Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3824/18 ("CONICO" d.o.o. Maoča i DD za osiguranje "Camelija" Bihać)

Odluka donesena 23. 10. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3824/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-3824/18, rješavajući apelacije "CONICO" d.o.o. Maoča i DD za osiguranje "Camelija" Bihać, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

"CONICO" d.o.o. Maoča protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Ip 099328 17 Pž od 30.

marta 2018. godine;

DD za osiguranje "Camelija" Bihać protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 009974 18 Gž 2 od 25. juna 2018. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-3824/18

1. "CONICO" d.o.o. Maoča (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Osman Mulahalilović advokat iz Brčkog, podnio je 13. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Ip 099328 17 Pž od 30. marta 2018. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Apelacionog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje od 4. oktobra 2017. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za dozvolu izvršenja podnesen protiv izvršenika („ALPIKOM“ d.o.o. export-import Tuzla) radi naplate novčanog potraživanja.

3. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je naveo da je odredbom člana 25. stav 1. tačka 3. Zakona o izvršnom postupku BD BiH propisano da je izvršna isprava - izvršna notarski obrađena isprava, dok je odredbom člana 26. stav 3. istog Zakona propisano da je notarska isprava izvršna isprava ukoliko je sačinjena u formi notarski obrađene isprave, ukoliko je dužnik u njoj pristao na neposredno izvršenje obaveze u kojoj stranke mogu zaključiti poravnanje (nagodbu) i ukoliko ima svojstvo izvršnosti prema propisima koji uređuju izvršnost takve isprave. Dalje, odredbom člana 64. stav 1. Zakona o notarima BD BiH je propisano da su isprave notara izvršne isprave ukoliko su sačinjene u propisanoj formi i ako se njima odobrava potraživanje određenog novčanog iznosa ili davanje određene količine drugih zamjenjivih stvari ili vrijedonosnih papira, a dužnik je u ispravi pristao na izvršenje bez odlaganja. Apelacioni sud je istakao da u konkretnom slučaju apelant traži da sud dozvoli predloženo izvršenje na osnovu notarski obrađenog Ugovora o ustupanju potraživanja sa prenosom založnog prava hipoteke i drugih upisa zabilježbi od 28. juna 2016. godine, te da u navedenoj notarskoj ispravi izvršenik nije dao pristanak na neposredno izvršenje obaveze, odnosno na izvršenje obaveze bez odlaganja. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je odbio apelantov prijedlog za izvršenje jer isti (notarski obrađen ugovor o ustupanju potraživanja sa prenosom založnog prava hipoteke i drugih upisa zabilježbi od 28. juna 2016. godine) nije izvršna isprava u smislu navedenih zakonskih odredaba.

AP-4985/18

4. DD za osiguranje "Camelija" Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 31. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 009974 18 Gž 2 od 25. juna 2018. godine.

5. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda usvojena je žalba izvršenika (A. Ć.) i preinačeno je prvostepeno rješenje tako što je usvojen prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 17. jula 2014. godine te se navedeno rješenje ukida i odbacuje apelantov prijedlog za izvršenje od 9. jula 2014. godine.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka utvrđeno da je pravosnažnim rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 26. maja 2014. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku na prijedlog istog tražitelja izvršenja-apelanta protiv istog izvršenika i namirenja novčanog potraživanja tražitelja izvršenja po istoj izvršnoj ispravi, odlučeno da se obustavlja postupak u predmetnoj izvršnoj stvari jer je izvršenik u cijelosti izmirio svoju obavezu prema tražitelju izvršenja-apelantu, koji je svojim pismenim podneskom od 19. maja 2014. godine povukao prijedlog za izvršenje u cijelosti. Činjenica da je raniji zaposlenik apelanta (E. K.) pravomoćno proglašena krivom za krivično djelo krivotvorenja isprave (izradila i ovjerila pečatom apelanta, te potpisala umjesto direktora podnesak od 19. maja 2014. godine i isti predala sudu) može biti samo osnov za isticanje imovinskopravnog zahtjeva apelanta u odnosu na osuđenu (E. K.) ali ne i razlog da sud nakon pravosnažno okončanog izvršnog postupka (rješenjem od 26. maja 2014. godine) na prijedlog apelanta ponovo dozvoli izvršenje protiv istog izvršenika na osnovu iste izvršne isprave. Kantonalni sud je istakao da je pravosnažnim rješenjem od 26. maja 2014. godine obustavljeno izvršenje iz razloga što je izvršenik u cijelosti izmirio obavezu prema tražitelju izvršenja-apelantu, iz kojih razloga je apelant povukao prijedlog za izvršenje. Dakle, suprotno zaključku prvostepenog suda apelant nije mogao primjenom člana 38. Zakona o izvršnom postupku ponovo podnijeti prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu iste izvršne isprave, jer izmirenjem cjelokupnog duga tražitelju izvršenja (što je bio razlog za obustavu izvršenja) izvršenje se smatra dovršenim u smislu odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je odlučio kao u dispozitivu osporenog rješenja.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3824/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

8. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da apelanti, u suštini, povredu navedenih prava vide u pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3824/18 ("CONICO" d.o.o. Maoča i DD za… | Sudska praksa | Aktio