Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1107/18 (D. P.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1107/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-1107/18, rješavajući apelaciju Dragiše Pantića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragiša Pantić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 053118 17 Rsž 2 od 20. novembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragiša Pantić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Siniša Mikić advokat iz Doboja, podnio je 20. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 053118 17 Rsž 2 od 20. novembra 2017. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi rješenje tuženog (Vodovod AD Doboj) od 21. jula 2015. godine, kojim je apelantu otkazan ugovor o radu, da se obaveže tuženi da apelanta vrati na radno mjesto i to crpača, koje je ranije obavljao ili drugo radno mjesto odgovarajuće stručne spreme apelanta na neodređeno vrijeme i da apelantu uspostavi sva prava iz radnog odnosa, te da se obaveže tuženi da apelantu na ime plata isplati određeni novčani iznos, te da Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske Bijeljina i Fondu zdravstvenog osiguranja Banja Luka uplati po osnovu doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje i zdravstveno osiguranje apelanta iznose za period od 5. septembra 2015. godine pa do povratka na posao.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je apelant kod tuženog bio zaposlen od 2010. godine do septembra 2015. godine gdje je bio raspoređen na radnom mjestu kontrolora mreže i lociranje kvarova, te da je od 2014. godine bio raspoređen i na poslove crpača za koje radno mjesto nije dobio posebno rješenje. Nadalje je naveo da je Skupština Grada Doboj donijela Odluku o smanjenju broja zaposlenih u administrativnoj službi Grada Doboj, javnim ustanovama i preduzećima čiji je osnivač Grad Doboj za 30 % od trenutnog broja zaposlenih. Tuženi je primjenjujući navedenu odluku 2015. godine donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova i radnih zadataka (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i Program za utvrđivanje i zbrinjavanje viška radnika, te u tom cilju formirao i komisiju u čijem sastavu je bio i predsjednik Sindikata. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je članom 126. stav (1) tačka 2) Zakona o radu propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku ako se iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga ukaže potreba za prestankom rada radnika, a prema stavu (2) tog člana otkaz iz navedenog razloga poslodavac radniku može dati ako, s obzirom na svoje ekonomsko stanje, proizvodne i druge radne kapacitete i organizaciju rada kao i radne sposobnosti radnika, ne može radniku obezbijediti drugi odgovarajući posao. Okružni sud je naveo da iz Pravilnika tuženog proizilazi da je za radno mjesto poslovi lociranja kvarova i kontrola vodovodne mreže, na koje je apelant po ugovoru o radu primljen, predviđen jedan izvršilac, a za radno mjesto crpač (CS "Luke") i crpač (CS "Rudanka") koje poslove je apelant obavljao bez posebnog rješenja predviđena su po četiri izvršioca. Tuženi je morao smanjiti broj zaposlenih zbog Odluke Skupštine Grada Doboj, te je formirao i odgovarajuću komisiju koja je utvrdila spisak radnika koji su proglašeni kao višak, da bi nakon toga bila donesena odluka o otkazima ugovora o radu. Prije utvrđivanja spiska radnika koji su proglašeni kao višak utvrđeni su kriteriji za donošenje takve odluke, pa je jedan od kriterija bio i dužina radnog staža kod poslodavca, a takođe i preporuke rukovodilaca, te je na radnom mjestu lociranja kvarova i kontrole vodovodne mreže zadržan radnik V. Đ. koji je imao više radnog staža od apelanta, zbog čega je apelantu otkazan ugovor o radu. Takođe tuženi nije mogao apelanta prebaciti na radno mjesto crpača jer je i na to radno mjesto već bilo raspoređeno 8 izvršilaca koliko je bilo predviđeno Pravilnikom. Naime, sedam radnika na tom radnom mjestu obavljaju poslove crpača dugi vremenski period, a osmi je raspoređen po rješenju Fonda PIO sa drugog radnog mjesta. Okružni sud je naveo da tuženi nije imao mogućnosti da apelantu obezbijedi odgovarajuće radno mjesto koje bi odgovaralo njegovoj stručnoj i radnoj sposobnosti, zbog čega nije povrijedio odredbe Zakona o radu i Pravilnika na apelantovu štetu niti je apelanta doveo u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike. Okružni sud je naveo da nije osnovan prigovor apelanta da je tuženi prilikom odlučivanja o tome kojim će radnicima biti otkazan ugovor o radu postupao protivno odredbi člana 5. Zakona o radu koji garantuje princip ravnopravnosti radnika, a da se to posebno odnosi na radnike D. M. i B. F. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je D. M. kod tuženog zaposlen od 1993. godine i da je zaključivao ugovore o radu na radnom mjestu crpača, pa je bio u prednosti u odnosu na apelanta prilikom odlučivanja o otkazu ugovora o radu. Okružni sud je naveo da je radnik B. F. u toku 2015. godine po rješenjima od 19. juna 2015. godine i 21. jula 2015. godine bio privremeno raspoređen na poslove crpača radi zamjene za odsutne radnike, a njegovo stalno radno mjesto je pomoćni radnik u Odjeljenju za izgradnju i održavanje vodovodne mreže, zbog čega njegovim privremenim angažovanjem apelant nije doveden u neravnopravan položaj.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i zabranu kršenja diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelant vidi u različitom stavu Okružnog suda koji je u osporenoj odluci, iako je utvrdio iste činjenice donio različitu odluku od svog ranije zauzetog stava u istom predmetu tj. u stavu koji je naveo u Rješenju broj 85 0 Rs 053118 17 Rsž od 24. februara 2017. godine, kojim je uvažio apelantovu žalbu i presudu Osnovnog suda u Doboju ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Apelant navodi da je Okružni sud u ponovljenom postupku postupio suprotno odredbi člana 5. Zakona o radu, odnosno da je apelant u odnosu na radnike D. M. i B. F. doveden u neravnopravan položaj.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Apelant smatra da je osporena odluka zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, što je za posljedicu imalo povredu njegovih ustavnih prava. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Što se tiče apelantovih navoda kojima ukazuje na diskriminaciju, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim paušalnog navoda, nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je diskriminisan u predmetnom postupku, niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim što je osporio utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje, te da je u predmetnom postupku na bilo koji način diskriminisan, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1107/18 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio