Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2652/18 (H. M.)
Odluka donesena 06. 11. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2652/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 11. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-2652/18, rješavajući apelaciju Havo Muhić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Havo Muhić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 028106 17 Gž od 15. marta 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Havo Muhić (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Muhamed Mujakić advokat iz Cazina, podnijela je 8. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 028106 17 Gž od 15. marta 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom presudom Kantonalnog suda odbijena je apelantkinjina žalba i potvrđena Presuda Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 028106 14 P od 27. oktobra 2017. godine. Navedenom prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelantkinje kojim je tražila da se poništi testament sastavljen i ovjeren u sudu 18. januara 2012. godine (sudski testament), dat na zapisnik i zaveden pod brojem 20 0 V-018981 12 V, u dijelu ¾ nekretnina iz PL broj 95/01 k.o. Pećigrad, kojim testator K. P. nije mogla raspolagati.
3. U obrazloženju prvostepene presude Općinski sud je naveo da je tužbeni zahtjev apelantkinje usmjeren isključivo na valjanost predmetnog testamenta, kojim se tražilo njegovo djelimično poništenje i to u dijelu kojim je testator raspolagala sa ¾ dijela nekretnina upisanih u PL broj 95/01 k.o. Pećigrad, a sa kojima navodno nije mogla raspolagati s obzirom da ne predstavljaju njenu imovinu, odnosno njeno vlasništvo u vrijeme testamentarnog raspolaganja. Općinski sud je ukazao da se apelantkinja u konkretnom slučaju pozivala na zabludu na strani testatora, kao manu volje. Međutim, Općinski sud je naveo da apelantkinja te navode nije dokazala, ni učinila vjerovatnim, jer je testator imovinom raspolagala prema posjedovnom stanju predmetnih nekretnina i u trenutnku sačinjena testamenta ona je smatrala, tj. imala je punu svijest da se u cjelosti radi o njenim nekretninama, što proizlazi iz sadržaja testamenta, odnosno zapisnika koji je pred sudom sačinjen prilikom sačinjavanja testamenta 18. januara 2012. godine. Naime, prilikom ispitivanja testatora od strane postupajućeg sudije testator je navela da raspolaže za slučaj smrti svojom imovinom, zemljom koja predstavlja njenu očevinu koju želi ostaviti tuženom. Dakle, smatrala je u tom trenutku da se radi o nekretninama koje je ona ranije naslijedila od oca. Općinski sud je naveo da je nakon provedenog vještačenja putem vještaka geodetske struke E. S. utvrđeno da sve nekretnine navedene u PL broj 95/01 k.o. Pećigrad (sa kojim je testator raspolagala) odgovaraju dijelovima parcela starog katastarskog operata, te da se predmetne nekretnine vode kao isključivi posjed testatora, dok se iste vode i kao suvlasništvo testatora sa dijelom 1/288. Općinski sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o imovini testatora sa kojom je testamentarno mogla raspolagati u vrijeme sačinjavanja testamenta, iako se u z.k. evidenciji starog premjera ne vodi kao njeno isključivo vlasništvo. Dakle, Općinski sud je zaključio da je testator raspolagala svojom očevinom, koja je u trenutku smrti bila njena imovina. Testator je bila u posjedu cijelih nekretnina, upisana kao takva u katastru nekretnina prema kojem je i sačinila testament. Kako je bila u posjedu cijelih nekretnina smatra se da je bila i vlasnik cijelih nekretnina.
4. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je testator sačinila sudski testament kojim je raspolagala sa svim nekretninama upisanim u PL broj 95/01 k.o. Pećigrad, a u korist tuženog. Kantonalni sud je naveo da postavljeni tužbeni zahtjev apelantkinje nema osnova, jer se ne može poništiti testament zbog toga što je testator raspolagala njime sa, eventualno, tuđim nekretninama, jer apelantkinji za zaštitu njenog vlasništva stoje na raspolaganju druga sredstva zaštite. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u konkretnom slučaju pravilno primijenio materijalno pravo, da je potpuno i pravilno utvrdio činjenice za koje je dao pravilne razloge o tome da u konkretnom slučaju nema zablude na strani testatora, zbog koje bi se testament poništio.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelantkinja navodi da u konkretnom slučaju testator nije mogla raspolagati sa cijelom imovinom upisanom u PL broj 95 k.o. Pećigrad jer ista predstavljala njihovo suvlasništvo, odnosno testator je mogla raspolagati samo sa svojim suvlasničkim dijelom koji je naslijedila od majke (a ne od oca kako to redovni sudovi pogrešno navode).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se u apelaciji pozvala apelantkinja odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelantkinje, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tih sudova. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević