Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4233/16 (R. G.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Konkurs
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4233/16

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4233/16, rješavajući apelaciju Ružice Galić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. studenog 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Ružice Galić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 060522 14 Rev od 16. rujna 2016. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 060522 11 Rsž od 22.

siječnja 2014. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 060522 10 Rs od 6. svibnja 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ružica Galić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čitluka, koju zastupa Nada Dalipagić, odvjetnica iz Mostara, podnijela je 7. studenog 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 060522 14 Rev od 16. rujna 2016. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 060522 11 Rsž od 22. siječnja 2014. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 060522 10 Rs od 6. svibnja 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i Osnovne škole Bijakovići, Čitluk (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je u razdoblju 12. do 18. srpnja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i tužena su u razdoblju od 16. srpnja do 22. kolovoza 2018. godine dostavili odgovore.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica navodi da je 16. veljače 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tužene.

6. Presudom Općinskog suda broj 58 0 Rs 060522 10 Rs od 6. svibnja 2011. godine odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud poništi kao nezakonitu odluku tužene o izboru kandidata od 30. prosinca 2009. godine kojom je na radno mjesto učitelja razredne nastave na određeno vrijeme primljena Marina Ćavar, kao i odluku o prigovoru Školskog odbora tužene od 22. siječnja 2010. godine. Presudom je dalje odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud naloži tuženoj da ponovo provede izbornu proceduru za prijem u radni odnos na upražnjeno radno mjesto učitelja razredne nastave na određeno vrijeme u skladu sa zakonskim propisima i utvrđenom procedurom.

7. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je neposredno izvedenim dokazima utvrđeno da je tužena raspisala konkurs o prijemu na upražnjeno radno mjesto učitelja razredne nastave na određeno vrijeme. Općinski sud je dalje naveo da se na konkurs prijavila i apelantica koja je ispunjavala sve uvjete iz konkursa, te da je bodovanje kandidata Povjerenstvo vršilo na temelju Internih kriterija za zasnivanje radnog odnosa iz članka l. Odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu i stegovnoj odgovornosti radnika. Istaknuto je da se na konkurs prijavila i Marina Ćavar, koja je nesporno imala stručni ispit i radno iskustvo u struci, i koja ocijenjena sa ukupno devet bodova, dok apelantica nema stručni ispit i rad u struci i ocijenjena je sa ukupno pet bodova. Općinski sud je dalje naveo da je Školski odbor na temelju ovlasti iz članka 85. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, članka 55. Statuta i članka 7. Pravilnika o radu jednoglasno donio odluku o prijemu Marine Ćavar na upražnjeno radno mjesto. Istaknuto je da je apelantica na odluku Školskog odbora uložila prigovor koji je odbačen kao nepravodoban jer je apelantica prigovor izjavila nakon proteka propisanog roka od osam dana. Općinski sud je ocijenio da je primljena kandidatkinja Marina Ćavar ispunjavala propisane uvjete konkursa i imala veći broj bodova po Internim kriterijima tužene, a odluku o izboru kandidata donosio je Školski odbor. Stoga, prema mišljenju Općinskog suda, nije od značaja činjenica što je član Konkursnog povjerenstva majka kandidatkinje koja je primljena, imajući u vidu da je Konkursno povjerenstvo imenovano na sjednici Školskog odbora od 11. prosinca 2009. godine na temelju članka l. Odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu i stegovnoj odgovornosti radnika tužene. Kako su odluke čije poništenje apelantica traži donesene na temelju i nakon provedene konkursne procedure, Općinski sud je ocijenio neutemeljenim apelantičin zahtjev za njihovo poništenje. Glede drugog dijela apelantičinog tužbenog zahtjeva, Općinski sud je ocijenio da je isključiva nadležnost tužene da donese odluku u svezi s izborom kandidata na poslovima i radnim zadacima povodom kojih je raspisan konkurs. Istaknuto je da sud nema ovlasti nalagati tuženoj da ponovo izvrši izbor između prijavljenih kandidata jer je to njezino pravo cijeneći činjenicu da može donijeti odluku i da ne izvrši izbor po raspisanom konkursu.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 060522 11 Rsž od 22. siječnja 2014. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, glede apelantičinog žalbenog navoda da je bodovanje bilo nepravilno i da je izabranoj kandidatkinji priznat i bodovan stručni ispit za višu stručnu spremu iako je primljena kao kandidat sa visokom stručnom spremom, naveo da prema članku 86. stavak 3. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju vježbenički staž u osnovnoj školi traje najdulje godinu dana, a ne kraće od šest mjeseci. Dalje je naveo da nakon obavljenog vježbeničkog staža, vježbenik stječe pravo polaganja stručnog ispita. Dakle, prema mišljenju Kantonalnog suda, Zakon ne pravi razliku u smislu polaganja stručnog ispita za višu i visoku stručnu spremu, pa ako izabrani kandidat ima položen stručni ispit u vrijeme kada je imao višu stručnu spremu, to znači da se pri zasnivanju radnog odnosa ne može ponovo primiti kao vježbenik. U tom smislu, Kantonalni sud je ocijenio da su toj kandidatkinji pravilno dodijeljeni bodovi po toj osnovi jer se radi o internom kriteriju koji je propisan člankom 7. izmijenjenog Pravilnika o radu. U odnosu na kompletnost dokumentacije za primljenu kandidatkinju, Kantonalni sud je naveo da iz spisa proizlazi da je na apelantičin zahtjev obavljen inspekcijski nadzor kod tužene, o čemu je sačinjen zapisnik i donesena odluka od 10. ožujka 2010. godine. U svezi s tim, obrazloženo je da iz navedene odluke proizlazi da je kompletan postupak izbora kandidata proveden u skladu sa Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju (čl. 83. i 85.), Zakonom o izmjenama i dopunama tog zakona (članak 41.), Statutom tužene ( čl. 55. i 86.), te Odlukom o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (članak 1.), što znači da su se razmatrale samo prijave koje su bile kompletne. Prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostupanjski sud je pravilno cijenio okolnost koja se odnosi na sastav Konkursnog povjerenstva i činjenicu da je osporenu odluku donio Školski odbor tužene, a Konkursno povjerenstvo je obavilo samo bodovanje kandidata prema priloženoj dokumentaciji u skladu s internim kriterijima. Istaknuto je da sama činjenica da je majka izabrane kandidatkinje član navedenog povjerenstva ne znači, sama po sebi, nezakonitost provedene procedure. Kantonalni sud je također zaključio da je prvostupanjski sud pravilno odbio drugi dio tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je utvrdio da je odluka o izboru od 30. prosinca 2009. godine donesena na temelju zakonito provedene procedure. U svezi s tim, istaknuto je i da se osim toga radi o autonomnom pravu tužene kao poslodavca da ocijeni potrebu i donese odluku o eventualnom ponovnom izboru kandidata, tako da sud može samo utvrditi zakonitost odluke o izboru i u slučaju njezine nezakonitosti poništiti, ali ne i naložiti da se postupak izbora ponovo provede.

10. Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 060522 14 Rev od 16. rujna 2016. godine odbijena je apelantičina revizija podnesena protiv presude Kantonalnog suda, te odbijen apelantičin zahtjev za naknadu troškova postupka nastalih u povodu revizije.

11. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je drugostupanjski sud, rješavajući o apelantičinoj žalbi, ispitao prvostupanjsku presudu i ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja s aspekta predmeta spora. Pri tome, prema mišljenju Vrhovnog suda, drugostupanjski sud je izveo valjan zaključak da su dokazi izvedeni pred prvostupanjskim sudom ocijenjeni u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku, a u obrazloženju drugostupanjske presude su dani valjani razlozi koji ne proturječe sadržajima zapisnika, niti stanju dokaza u spisu. Vrhovni sud je dalje naveo da su, suprotno apelantičinom prigovoru, nižestupanjski sudovi (u presudi očitom omaškom navedeno „tužena“), pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbi Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, Zakona o izmjenama i dopunama tog zakona, Statuta tužene, te Pravilnika o radu tužene donijeli odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva. U svezi s tim, obrazloženo je da je nakon zakonito provedenog postupka izvršen izbor kandidata koji nema nedostatke budući da je od pet prijavljenih kandidata primljen kandidat koji je imao najveći broj bodova. U odnosu na apelantičino pozivanje na činjenicu da je član Konkursnog povjerenstva koje je izvršilo bodovanje kandidata uposlenica tužene, inače majka primljene kandidatkinje, Vrhovni sud je ocijenio pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da to ne znači da je procedura provedena nezakonito. U svezi s tim, obrazložio je da kada se ima u vidu činjenica da je imenovanje kandidata izvršio Školski odbor, u čijem sastavu nije navedena uposlenica tužene (majka primljene kandidatkinje), kao i činjenica da je rješenjem Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta od 10. ožujka 2010. godine odbijen apelantičin prigovor i utvrđeno da procedura izbora kandidata nema nedostataka, odnosno da je izvršena u skladu sa Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju, kao i aktima tužene, može se zaključiti da činjenica da je majka primljene kandidatkinje član Konkursnog povjerenstva, sama po sebi, nije od utjecaja na izbor kandidata po raspisanom konkursu. Prema mišljenju Vrhovnog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno odbili drugi apelantičin zahtjev budući da sud nije nadležan odlučivati o ponovnom izboru kandidata jer bi na taj način neovlašteno preuzeo prava nadležnog tijela tužene. Vrhovni sud je istaknuo da ostali revizijski prigovori nisu od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pa ih kao takve nije posebno ni obrazlagao.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

12. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, jednakost u postupku i pravo na efektivno ulaganje pravnog lijeka. Apelantica navodi da su Kantonalni sud i Vrhovni sud paušalno cijenili konkretne žalbene, odnosno revizijske navode, dok određene apelantičine navode nisu uopće ni ocjenjivali. Prema apelantičinom mišljenju, time su povrijedili njezino pravo na efektivno dvostupno odlučivanje, odnosno efektivno ulaganje pravnog lijeka. Osim navedenog, apelantica smatra poražavajućim stajalište sudova o pitanju je li u provedenom konkursu postojao evidentan sukob interesa, te smatra da je time povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku. Glede duljine trajanja postupka, apelantica ističe da je tužbu predala 16. veljače 2010. godine, da se radilo o prijemu u radni odnos na određeno vrijeme (godina dana), te da je u momentu održanog pripremnog ročišta već isteklo razdoblje od godinu dana koje je predviđeno konkursom. Istaknula je da je o žalbi i reviziji odlučivano toliko dugo da je zaštita prava iz radnog odnosa izgubila svaki smisao.

II.Odgovor na apelaciju

13. Vrhovni sud predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena jer je odluku donio u skladu sa zakonom i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine s obzirom na broj predmeta i broj sudaca i njihov raspored i zaduženja. Zbog navedenog, Vrhovni sud smatra da nije bilo povreda na koje apelantica ukazuje u revizijskom postupku.

14. Kantonalni sud navodi da prepušta Ustavnom sudu da odluči o podnesenoj apelaciji i povredama apelantičinih prava koje se navode u apelaciji.

15. Općinski sud smatra da u ovom postupku nije povrijeđeno apelantičino pravo na pravičan postupak u razumnom roku, kao ni da su osporene presude rezultat paušalne ocjene provedenih dokaza i paušalne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je presuda zakonito donesena na temelju odredaba Zakona o radnim odnosima, Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, kao i kolektivnog ugovora i podzakonskih akata, te zauzetom stajalištu sudske prakse. Glede duljine trajanja postupka, Općinski sud navodi da je svjestan činjenice da količina predmeta, uvjeti rada i broj uposlenika u pojedinom sudu ne predstavljaju valjan razlog koji utječe na zauzimanje stajališta o tome što se ima smatrati razumnim rokom. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o građanskoj parnici, a ne o kaznenom postupku, a što se smatra bitnim čimbenikom, kao i da, iako se radi o statusnom sporu, on nije proizišao iz eventualnog otkaza nego s ciljem poništenja odluka koje su donesene nakon konkursne procedure. Stoga, prema mišljenju Općinskog suda, apelantici nije moglo biti povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, posebno kod činjenice da je to samo paušalno navela, a apelacijske navode temelji na nezadovoljstvu odlukama u dijelu primjene materijalnog prava.

16. Tužena smatra apelaciju neutemeljenom, te navodi da su sudovi u osporenim presudama dali jasne i razumljive razloge na kojima su utemeljili svoje odluke, bez bilo kakvih povreda apelantičinih prava. Također smatra da nije povrijeđeno ni pravo na suđenje u razumnom roku jer su redovni sudovi, na sve tri instance, postupali sa maksimalnom revnošću.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi:

Članak 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na temelju slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i pozorno ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju („Službene novine HNK“ br. 5/00, 4/04 i 5/04) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 83. stavak 2.

Poslove učitelja u razrednoj nastavi može izvoditi osoba koja pored općih uvjeta utvrđenih zakonom ima najmanje odgovarajuću srednju ili višu stručnu spremu.

Članak 85. st. 1., 2. i 3.

Nastavnici, stručni saradnici i drugi zaposlenici škole primaju se u radni odnos na osnovu javnog konkursa kojeg raspisuje Školski odbor i objavljuje ga u sredstvima dnevnog javnog informiranja.

Djelatnici iz stavka 1. ovoga članka mogu zasnovati radni odnos na određeno vrijeme i bez natječaja sukladno Zakonu o radu.

Odluku o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme i bez natječaja donosi, na prijedlog ravnatelja, školski odbor.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 060522 14 Rev od 16. rujna 2016. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelantičina zastupnica je primila 13. listopada 2016. godine, a apelacija je podnesena 7. studenog 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantica navodi da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

25. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. Ustavni sud, prije svega, zapaža da su predmet osporavanja apelacijom odluke donesene u postupku koji se odnosio na zahtjev za poništenje odluka tužene o izboru kandidata na radno mjesto i da se ponovo provede izborna procedura za prijem u radni odnos, u kojem je kao kandidat sudjelovala i apelantica, pa se stoga radilo o postupku u kojem je odlučivano o apelantičinim građanskim pravima tako da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3528/13 od 15. rujna 2016. godine, stavak 33., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

27. Iz apelacijskih navoda proizlazi da apelantica povredu prava na pravično suđenje vidi u povredi načela jednakosti stranaka u postupku zbog stajališta sudova o pitanju je li u provedenom konkursu postojao evidentan sukob interesa. Osim toga, povredu ovog prava apelantica vidi i u tome što su Kantonalni i Vrhovni sud paušalno cijenili njezine žalbene/revizijske navode, odnosno nisu cijenili sve njezine navode, čime su povrijedili njezino pravo na efektivno dvostupno odlučivanje, odnosno efektivno ulaganje pravnog lijeka. Apelantica, također, smatra da joj je i zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno ovo pravo.

28. Ustavni sud prvo podsjeća da su redovni sudovi na temelju izvedenih dokaza u postupku utvrdili da je tužena raspisala konkurs za radno mjesto učitelja razredne nastave na određeno vrijeme, na koji se prijavila apelantica. Nadalje, utvrdili su da je na oglašeno radno mjesto Školski odbor tužene jednoglasno izabrao kandidatkinju Marinu Ćavar, koja je ispunjavala sve propisane uvjete i imala najveći broj bodova. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i pozivanjem na relevantne zakonske odredbe, redovni sudovi su ocijenili da je odluka o izboru kandidata na radno mjesto učitelja razredne nastave donesena u pravilnoj proceduri.

29. U svezi s apelantičinim navodima da je povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku, Ustavni sud podsjeća na to da načelo jednakopravnosti stranaka podrazumijeva da objema stranama mora biti dana razumna mogućnost izložiti svoj predmet, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Europski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B. V. protiv Nizozemske, presuda od 27. listopada 1993. godine, serija A, broj 274, odluke Ustavnog suda br. U 35/01, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 24/02; U 95/03 od 29. rujna 2004. godine, točka 24.; AP 544/03 od 29. rujna 2004. godine, točka 21.). Iz apelacijskih navoda proizlazi da apelantica kršenje ovog načela ne vidi u tome da joj je bilo uskraćeno izložiti svoj predmet, odnosno iznijeti dokaze na isti način kao tužena, nego tvrdi da je ovo načelo povrijeđeno zbog stajališta sudova o pitanju je li u provedenom konkursu postojao evidentan sukob interesa. Ustavni sud uočava da iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda proizlazi da činjenica da je član Konkursnog povjerenstva, koje je izvršilo bodovanje kandidata, uposlenica tužene, inače majka primljene kandidatkinje, ne znači da je procedura provedena nezakonito. Imenovanje kandidata je izvršio Školski odbor u čijem sastavu nije navedena uposlenica tužene (majka primljene kandidatkinje), a i rješenjem Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta od 10. ožujka 2010. godine utvrđeno je da procedura izbora kandidata nema nedostataka, odnosno da je izvršena u skladu sa Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju i aktima tužene. Ustavni sud u navedenom obrazloženju ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost, odnosno ove apelantičine navode ocjenjuje neutemeljenim.

30. Povredu prava na pravično suđenje apelantica nalazi u tome što su Kantonalni i Vrhovni sud paušalno cijenili njezine žalbene/revizijske navode, odnosno nisu cijenili sve njezine navode, čime su povrijedili njezino pravo na efektivno dvostupno odlučivanje, odnosno efektivno ulaganje pravnog lijeka. Glede ovih apelantičinih navoda, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda iz koje proizlazi da su domaći sudovi dužni obrazložiti svoje presude, pri čemu ne moraju dati detaljne odgovore na svaki navod, ali ako je podnesak suštinski važan za ishod predmeta, sud se u tome slučaju u svojoj presudi mora njime posebno pozabaviti. Dakle, sudska odluka mora imati razloge na kojima je utemeljena i mora imati obrazloženje, pogotovu na podnesak koji je suštinski važan za ishod spora. U suprotnom, postoji povreda članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Europski sud, Van der Hurk protiv Nizozemske, presuda od 19. travnja 1994. godine, stavak 61.). Ustavni sud, također, napominje da konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi Europsko povjerenstvo za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. srpnja 1981, OI 25,) već obrazloženja koja se tiču relevantnih žalbenih navoda koje takvima ocijeni. U konkretnom slučaju, iz stanja u spisu i navoda apelacije, Ustavni sud zapaža da su Kantonalni sud i Vrhovni sud, suprotno navodima apelacije, u svojim presudama odgovorili na svaki žalbeni odnosno revizijski navod koji je ocijenjen bitnim i relevantnim za odlučenje, te za svoje stajalište dali valjane, jasne i logične razloge u skladu sa zahtjevima članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Zbog navedenog, Ustavni sud i ove navode ocjenjuje neutemeljenim.

31. U svezi s apelantičinim navodima koji se odnose na duljinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da apelantica navodi da je tužbu podnijela 16. veljače 2010. godine (što redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu osporili) kojom je osporavala izbor kandidata na radno mjesto učitelja razredne nastave i da je postupak okončan 16. rujna 2016. godine presudom Vrhovnog suda. Dakle, Ustavni sud nalazi da je postupak ukupno trajao oko šest godina i sedam mjeseci, a da su u tom razdoblju redovni sudovi donijeli tri meritorne odluke. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom trajao oko godinu i tri mjeseca, te da su žalbeni i revizijski postupci trajali po dvije godine i osam mjeseci (računajući od dana donošenja prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude).

32. Imajući u vidu navedeno, posebno činjenicu da je postupak okončan u roku od šest godina i sedam mjeseci u kojem su redovni sudovi donijeli tri meritorne odluke, okolnost da je apelantica do konačne odluke u svom predmetu došla prije podnošenja apelacije, te ocjenjujući duljinu trajanja postupka u cjelini, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta koji je, istina, po svojoj naravi žurne prirode i iziskuje adekvatnu ažurnost u postupanju, čak i pored nešto duljeg trajanja žalbenog i revizijskog postupka, nema elemenata koji ukazuju da su u predmetnom postupku redovni sudovi namjerno odugovlačili postupak i zloupotrijebili svoje ovlasti, te na takav način suštinski ugrozili načelo efikasnog rukovođenja (kontroliranja) postupka na apelantičinu štetu. Zbog navedenog, Ustavni sud i ove navode ocjenjuje neutemeljenim.

33. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije neutemeljeni.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redovni sudovi obrazložili pitanje sukoba interesa u kojem Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost, kada su redovni sudovi u svojima presudama odgovorili na svaki žalbeni, odnosno revizijski navod koji je ocijenjen bitnim i relevantnim za odlučenje, te kada su za svoje stajalište dali valjane, jasne i logične razloge. Pri tome, Ustavni sud zaključuje da nema elemenata koji ukazuju da su redovni sudovi namjerno odugovlačili postupak i zloupotrijebili svoje ovlasti, te na takav način suštinski ugrozili načelo efikasnog rukovođenja (kontroliranja) postupka na apelantičinu štetu.

35. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4233/16 (R. G.) | Sudska praksa | Aktio