Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5576/18 (M. B.)
Odluka donesena 06. 11. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5576/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 11. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5576/18, rješavajući apelaciju Muharema Bajramija, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka
a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Muharem Bajrami protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 486741 16 Gž od 23. aprila 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Muharem Bajrami (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Advokatsko društvo Pizović d.o.o. Sarajevo, podnio je 8. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 486741 16 Gž od 23. aprila 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, pored ostalog, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i potvrđena je Presuda Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 486741 15 P od 12. maja 2016. godine, kojom su, između ostalog, obavezani tuženi (Općina Novi Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo) da apelantu nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 587,94 KM, dok je tužbeni zahtjev za preostale troškove parničnog postupka odbijen.
3. Općinski sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da je odluku o troškovima postupka donio na osnovu člana 383. stav 1., člana 386. stav 2. i člana 396. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U vezi s tim, ukazano je da se troškovi postupka sastoje od priznatih troškova apelanta za rad advokata opredijeljenih troškovnikom, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine i to za sastav tužbe iznos od 360,00 KM, za zastupanje na pripremnom ročištu od 12. novembra 2015. godine iznos od 360,00 KM i za zastupanje na glavnoj raspravi od 2. februara 2016. godine iznos od 240,00 KM. Nadalje, Općinski sud je istakao da je odluku o troškovima postupka donio na način što je posmatrao konačan uspjeh u parnici u visini od 1.900,00 KM u odnosu na postavljenu vrijednost spora u svakoj od faza raspravljanja - što je iznos od 5.500,00 KM, a u odnosu na koju je apelant u konačnom uspio sa 34,54 %, tako da mu od ukupnog iznosa na ime zastupanja od 960,00 KM pripada 34,54 %, odnosno 331,58 KM. Također, ukazano je da je Općinski sud na taj iznos obračunao pripadajući PDV u iznosu od 56,36 KM, te je apelantu, bez obzira na konačan uspjeh u parnici, kao nužne troškove za raspravljanje priznao iznos predujmljenog medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 KM, tako da su apelantu troškovi postupka dosuđeni u iznosu od 587,94 KM, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.
4. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je, pored ostalog, naveo da je pravilno prvostepeni sud odluku o troškovima postupka donio primjenom odredbi člana 383. stav 1., člana 386. stav 2. i člana 396. stav 1. ZPP, te suprotno žalbenim navodima, za odluku dao jasne i razumljive razloge koje je u cijelosti prihvatio i taj sud, pa je neosnovan žalbeni navod o povredi standarda iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koji se odnosi na obrazloženje odluke, kao i proizvoljnu primjenu prava. Naime, Kantonalni sud je istakao da je zahtjev za naknadu troškova postupka sporedni materijalno pravni zahtjev o kojem sud odlučuje na temelju postavljenog zahtjeva, pa je prvostepeni sud na takav način i postupio, te donio zakonitu i pravilnu odluku, vodeći računa o uspjehu stranaka u sporu, cijeneći konkretni slučaj.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZPP, jer mu nisu dosudili troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu prema ispostavljenom troškovniku u prvostepenom postupku uvećano za naknadu za sastav žalbe na prvostepenu presudu.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenog prava apelanta odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZPP na predmetnu situaciju, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević