Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4410/18 (A.Ž.)

Odluka donesena 23. 10. 2018.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4410/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. oktobra 2018. godine u predmetu broj AP 4410/18, rješavajući zahtjev A.Ž. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev A.Ž. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. A.Ž. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Marko Pisarević, advokat iz Brčkog, podnijela je 2. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 104148 18 Kž od 10. maja 2018. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 1041480 17 K 12 od 11. decembra 2017. godine.

2. Apelantica je 9. oktobra 2018. godine zatražila donošenje privremene mjere kojom se „obustavlja izvršenje novčane kazne u iznosu od 12.000,00 KM […] kojom je apelantici zamijenjena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 K 1041480 17 K 12 od 11. decembra 2017. godine, apelantica je proglašena krivom da je radnjama opisanim u izreci presude počinila krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 232. stav 1. u vezi sa članom

33. Krivičnog zakona Brčko distrikta BiH (u daljem tekstu: KZ BDBiH) i izrečena joj je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

5. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 K 104148 18 Kž od 10. maja 2018. godine prvostepena presuda je preinačena u pogledu pravne kvalifikacije djela i izrečene kazne na način da su krivično-pravne radnje za koje je apelantica proglašena krivom kvalifikovane kao krivično djelo pomoć počiniocu nakon počinjenog djela iz člana 340. stav 2. KZ BDBiH za koje je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

6. Osnovni sud je, aktom broj 96 0 K 104148 18 Iks od 25. juna 2018. godine, pozvao apelanticu da se 6. jula 2018. godine u 10.00 sati javi u Osnovni sud radi saopštenja o danu izdržavanja kazne u određenoj Kazneno-popravnoj ustanovi.

7. Apelantica je 29. juna 2018. godine Osnovnom sudu podnijela molbu za odgađanje početka izvršenja kazne zatvora na vremenski period od 3 (tri) mjeseca. Osnovni sud je Rješenjem broj 96 0 K 104148 18 Iks od 2. jula 2018. godine djelomično uvažio aplntičinu molbu i odložio nastup izvršenja kazne zatvora do 1. avgusta 2018. godine. Istim rješenjem Osnovni sud je naložio apelantici da se nakon isteka roka odgode u roku od tri dana, sama javi tom sudu radi upućivanja na izdržavanje kazne. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da je odgodio izvršenje kazne zatvora apelantici iz razloga što je vlasnica privatnog frizerskog salona, da ima zakazane termine te da bi odlaskom na izdržavanje kazne zatvora za nju nastupila neotklonjiva i znatna šteta u vidu izgubljene zarade, gubitka određenog broja mušterija i opasnosti od zatvaranja salona. Stoga je Osnovni sud zaključio da je mjesec dana dovoljan da apelantica pruži usluge frizerskog salona osobama koje imaju već zakazane termine te da redovne mušterije blagovremeno obavijesti da će biti odsutna određeno vrijeme.

8. Apelantica je potom, 3. avgusta 2018. godine, Osnovnom sudu podnijela zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Osnovni sud je Rješenjem broj 96 0 K 104148 18 K 2 od 21. septembra 2018. godine, utvrdio da su ispunejni uvjeti za zamjenu kazen zatvora novčanom kaznom i odlučio da se kazna zatvora u trajanju od četiri mjseca zamijeni novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 KM , tako što se za jedan dan zatvora računa iznos od 100,00 KM. Apelantica je obavezana da novčanu kaznu plati u roku od 30 dana od pravosnažnosti rješenja. U pouci o pravnom lijeku je navedneo da se protiv tog rješenj može izjaviti žalba u roku od tri dana od dan prijema Apelacionom sudu.

9. Ustavni sud konstatuje da iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je u predmetnom krivičnom postupku, uključujući i postupak nakon pravomoćnosti presude kojom je apelantica proglašena krivom ista imala stručnog zastupnika – advokata.

10. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

11. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelantica je navela da je vlasnica privatnog frizerskog salona koji je u skladu sa zakonom registrovan kod Poreske uprave - Direkcije za finansije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i u kojem apelantica sama radi i ostvaruje vrlo skromna primanja od kojih se izdržava, odnosno podmiruje troškove ishrane i stanovanja uz istovremeno plaćanje svih zakonom propisanih doprinosa i ostalih obaveza. Apelantica je istakla da bi je plaćanje novčane kazne u iznosu od 12.000,00 KM dovelo u izuzetno težak materijalni položaj do te mjere da bi bili ugroženi ne samo njen posao nego i lična egzistencija. Stoga, apelantica predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti izvršenje novčane kazne u iznosu od 12.000,00 KM […] do konačne odluke Ustavnog suda o njenoj apelaciji.

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

13. Ustavni sud zapaža da apelantica traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se, do rješavanja podnesene apelacije, „odložiti izvršenje novčane kazne“ a kao razloge za donošenje privremene mjere, ističe da bi je izvršenje osporene presude dovelo u „izuzetno težak materijalni položaj do te mjere da bi bili ugroženi ne samo njen posao nego i lična egzistencija“.

14. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

15. Ispitujući apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, isključivo na apelantičin zahtjev, donio rješenje kojim je dozvolio da se kazna zatvora izrečena osporenom presudom Apelacionog suda od 10. maja 2018. godine zamijeni novčanom kaznom. Ustavni sud također smatra da je apelantici moralo biti poznato na koji način se vrši zamjena kazne zatvora novčanom kaznom te visina novčane kazne, budući da je imala stručnu pomoć – advokata koji je u njeno ime podnio zahtjev za zamjenu. Međutim, neovisno od toga, apelantica nakon usvajanja njenog zahtjeva, kojim je dakle sama tražila zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, ističe da bi plaćanje te kazne dovelo u pitanje njenu egzistenciju.

16. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelantica navela u zahtjevu za donošenje privremene mjere nisu dovoljni da bi Ustavni sud usvojio predmetni zahtjev na način na koji je to apelantica tražila. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4410/18 (A.Ž.) | Sudska praksa | Aktio