udovoljio apelantovom zahtjevu, te započeto izvršenje odložio do 20. novembra 2016. godine, te naložio banci da račun izvršenika deblokira.

10. Apelant je podneskom od 9. septembra 2016. godine od Okružnog privrednog suda zahtijevao nastavak postupka, te je sud dopisom od 6. decembra 2016. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog za nastavak izvršenja označavanjem preostalog iznosa duga izvršenika, nakon čega je apelant postupio po nalogu suda (12. decembar 2016. godine), te Okružni privredni sud donio zaključak od 17. januara 2017. godine kojim određuje nastavak postupka.

11. Rješenjem od 17. januara 2017. godine Okružni privredni sud je djelimično obustavio izvršenje za iznos isplaćenog duga izvršenika, te je banci dopisom od istog datuma naložio da ponovo izvrši blokadu računa izvršenika i zapljenu i prenos sredstava za namirenje apelantovog potraživanja.

12. Apelant je 31. januara 2017. godine podnio zahtjev za nadoknadu troškova postupka. U navedenom zahtjevu apelant je tražio da se odluči o troškovima nastalim nakon donošenja rješenja o izvršenju.

13. Podneskom od 1. februara 2017. godine Nova banka a.d. Banjaluka je obavijestila sud da je u cijelosti izvršila navedeno rješenje o izvršenju.

14. Okružni privredni sud je donio Zaključak broj 57 0 Ip 119115 16 Ip od 5. juna 2017. godine kojim je utvrdio da je izvršenje u cijelosti sprovedeno prema Rješenju o izvršenju od 3. avgusta 2016. godine.

15. Iz predmetnog spisa proizlazi da je apelant tokom postupka više puta urgirao da Okružni privredni sud donese odluku po predmetnom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka.

16. Iz stanja u spisu proizlazi da je Okružni privredni sud, odlučujući o apelantovom zahtjevu za nadoknadu troškova izvršnog postupka, donio Rješenje broj 57 0 Ip 119115 16 Ip od 23. marta 2018. godine kojim je odbio apelantov zahtjev kao neosnovan.

17. Na navedeno rješenje apelant je izjavio žalbu, koju je Viši privredni sud Rješenjem broj 57 0 Ip 119115 18 Pž od 27. juna 2018. godine djelimično uvažio, te je rješenje Okružnog privrednog suda od 23. marta 2018. godine preinačio tako što je izvršenik obavezan da apelantu nadoknadi troškove izvršnog postupka u određenom novčanom iznosu, dok je u ostalom dijelu apelantova žalba odbijena kao neosnovana i u tom dijelu je prvostepeno rješenje potvrđeno. Istim rješenjem obavezan je izvršenik da apelantu nadoknadi troškove sastavljanja žalbe u određenom novčanom iznosu, ,dok je apelantov zahtjev za nadoknadu troškova drugostepenog postupka iznad dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka u kojem se odlučivalo i o troškovima postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da Okružni privredni sud nije preduzeo radnje za donošenje odluke po njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka u izvršnom predmetu duže od godinu dana, a taj zahtjev je, prema apelantovom mišljenju, podnesen u skladu sa članom 16 Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske. Pored navedenog, apelant je stava da je pasivnim držanjem suda povrijeđeno i njegovo pravo na pristup sudu jer sud nije dostavio bilo kakav odgovor ili odluku. Apelant ukazuje da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno i iz razloga što sud nije ocijenio redoslijed pitanja po kojima odlučuje, odnosno da je zaključak o obustavi izvršnog postupka donio iako je prije podneska Nove banke a.d. Banjaluka od 1. februara 2017. godine, na osnovu koga je obustavio postupak, u spisu imao zahtjev za nadoknadu troškova postupka, te da je Okružni privredni sud trebao poštovati hronološki redoslijed u rješavanju pitanja ocjenjujući momenat podnošenja podneska na osnovu kojeg donosi odluku. Apelant traži da Ustavni sud usvoji apelaciju, te da naloži Republici Srpskoj da mu nadoknadi nematerijalnu štetu u iznosu koji odredi Ustavni sud zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odnosno da usvoji apelaciju i postupi u skladu sa svojim ovlašćenjima.

b) Odgovor na apelaciju

19. Okružni privredni sud je naveo tok postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, navodeći, između ostalog, da je vodeći računa o tome da je izvršni postupak hitan, preduzeo sve radnje koje se po svojoj prirodi smatraju hitnim za ovu vrstu postupka, te da je apelantovo potraživanje iz izvršne isprave namireno u roku od sedam mjeseci od dana podnošenja prijedloga za izvršenje. Takođe, Okružni privredni sud je naveo da je izvršni postupak mogao biti okončan u roku od dva mjeseca, ali je apelant svojim radnjama doprinio dužini trajanja postupka (odlaganje u trenutku kada su zaplijenjena sredstva potrebna za izvršenje), kao i da je tim svojim radnjama apelant prouzrokovao naknadne troškove. Okružni privredni sud je istakao da je o troškovima u vezi s određivanjem i sprovođenjem izvršenja odlučio rješenjem o izvršenju od 3. avgusta 2016. godine, te da je apelant zahtjevom od 31. januara 2017. godine tražio da se odluči o troškovima nastalim nakon donošenja rješenja o izvršenju. Okružni privredni sud je ukazao da iz stanja spisa proizlazi da su ti troškovi prouzrokovani odlaganjem izvršenja na apelantov prijedlog. Takođe, Okružni privredni sud je naveo da je donio zaključak o okončanju izvršnog postupka od 5. juna 2017. godine, te da je navedeno donio prije odlučivanja o troškovima vodeći se time da se o troškovima nastalim tokom izvršenja u smislu člana 16 Zakona o izvršnom postupku odlučuje nakon završetka izvršnog postupka. Sud je takođe ukazao da je apelant u kratkom roku ostvario pravo iz izvršne isprave, te je namireno njegovo sporedno potraživanje koje se odnosi na troškove izvršnog postupka dosuđene rješenjem o izvršenju. Okružni privredni sud je istakao da je nakon završetka izvršnog postupka definisanog članom 64 Zakona o izvršnom postupku sud nastavio postupati u ovom predmetu, poštujući obavezu da predmete uzima u rad kako ih je primio, te da na dinamiku rada po predmetima, uz uvažavanje navedene dužnosti u postupanju, ne mogu biti od uticaja brojne urgencije koje je apelant dostavljao u spis, te da sud nema obavezu da donosi odluke ili dostavlja obavještenja po podnesenim urgencijama. Okružni privredni sud je istakao da treba imati u vidu da su sudovi u skladu s Pravilnikom o načinu rješavanja predmeta koji je donio Visoki sudski i tužilački savjet, kao i pratećim uputstvom, definisali postupanje sudova u predmetima koji su u planu i koji su iz ranijih godina, pa je u skladu s tim postupao i ovaj sud. Osim toga, sud je ukazao da navedeni predmet nije bio u planu rješavanja predmeta za 2017. godinu, te predlaže da se izjavljena apelacija odbije. V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 16.

Troškovi postupka (1) Troškove postupka u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja prethodno snosi tražilac izvršenja.

(2) Tražilac izvršenja dužan je da troškove postupka iz stava 1.

ovog člana predujmi u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvršenje ne može sprovesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja neće sprovesti.

(3) Troškove postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti prethodno podmiruje sud iz svojih sredstava.

(4) Izvršenik je dužan da tražiocu izvršenja nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.

(5) Tražilac izvršenja dužan je da izvršeniku nadoknadi neosnovano prouzrokovane troškove.

(6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka postupka.

(7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24 sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

24. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

I.Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom. [...]

28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]

29. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Okružnim privrednim sudom po apelantovom zahtjevu za nadoknadu troškova izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

30. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud će ocijeniti period od podnošenja apelantovog prijedloga za izvršenje od 20. juna 2016. godine do donošenja rješenja Višeg privrednog suda od 27. juna 2018. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od dvije godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku na osnovu izvršne isprave – Sporazuma o vansudskom poravnanju broj OPU-809/16 od 19. aprila 2016. godine. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.

33. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi značajniji apelantov doprinos dužini predmetnog postupka, čak i kad se uzme u obzir da je tražio odlaganje izvršenja na tri mjeseca (iako je odlaganje traženo u trenutku kada su zaplijenjena sredstva potrebna za izvršenje), budući da to nije u odlučujućoj mjeri uticalo na dužinu trajanja postupka jer je apelant od traženog odlaganja u periodu kraćem od mjesec dana zahtijevao nastavak postupka. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je apelant više puta podnosio urgencije u Okružnom privrednom sudu s ciljem donošenja dopunske odluke, odnosno s ciljem odlučivanja o zahtjevu za nadoknadu troškova postupka.

34. Ustavni sud primjećuje da iz stanja u spisu proizlazi, prije svega, da je Okružni privredni sud bez odlaganja preduzeo određene radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka, odnosno da je nakon nešto više od mjesec dana od podnošenja prijedloga za izvršenje 3. avgusta 2016. godine donio rješenje o izvršenju, te je u kratkom periodu dostavio predmetno rješenje banci na sprovođenje, odnosno da je predmetni postupak dovršen u vremenskom periodu od oko dva mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje donošenjem rješenja o izvršenju i dostavljanjem na sprovođenje banci, odnosno sprovođenjem izvršne radnje u smislu odredaba člana 64 Zakona o izvršnom postupku. Međutim, Ustavni sud, takođe, primjećuje da nakon što je banka 15. avgusta 2016. godine obavijestila sud da je izvršila zapljenu sredstava izvršenja u cijelosti, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, apelant je predložio odlaganje izvršenja na tri mjeseca, te nakon nešto kraće od mjesec dana od donošenja rješenja o odlaganju izvršenja apelant je podnio zahtjev za nastavak postupka. Ustavni sud zapaža da je nakon toga Okružni privredni sud rješenjem od 17. januara 2017. godine djelimično obustavio izvršenje, te je banci istog dana naložio da ponovo izvrši blokadu izvršenikovog računa, nakon čega je banka 1. februara 2017. godine obavijestila Okružni privredni sud da je u cijelosti izvršila navedeno rješenje o izvršenju, što je konstatovao i Okružni privredni sud zaključkom od 5. juna 2017. godine. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Okružni privredni sud, postupajući po apelantovom zahtjevu od 31. januara 2017. godine za nadoknadu troškova postupka, nakon podnošenja apelacije donio rješenje od 23. marta 2018. godine, dakle nakon jednu godinu i dva mjeseca od podnošenja apelantovog zahtjeva, što je činjenica koja ne ide u prilog Okružnom privrednom sudu, nakon čega je Viši privredni sud donio rješenje od 27. juna 2018. godine po apelantovoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je u odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud naveo da treba imati u vidu da su sudovi u skladu s Pravilnikom o načinu rješavanja predmeta koji je donio Visoki sudski i tužilački savjet, kao i pratećim uputstvima, definisali postupanje sudova u predmetima koji su u planu i koji su iz ranijih godina. Osim toga, sud je ukazao da navedeni predmet nije bio u planu rješavanja predmeta za 2017. godinu. Ustavni sud ukazuje da se navedeno opravdanje može prihvatiti kao opravdano ukoliko mjere preduzete s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta rezultiraju primjerenom ažurnošću. Međutim, nezavisno od toga, Ustavni sud zaključuje da, iako je riječ o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, Ustavni sud, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, smatra da se period od jedne godine i devet mjeseci u kojem je Okružni privredni sud donio rješenje o izvršenju, dostavio ga banci na sprovođenje, te odlučio o apelantovom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka. Takođe, i Viši privredni sud je u razumnom roku od tri mjeseca donio odluku o žalbi na rješenje o troškovima postupka.

35. Stoga, Ustavni sud na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

36. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog postupka ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.

38. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1157/18 ("AGENCIJA VERITAS" d.o.o. Kikinda) | Sudska praksa | Aktio