Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-806/18 (S. M.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-806/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-806/18, rješavajući apelaciju Stanimirke Marjanović, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Stanimirka Marjanović protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 U 003437 17 U od 8. decembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stanimirka Marjanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Šekovića, koju zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnijela je 9. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 003437 17 U od 8. decembra 2017. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je kao neosnovana apelantkinjina tužba koju je podnijela protiv rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske, Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) od 15. septembra 2017. godine. Rješenjem tuženog od 15. septembra 2017. godine ukida se po pravu nadzora Konačna rang lista za stambeno zbrinjavanje lica sa statusom člana porodice poginulog borca ili ratnog vojnog invalida dodjelom stambene jedinice za Opštinu Šekovići od 8. oktobra 2014. godine u odnosu na apelantkinju rangiranu u trećoj prioritetnoj grupi pod „4) Ratni vojni invalidi druge kategorije bez prava na dodatak za njegu i pomoć pod rednim brojem 2“.

3. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da je prvostepena stambena komisija organa uprave nadležnog za boračko invalidsku zaštitu Opštine Šekovići dostavila tuženom prijedlog raspodjele stambenih jedinica od 26. juna 2017. godine u skladu sa odredbama člana

42. Uredbe o stambenom zbrinjavanju porodica poginulih boraca i ratnih vojnih invalida Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Uredba) na osnovu konačne rang liste za stambeno zbrinjavanje lica sa statusom „člana porodice poginulog borca ili ratnog vojnog invalida“. Dalje, Okružni sud je naveo da je apelantkinja na navedenoj rang listi rangirana u trećoj prioritetnoj grupi pod „4) Ratni vojni invalidi druge kategorije bez prava na dodatak za njegu i pomoć pod rednim brojem 2“. Okružni sud je ukazao da je Drugostepena stambena komisija, kao drugostepeni organ, prilikom kontrole dostavljenog prijedloga raspodjele, u skladu sa odredbama člana 43. Uredbe, izvršila kontrolu činjenica iz člana 39. Uredbe, te uvidom u evidenciju utvrdila da apelantkinja nema utvrđen status ratnog vojnog invalida u skladu sa odredbama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima boraca). Osim toga, Okružni sud je naveo da u skladu sa odredbama člana 63. stav 2. Zakona o pravima boraca, apelantkinja ima priznato pravo na porodičnu invalidninu po osnovu smrti M. M. (apelantkinjin suprug, koji je preminuo 2005.godine) koji je imao utvrđen status ratnog vojnog invalida druge kategorije. Okružni sud je naveo da je odredbama člana 7. Uredbe propisano da pravo na stambeno zbrinjavanje, pod uslovima utvrđenim tom uredbom, imaju članovi porodice poginulog borca i "ratnog vojnog invalida" koji imaju prebivalište u Republici Srpskoj, odnosno Brčko Distriktu BiH. S tim u vezi, Okružni sud je ukazao da apelantkinja nema, niti je imala u vrijeme podnošenja zahtjeva status člana porodice poginulog borca ili status ratnog vojnog invalida, pa shodno tome ne ispunjava uslove propisane odredbama člana

7. Uredbe, a sve u skladu sa odredbama člana 81. stav 1. Zakona o pravima boraca kojima je propisano da se prava stečena po tom zakonu ne mogu prenositi na drugo lice, odnosno nisu nasljedna. Naime, Okružni sud je ukazao da M. M. (apelantkinjin suprug) nije učesnik stambenog zbrinjavanja, jer je nesporno da je preminuo 2005. godine, a da je apelantkinja zahtjev podnijela 2007. godine, čime se pravilnim ukazuje odluka tuženog.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, u suštini, smatra da je Okružni sud proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise, te ukazuje, između ostalog, da je Okružni sud odredbu člana 7. Uredbe u jednom trenutku tumačio na način da i "porodici ratnog vojnog invalida" pripada pravo na prednost u stambenom zbrinjavanju, a u drugom trenutku na način da to pravo pripada isključivo ratnom vojnom invalidu. Relevantni propisi

5. U Uredbi o stambenom zbrinjavanju porodica poginulih boraca i ratnih vojnih invalida Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 43/07, 73/08 i 18/11 i 5/17 – O.U.S.) relevantne odredbe glase:

Član 7.

(1)Pravo na stambeno zbrinjavanje, pod uslovima utvrđenim ovom uredbom, imaju članovi porodice poginulog borca i ratni vojni invalidi, koji imaju prebivalište u Republici Srpskoj, odnosno Brčko Distriktu BiH.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je Okružni sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena člana 7. stav 1. Uredbe u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-806/18 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio