Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1246/18 (A. G.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1246/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-1246/18, rješavajući apelaciju Ante Grepa, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ante Grepo protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 003859 14 Gž od 7. novembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ante Grepo (u daljem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 24. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 P 040340 17 Rev od 19. decembar 2017. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 2 P 003859 14 Gž od 7. novembra 2016. godine. Imajući u vidu Odluku o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-28/15 od 11. januara 2017. godine u odnosu na predmet AP-4549/16, konstatuje se da je navedena presuda Kantonalnog suda od 7. novembra 2016. godine konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba tuženog (ŠGD „Hercegbosanske šume“ d.o.o. Kupres) i preinačena Presuda Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje u Tomislavgradu broj 68 2 P 003859 11 P od 16. juna 2014. godine tako što je odbijen u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu popravi nanesenu štetu na način da mu isplati određeni novčani iznos.
3. U obrazloženju osporene konačne odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je ispitao prvostepenu presudu u granicama žalbenih navoda i razloga propisanih odredbama člana
221. Zakona o parničnom postupku. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je 30. avgusta 2011. godine između tuženog i Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva HBŽ zaključen ugovor o privremenom korištenju lovištâ, među kojima i predmetno lovište. Takođe, da je prvostepeni sud utvrdio da je 18. septembra 2011. godine stado ovaca i koza, vlasništvo apelanta bilo na ispaši na terenu kojim gospodari tuženi, te da se jedan dio koza odvojio od stada, a da je čoban otišao sa većim dijelim stada pretpostavljajući da će se ostatak stada vratiti do večeri, da bi narednog dana našao koze koje su bile ubijene od strane vukova (preciznije navedeno u obrazloženju osporene odluke). U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je pogrešan činjenično-pravni zaključak prvostepenog suda da je tuženi odgovoran za nastalu štetu primjenom odredaba člana 70. stav 1. Zakona o lovstvu F BiH navodeći da su štetu pričinili vukovi kao lovostajem zaštićena divljač, te da u tom pogledu odgovara korisnik lovišta, a da je apelant preduzeo propisane mjere zaštite (imao pastira, pse za čuvanje). Kantonalni sud je istakao da je jasno da u momentu nastanka štete, za koze koje su se odvojile od stada u tom trenutku nije bilo nadzora (nisu imale nadzor čobana, ni psa, nisu bile u stajskom objektu). Shodno tome, Kantonalni sud je istakao da su u tom pogledu relevantne odredbe člana 68. stav 2. Zakona o lovstvu F BiH prema kojima su vlasnici zemljišta i stoke na kome je osnovano lovište dužni na zemljištu, objektima gdje stoka boravi i opremi preduzimati uobičajene mjere za sprečavanje štete od divljači i na divljači (učinkovitim ogradama, električnim pastirom, postavljanjem plašila, te ispašom stoke sa pastirom na površinama dozvoljenim za pašu i sl.). Prema tome, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, iz razloga što apelant kao vlasnik stada nije preduzeo mjere predviđene Zakonom o lovstvu F BiH, pa je u takvoj situaciji, prema odredbama člana 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, šteta nastala isključivom radnjom apelanta, tj. nepreduzimanjem mjera zaštite propisanih zakonom.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant smatra da sud nije na savjestan i brižljiv način cijenio svaki dokaz pojedinačno, niti u njihovoj ukupnosti, te ukazuje da su proizvoljno primijenjene odredbe čl. 68. stav 2. i 70. Zakona o lovstvu F BiH i odredbe člana 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Apelant navodi da je pogrešno tumačenje da nije preduzeo sve mjere zaštite stoke na zemljištu i objektima gdje stoka boravi. Takođe, apelant navodi da je tuženog zastupala neovlaštena osoba (Županijsko javno pravobraniteljstvo) što je sud po službenoj dužnosti dužan paziti.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. S obzirom na činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Imajući u vidu jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o lovstvu Zakona o lovstvu F BiH, niti na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o obligacionim odnosima. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević