Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5488/18 (S. Z.)

Odluka donesena 23. 10. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5488/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-5488/18, rješavajući apelaciju Sakiba Zahirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Zahirovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 10 0 U 003473 17 Uvp od 5. jula 2018. godine,presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 003473 16 U od 3. februara 2017. godine i rješenja kantonalne administartivne službe u Livnu broj 1049972180 od 20.

aprila 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sakib Zahirović iz Livna (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 10 0 U 003473 17 Uvp od 5. jula 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 003473 16 U od 3. februara 2017. godine i rješenja Kantonalne administrativne službe u Livnu broj 1049972180 od 20. aprila 2016. godine.

2. Rješenjem Kantonalne administrativne službe u Livnu broj 1049972180 od 20. aprila 2016. godine, odbijen je apelantov zahtjev da mu se utvrdi razdoblje osiguranja od 1. januara 1994. godine do 12. septembra 1999. godine. Presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 003473 16 U od 3. februara 2017. godine, odbijena je apelantova tužba protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/8/1-35-1-118-11/15 od 13. juna 2016. godine kojim je odbijena njegova žalba protiv gore navedenog rješenja. Rješenjem Vrhovnog suda odbačen je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Budući da je nedvojbeno utvrđeno da apelant nema položen pravosudni ispituslov da bi mogao, kao stranka, sam podnijeti vanredni pravni lijek-zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, to je ovaj Sud u skladu sa odredbom člana 247. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da je revizija nedozvoljena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz člana 301. b. (stav 1.) ZPP-a ili ako je je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije (stav 2.), zahtjev za vanredno presipitivanje sudske odluke, shodno primjenom člana 55. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05 – u daljnjem tesktu: ZUS), odlučio kao u gore navedenom dispozitivu presude. Zakon o upravnim sporovima, ne sadrži odredbe kojim se propisuju uslovi pod kojima stranke mogu poduzimati radnje u upravnim sporovima (konkretno za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke), pa se u ovoj stvari, u smislu pomenute odredbe člana 55. ZUS-a, shodno primjenjuju odgovarajuće odredbe ZPP.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelant je protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 003473 16 U od 3. februara 2017. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačen. Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje, u konkretnom slučaju, nije efektivan pravni lijek jer je odbačen iz formalnih razloga, te, stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 003473 16 U od 3. februara 2017. godine.

6. S obzirom na to da je apelant u apelaciji naveo da mu je presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 003473 16 U od 3. februara 2017. godine uručena 12. februara 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. septembra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5488/18 (S. Z.) | Sudska praksa | Aktio