Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5519/18 (B. F.)
Odluka donesena 06. 11. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upis u sudski registar
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5519/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 11. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5519/18, rješavajući apelacije Besime Fetić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Besima Fetić protiv:
-Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 009598 17 Gž od 16. jula 2018. godine i
- Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 009602 17 Gž od 28. juna 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-5519/18
1. Besima Fetić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Maglaja, koju zastupa Aladin Mujkanović advokat iz Tešnja, podnijela je 2. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 009598 17 Gž od 16. jula 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem odbijena je žalba apelantkinje, E. H. i J. H. te potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Tešnju, Zemljišnoknjižnog ureda (u daljnjem tekstu: ZK ured) broj 039-0-Dn-15-003 499 od 5. maja 2016. godine. Navedenim prvostepenim rješenjem, uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 335 k.o. Tešanj II, a na osnovu Prijavnog lista broj 316/2014 k.o. Tešanj II izrađenog od strane ovlaštene firme „Geodet" d.o.o. Sarajevo i ovjerenog 31. decembra 2014. godine od Službe za katastar, urbanizam i imovinsko-pravne poslove Općine Tešanj (u daljnjem tekstu: Služba), te je dozvoljeno preuzimanje podataka katastra u A list, zk. ul. broj 335 k.o. Tešanj II, nekretnine označene kao k.č. br. 1026/4, te je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama upisana u korist M. S. iz Tešnja sa obimom prava 1/1. Utvrđeno je da na predmetnoj nekretnini nema tereta ni ograničenja, te se briše parcela označena kao k.č. br. 771 upisana u zk. ul. 3686 k.o. SP Tešanj.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je Služba dostavila ZK uredu Prijavni list broj 316/2014 od 31. decembra 2014. godine uz kopiju plana sa identifikacijom, u postupku harmonizacije zemljišne knjige u okviru Projekta registracije nekretnina koji provodi Jedinica za implementaciju projekta Svjetske banke pri Federalnoj geodetskoj upravi, radi uspostave zemljišne knjige prema podacima novog katastarskog premjera na nekretnini označenoj kao k.č. 771 iz zk uloška broj 3686 k.o. SP Tešanj starog premjera. Kantonalni sud je naveo da je članom 58. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH propisano da ukoliko se vrši podjela zk tijela, upisi stvarnih prava koja opterećuju tuđe zemljište ostaju u zk. ulošku koji se dalje vodi i istovremeno se prenosi u nove dijelove, a članom 59. stav (1) istog zakona je propisano da kod diobe zk tijela zabilježba ostaje u zk. ulošku, a prenosi se i u novi zk. uložak. Takođe je naveo da je članom 67. stav (5) Zakona o zemljišnim knjigama FBiH propisano da ako se zainteresovana osoba ne prijavi u roku od 60 dana ZK ured vrši uspostavljanje na osnovu postojećih dokaza u skladu sa članom 64. ovog zakona. Naime, Kantonalni sud je naveo da je ZK ured javnim objavljivanjem (na web stranici suda i oglasnoj ploči, te u dnevnim listovima „Dnevni avaz" i „Večernji list" i u Službenom glasniku BiH i Službenim novinama F BiH) „najavio“ da predstoji uspostavljanje (izrađivanje) zemljišnoknjižnog uloška za k.o. Tešanj I, Tešanj II i Jelah. Kantonalni sud je naveo da je ZK uredu nakon navedene „najave“ S. M. podnio zahtjev za prijavu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, s tim da nije priložio potrebne dokaze o imovinskim pravima, zbog čega je ZK ured po službenoj dužnosti pribavio dokaze o pravu vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č. br. 1026/4 k.o. Tešanj II. Naime, naveo je da je uvidom u uvjerenje o činjenicama iz službene evidencije Službe od 27. aprila 2016. godine utvrdio da k.č. broj 1026/4 k.o. Tešanj II, na osnovu prijavnog lista u postupku fizičke diobe nekretnina, upisana u Pl. broj 603 k.o. Tešanj II i vodi se kao posjed S. M. sa dijelom 1/1. S tim u vezi, Kantonlani sud je naveo da je ZK ured pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje kojim je uspostavljen zemljišnoknjižni uložak broj 335 u k.o. Tešanj II, te je dozvoljen upis u A list zk. uloška broj 335 k.o. Tešanj II parcele broj k.č. 1026/4 i kada je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist S. M. sa obimom prava 1/1. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je obaveza zemljišnoknjižnog referenta da u cijelosti provede započeti postupak uspostave zk. uloška po službenoj dužnosti, te u zemljišnu knjigu upiše osobu za koju od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrdi da je vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini, odnosno osobu čije vlasništvo ili neko drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnije. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da su apelantkinja, E. H. i J. H. u postupku uspostave zemljišnoknjižnog uloška dostavili ZK uredu prijavu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, o kojem zahtjevu je pravilno prvostepeni sud odlučivao u smislu odredbe člana 64. istog Zakona, te kako je zemljišnoknjižni referent izvršio upis prava vlasništva u korist S. M. to je u smislu člana 69. stav (3) istog Zakona trebao prihvatiti i zahtjev za zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige. AP-5522/18
4. Besima Fetić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Maglaja, koju zastupa Aladin Mujkanović advokat iz Tešnja, podnijela je 2. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 009602 17 Gž od 28. juna 2018. godine.
5. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem odbijena je žalba apelantkinje, E. H. i J. H. i potvrđeno Rješenje ZK ureda broj 039-0-Dn-15-003 735 od 26. novembra 2015. godine. Navedenim prvostepenim rješenjem, uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 571 k.o. Tešanj II, a na osnovu Prijavnog lista broj 533/2014 k.o. Tešanj II izrađenog od strane ovlaštene firme „Geodet" d.o.o. Sarajevo i ovjerenog 17. januara 2015. godine od Službe, te je dozvoljeno preuzimanje podataka katastra u A list, zk. ul. broj 571 k.o. Tešanj II, nekretnine označene kao k.č. br. 1026/1, te je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama upisana u korist E. M. iz Tešnja sa obimom prava 1/1. Utvrđeno je da na predmetnoj nekretnini nema tereta ni ograničenja, te se zatvara ZK ul. broj 3687 k.o. SP Tešanj.
6. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je Služba 17. januara 2015. godine dostavila ZK uredu Prijavni list broj 533/2014 u kojem je sadržana identifikacija nekretnina starog i novog katastarskog premjera i kopija katastarskog plana (skica preklapanja planova starog i novog premjera), u sklopu postupka harmonizacije zemljišne knjige u okviru Projekta registracije nekretnina, a radi uspostave zemljišne knjige prema podacima novog katastarskog premjera na nekretnini označenoj kao k.č. br. 1026/1, a koja odgovara nekretnini označenoj kao k.č. br. 802/1 upisanoj u zk.ul. br. 3687 k.o. SP Tešanj. Kantonalni sud je naveo da je članom 63. stav (1) Zakona o zemljišnim knjigama u FBiH propisano da ukoliko zemljišna knjiga nije uspostavljena, ili zemljišna knjiga koja je prethodno uništena, oštećena ili nestala, uslijedit će po službenoj dužnosti uspostavljanje zemljišne knjige od strane zk. referenta skladno odredbama ovog Zakona. Člankom 66. istog propisano je da se novo uspostavljanje zk. uloška može izvršiti po službenoj dužnosti, ili na zahtjev zainteresirane osobe. Članom 67. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH propisano je da, ako se zainteresirana osoba ne prijavi u roku od 60 dana zemljišnoknjižni ured vrši uspostavljanje na osnovu postojećih dokaza, skladno odredbi člana 64. istog zakona, dok je odredbom člana 69. stav (1) istog Zakona, određeno se da u zemljišnu knjigu, kao vlasnik odnosno nosilac prava upisat će se osoba koja se od strane zk. referenta utvrdi kao vlasnik odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini, skladno odredbama ovog Zakona, odnosno osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnije. Stavom (3) istog člana je određeno da ukoliko vlasnik nekretnine, odnosno nosilac nekog drugog prava osporava prijavljeno ograničenje ili stvarno pravo, ili drugo pravo i ukoliko osporavanje učini vjerovatnim, to će se zabilježiti u zemljišnu knjigu. Kantonalni sud je naveo da je obaveza zemljišnoknjižnog referenta da u cijelosti provede započeti postupak uspostave zk. uloška po službenoj dužnosti, te u zemljišnu knjigu upiše osobu za koju od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrdi da je vlasnik odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini, odnosno osobu čije vlasništvo ili drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnije, a što je prvostupeni organ pravilno odlučio, te u postupku uspostave zemljišnoknjižnog uloška upisao E. M. sa dijelom 1/1 na predmetnim nekretninama. Kantonalni sud je ukazao da je E. M. nakon „najave“ koja je objavljena na oglasnoj tabli suda i dnevnim listovima „Dnevni avaz" i„Večernji list", „Službenom glasniku BiH" i „Službenim novinama FBiH" podnio zahtjev za prijavu vlasništva, nakon čega je prvostepeni organ, a nakon pribavljenih dokaza po službenoj dužnosti, donio prvostepenu odluku za koju je dao jasno i pravilno obrazloženje. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da su apelantkinja, E. H. i J. H. u postupku uspostave zemljišnoknjižnog uloška, u smislu člana člana 63. i 88. stav (2) Zakona o zemljišnim knjigama u FBiH, na predmetnim nekretninama bili upisani sa pravom suvlasništva, te uzimajući u obzir i navode žalbe da vode postupak diobe predmetnih nekretnina na kojim nekretninama je zemljišnoknjižni referent, u smislu člana 64. istog Zakona, izvršio upis prava vlasništva u korist E. M. čije pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnije, to je u smislu člana 69. stav (3) istog Zakona trebao prihvatiti i zahtjev za zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige koji su podnijeli apelantkinja, E. H. i J. H.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da je navedene apelacije podnijela ista apelantkinja, te da se zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5519/18.
8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelantkinje.
Apelacioni navodi
9. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelantkinja poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelantkinja navodi da je na predmetnim nekretninama imala pravo suvlasništva, zbog čega smatra da je u postupku uspostave zemljišnoknjižnog uloška za predmetne nekretnine došlo do „nekritičkog“ preuzimanja podataka o posjednicima na nekretninama iz katastarske evidencije i upisa tuženih kao vlasnika nekretnina. Navodi da ovakav način preuzimanja podataka ne predstavlja usklađivanje zemljišne knjige sa novim katastarskim premjerom i protivan je cilju zbog kojeg je propisan postupak uspostavljanja zemljišne knjige.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se u apelaciji apelantkinja pozvala odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević