Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1910/18 (AGROSLAVIJA d.o.o. iz Gradiške)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1910/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP 1910/18, rješavajući apelaciju Agroslavije d.o.o., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Agroslavije d.o.o.
podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci u predmetu broj 72 0 Ip 021608 11 Ip.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Agroslavija d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gradiške, koju zastupa Miroslav Prerad, advokat iz Banjaluke, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 72 0 Ip 021608 11 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 10. maja 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 21. maja 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 2. oktobra 2018. godine telefonskim putem od ovlašćenog lica iz Pisarnice Osnovnog suda pribavio dodatne informacije o predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je 8. aprila 2011. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Tošić“ d.o.o. Elezagići, na osnovu pravosnažne presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 003444 05 Ps od 25. maja 2010. godine.
7. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 72 0 Ip 021608 11 Ip od 11. aprila 2011. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
8. Iz informacije Osnovnog suda od 2. oktobra 2018. godine proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju od 11. aprila 2011. godine Osnovni sud proslijedio bankama 13. aprila 2011. godine, koje je NLB Razvojna banka Banjaluka zaprimila 14. aprila 2011. godine, a UniCredit banka Banjaluka 15. aprila 2011. godine.
9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da na računima NLB Razvojne banke Banjaluka i UniCredit banke Banjaluka, koje su bile određene u rješenju o izvršenju, nema novčanih sredstava izvršenika, te da su računi blokirani, o čemu su apelanta obavijestili i sud i banke.
10. Iz odgovora na apelaciju, kao i uvidom u obavijesti banaka proizlazi da su banke u više navrata obavještavale Osnovni sud o navedenom, i to dopisima od 14. i 18. aprila i 24. novembra 2011. godine, kao i 25. avgusta 2015. godine, te dva puta 13. decembra 2017. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju, utvrdi povrede navedenih prava, te da naloži Osnovnom sudu da okonča izvršni postupak i dostavi rješenje naznačenim bankama koje ga trebaju izvršiti i urediti prenos novčanih sredstava na njegov račun, kao i da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka, te da mu se dosude troškovi sastavljanja apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
12. Osnovni sud je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da apelant disponira svojim izvršnim prijedlogom, a da je sud u zakonskoj obavezi da postupa u skladu s prijedlogom tražioca izvršenja i ne smije predlagati niti uticati da tražilac izvršenja predloži promjenu sredstva i predmeta izvršenja. Takođe, sud je ukazao da s obzirom na to da su naznačeni računi izvršenika kod navedenih banaka bili blokirani i bez novčanih sredstava u periodu od podnošenja apelacije pa do izrade ovog izjašnjenja, sud smatra da iz objektivnih razloga nije bilo ni moguće sprovesti izvršenje i okončati izvršni postupak. Takođe, Osnovni sud predlaže da konačnu odluku o dopustivosti i meritumu predmetne apelacije prepušta Ustavnom sudu. Sud je uz odgovor dostavio kao priloge obavještenja banaka, kao i apelantove pismene podneske.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi, Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24 sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
17. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom razmatrati period od 8. aprila 2011. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do 13. aprila 2011. godine kada je Osnovni sud poslao nalog bankama da izvrše pljenidbu novčanih sredstava na računu izvršenika, odnosno dana sprovođenja izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, dakle period od pet dana.
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku te da je u pitanju sprovođenje prinudnog izvršenja na računima izvršenika. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Takođe, Ustavni sud ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanta.
26. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godina) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
27. U odnosu na ponašanje nadležnog suda, Ustavni sud zapaža da je 8. aprila 2011. godine apelant podnio prijedlog za izvršenje i da je Osnovni sud u vrlo kratkom roku 11. aprila 2011. godine donio rješenje o izvršenju. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud nakon donošenja rješenja o izvršenju u vrlo kratkom roku, tj. 13. aprila 2011. godine proslijedio nalog bankama da izvrše pljenidbu novčanih sredstava na računu izvršenika u nastojanju da sprovede rješenje o izvršenju čime je postupio u skladu sa članom 64 Zakona o izvršnom postupku. Osim toga, Ustavni sud, takođe, primjećuje da iz odgovora Osnovnog suda proizlazi da je uvidom u podneske banaka, koje su dostavljale obavještenja Osnovnom sudu u periodu od 2011. do 2017. godine, koji se nalaze u spisu utvrđeno da na računima izvršenika nema sredstava, te da su ih banke blokirale i zavele predmetno potraživanje u redoslijed prioriteta prinudne naplate, odnosno predmetno rješenje o izvršenju nije sprovedeno. Međutim, kako je Ustavni sud istakao u tački 26 ove odluke, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da se okolnost da na računima izvršenika nema sredstava i da zbog toga apelant još uvijek nije namirio svoje potraživanje ne može staviti na teret Osnovnom sudu, koji je preduzeo sve neophodne mjere da se postupak pred tim sudom dovrši bez odlaganja u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku.
28. Ustavni sud na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku
b) Ostali navodi
29. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u njihovo ispitivanje, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete.
d) Troškovi sastavljanja apelacije
31. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu se dosude troškovi sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da te troškove snose isključivo apelanti.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je izvršni postupak koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim trajao pet dana, s obzirom na to da se radi o kratkom periodu koji se ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
33. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević