Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4607/18 (M. B.)
Odluka donesena 23. 10. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Izdržavanje
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4607/18
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4607/18, rješavajući apelaciju Mevludina Bajramovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. oktobra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Mevludin Bajramović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Mostaru i u kojem je Kantonalni sud u Mostaru donio Presudu broj 58 0 P 170824 16 Gž od 23. maja 2018. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mevludina Bajramovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 170824 16 Gž od 23. maja 2018. godine zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mevludin Bajramović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnio je 13. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 170824 16 Gž od 23. maja 2018. godine, te zbog dužine trajanja parničnog postupka u kojem je Kantonalni sud donio Presudu broj 58 0 P 170824 16 Gž od 23. maja 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i E. B. zatraženo je u periodu od 31. augusta do 3. septembra 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud i Kantonalni sud su u periodu od 7. do 11. septembra 2018. godine dostavili odgovor na apelaciju, a E. B. nije dostavila odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Iz stanja u spisu proizlazi da je Presudom Općinskog suda broj 58 0 P 160604 15 P od 26. juna 2015. godine razveden brak između apelanta i njegove supruge E. B. Određeno je da njihova mldb. djeca S. B. i A. B. žive s majkom i ocem koji će skupa vršiti roditeljsko staranje i ostvarivati lične odnose i neposredne kontakte svakih sedam dana (prvih sedam dana provode u kontinuitetu s majkom, a narednih sedam s ocem i tako naizmjenično), te po polovinu vjerskih i državnih praznika, dječijih rođendana i školskih raspusta. Odlučeno je i da se roditelji zajedno staraju o zdravlju mldb. djece, upravljanju dječijom imovinom i o svim važnijim pitanjima, o čemu su se dužni obavještavati međusobno. Osim toga, roditelji su obavezani da doprinose za izdržavanje mldb. djece iznos od po 250,00 KM ili ukupno 500,00 KM.
Osporeni postupak
6. Tužiteljica E. B., apelantova supruga (u daljnjem tekstu: tužiteljica), podnijela je 3. novembra 2015. godine Općinskom sudu tužbu protiv apelanta radi izmjene odluke s kojim roditeljem će živjeti mldb. djeca, međusobnih kontakata i izdržavanja.
7. Općinski sud je donio Presudu broj 58 0 P 170824 15 P od 27. aprila 2016. godine kojom se mijenja pravosnažna presuda Općinskog suda broj 58 0 P 160604 15 P od 26. juna 2015. godine na način da se određuje da će mldb. djeca živjeti s tužiteljicom (majkom) koja će vršiti roditeljsko staranje. Također, određeno je da će se apelant kao otac zajedno s tužiteljicom starati o zdravlju mldb. djece, njihovom školovanju, zdravlju, upravljanju dječijom imovinom i odlučivati o svim značajnijim pitanjima, o čemu je tužiteljica dužna obavještavati apelanta. Dalje, određeno je da će apelant s mldb. djecom ostvarivati lične odnose i neposredne kontakte dva puta sedmično (preciznije navedeno u izreci presude), te da je apelant dužan da doprinosi za izdržavanje mldb. djece iznos od po 150,00 KM ili ukupno 300,00 KM, počevši od 3. novembra 2015. godine, najkasnije 10. u mjesecu na ruke tužiteljice, pa ubuduće dok se okolnosti ne izmijene.
8. Protiv presude Općinskog suda apelant je podnio žalbu, nakon čega je predmetni spis 31. augusta 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
9. Odlučujući o podnesenoj žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 170824 16 Gž od 23. maja 2018. godine kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
10. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je apelant 13. jula 2018. godine protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred redovnim sudovima, kao i osporenim odlukama redovnih sudova, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na jednakost pred zakonom. Apelant traži da mu se zbog dužine trajanja predmetnog postupka na ime naknade nematerijalne štete isplati određeni novčani iznos.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, te je ukazao da je apelant 13. jula 2018. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda.
13. Kantonalni sud je naveo da nisu povrijeđena prava na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 58 0 P 170824 16 Gž od 23. maja 2018. godine
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda broj 58 0 P 170824 16 Gž od 23. maja 2018. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
18. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
19. U konkretnom slučaju, presudom Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine predmetni postupak nije okončan jer je apelant 13. jula 2018. godine protiv drugostepene presude izjavio reviziju. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
20. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na apelantove navode kojima osporava dužinu trajanja predmetnog postupka pred redovnim sudovima
21. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Imajući u vidu činjenično stanje navedenog predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred redovnim sudovima došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na jednakost pred zakonom.
I.Pravo na pravično suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da apelant u apelaciji osporava dužinu trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom, pa će kao dužinu trajanja predmetnog postupka Ustavni sud razmatrati period od kada je tužiteljica pokrenula predmetni postupak, odnosno od 3. novembra 2015. godine kada je podnijela tužbu, pa do donošenja odluke Kantonalnog suda od 23. maja 2018. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste nešto duže od dvije godine i šest mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
28. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, odnosno na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud nalazi da je zbog predmeta spora koji se tiče odnosa roditelja i mldb. djece i relevantnih činjenica koje je trebalo utvrditi ovaj predmet po svojoj prirodi nešto složeniji. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu kojim se regulira pitanje roditeljskog starateljstva i izdržavanja mldb. djece, koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelanta.
29. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud donio prvostepenu presudu 27. aprila 2016. godine, odnosno nakon proteka nešto duže od pet mjeseci od datuma podnošenja tužbe, što ukazuje da je Općinski sud bio ažuran u preduzimanju procesnih radnji. Također, Ustavni sud primjećuje da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 31. augusta 2016. godine, te da je taj sud u relativno razumnom vremenskom periodu, nakon nešto duže od jedne godine i osam mjeseci, donio drugostepenu odluku (23. maja 2018. godine).
30. S obzirom na navedeno, a naročito činjenicu da su redovni sudovi u periodu nešto dužem od dvije godine i šest mjeseci na dvije instance donijeli dvije odluke, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su Općinski i Kantonalni sud svojim postupanjem odugovlačili predmetni postupak.
31. Prema tome, Ustavni sud smatra da ukupno trajanje parničnog postupka nešto duže od dvije godine i šest mjeseci pred Općinskim i Kantonalnim sudom, u postupku koji jeste hitne naravi ali je i složen, ne predstavlja povredu apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
II.Ostali navodi
32. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na jednakost pred zakonom, Ustavni sud zapaža da apelant navode u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka posebno ne obrazlaže, već ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, pa Ustavni sud, s obzirom na zaključak o navodnoj povredi prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog postupka nešto duže od dvije godine i šest mjeseci ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
34. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević