Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1853/18 (Mldb. M. A., koju zastupa zakonska zastupnica-majka Slobodanka Lonco, i M. A., S. H. i S. Ć.)

Odluka donesena 23. 10. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1853/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-1853/18, rješavajući apelacije mldb. M. A. i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mldb. M. A. i Milica Anđelković protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 I 012733 17 Gži od 28. decembra 2017. godine;

Senad Halilović i Sead Ćosić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 I 000527 18 Gž 2 od 5. jula 2018. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-1853/18

1. Mldb. M. A., koju zastupa zakonska zastupnica-majka Slobodanka Lonco, i Milica Anđelković (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Istočnog Sarajeva, podnijele su 23. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 I 012733 17 Gži od 28. decembra 2017. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Okružnog suda djelimično je usvojena žalba izvršenika (D. A.) i preinačeno je prvostepeno rješenje od 19. maja 2017. godine tako što je izvršenik obavezan da apelanticama (kao tražiteljima izvršenja), na ime dospjelih obaveza po osnovu alimentacije za određeni period, isplati iznos od 17.103,74 KM kao i iznos od 750,00 KM na ime troškova izvršenja, dok je u preostalom dijelu navedeno rješenje stavljeno van snage i obustavljen izvršni postupak (u dijelu kojim je obavezan izvršenik da apelanticama isplati zakonske zatezne kamate na dospjele obaveze po osnovu alimentacije i troškove za sastav prijedloga za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, kao i troškove odgovora na prigovor).

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da nije sporno da je u konkretnom slučaju izvršenje dozvoljeno na osnovu izvršne isprave-Presude Osnovnog suda od 18. februara 2002. godine kojom je izvršenik obavezan da apelanticama na ime doprinosa za izdržavanje plaća mjesečni iznos od 150,00 KM, dok za to postoje zakonski uslovi. Osim toga, nesporno je da izvršenik nije uredno izvršavao svoje obaveza zbog čega je i pokrenut izvršni postupak u kojem je na osnovu nalaza sudskog vještaka utvrđeno da izvršenik po osnovu alimentacije duguje iznos od 17.103,74 KM. Međutim, kako dalje navodi Okružni sud, rješenje o izvršenju mora biti istovjetno sa dužnikovom obavezom sadržanom u izvršnoj ispravi. S obzirom da u konkretnom slučaju u izvršnoj ispravi nije određeno da je izvršenik dužan platiti kamate na glavni dug, to prvostepeni sud nije ovlašten da na prijedlog tražitelja izvršenja (apelantica) dozvoli izvršenje i za kamate, a što je prvostepenim rješenjem učinio u konkretnom slučaju.

AP-5096/18

4. Senad Halilović i Sead Ćosić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bugojna, koje zastupa Mustafa Jusufbašić advokat iz Bugojna, podnijeli su 7. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 I 000527 18 Gž 2 od 5. jula 2018. godine.

5. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je žalba apelanata kao tražitelja izvršenja i potvrđeno je prvostepeno rješenje od 10. aprila 2018. godine kojim je odbijen prijedlog apelanata za promjenu predmeta i sredstva izvršenja iz podneska od 24. januara 2018. godine, obustavljen je izvršni postupak u cijelosti i ukinute sve provedene izvršne radnje.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud zaključcima vraćao na uređenje podneske tražeći da apelanti prilože dokaz o vlasništvu izvršenika na predloženoj nekretnini kao novom predmetu i sredstvu izvršenja u smislu odredbe člana 70. Zakona o izvršnom postupku. Naime, navedeni član propisuje da je uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražitelj izvršenja dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasništvo izvršenika. U vezi s tim, Kantonalni sud naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio prijedlog apelanata da se izvršenje provede na novom predmetu izvršenja s obzirom da nije priložio dokaz da je predmetna nekretnina vlasništvo izvršenika. Osim toga, neosnovan je zahtjev apelanata da prvostepeni sud upiše zabilježbu izvršenja u Katasterskom operatu jer je odredba člana 72. stav 1. Zakona o izvršnom postupku izričita i odnosi se samo na upis zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi, te se navedena odredba ne može primijeniti na Katasterski operat. Također, pravilno je postupio prvostepeni sud kada je obustavio predmetni izvršni postupak zbog nemogućnosti provođenja izvršenja, s obzirom da apelanti nisu postupili po zaključcima prvostepenog suda kojima su pozivani da dostave novo sredstvo i predmet izvršenja, iako su bili upozoreni na posljedice nepostupanja.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1853/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

8. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da apelanti, u suštini, povredu navedenih prava vide u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1853/18 (Mldb. M. A., koju zastupa… | Sudska praksa | Aktio