Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3787/18 (S. M. i drugi)
Odluka donesena 06. 11. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3787/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 11. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3787/18, rješavajući apelacije Siniše Mirnića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Siniša Mirnić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 185072 17 Rev od 10. maja 2018. godine;
"Trgovina" d.o.o. Laktaši protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 016643 16 Uvp od 26. aprila 2018.
godine;
Irfan Čirkinagić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 176387 17 Rev od 17. aprila 2018.
godine;
Općina Lukavac protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ip 048349 18 Pž 2 od 14. maja 2018. godine;
Velimir Kovačević, Branka Kovačević, Stojan Kovačević i Jovana Kovačević protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 1 P 003332 18 Rev od 18. maja 2018. godine;
Federalno pravobranilaštvo Sarajevo i Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 008828 13 Uvp od 25.
aprila 2018. godine;
"Šipad-Vranica" Fojnica protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 006347 14 Uvp od 9.
maja 2018. godine i Dragan Krajišnik protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 020924 18 Gž 2 od 26. juna 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-3787/18
1. Siniša Mirnić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnio je 11. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 71 0 Rs 185072 17 Rev od 10. maja 2018. godine.
2. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda RS odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 185072 17 Rsž od 14. juna 2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud RS je naveo da apelant revizijom osporava drugostepenu presudu samo u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, a koji u konkretnom slučaju predstavljaju sporedno potraživanje jer se glavni zahtjev odnosi na poništenje odluka tuženog o otkazu ugovora o radu apelanta. Vrhovni sud RS je istakao da se protiv odluke drugostepenog suda, kojom je odlučeno o troškovima postupka, revizija ne može izjaviti, izuzev ukoliko se ne pobija i odluka o glavnom zahtjevu. Nadalje, Vrhovni sud RS se pozvao na odredbu člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno okončan. U vezi s tim, Vrhovni sud RS je ukazao da je u ovoj pravnoj stvari postupak pravosnažno okončan pobijanom drugostepenom presudom kojom je potvrđena prvostepena presuda, a da dio odluke drugostepenog suda kojim je odlučeno o troškovima postupka ima karakter rješenja, kako to propisuje odredba člana 175. stav 4. i član 398. ZPP, i nije odluka kojom se pravosnažno završava postupak, slijedom čega protiv takve odluke i iz ovog razloga, revizija nije dozvoljena. AP-3822/18
3. "Trgovina" d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Goran Bubić advokat iz Banjaluke, podnio je 13. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda RS broj 11 0 U 016643 16 Uvp od 26. aprila 2018. godine.
4. Osporenom presudom Vrhovnog suda RS odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016643 15 U od 30. novembra 2015. godine kojim je odbačena apelantova tužba protiv Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima Područne jedinice Laktaši (u daljnjem tekstu: Komisije) od 22. aprila 2015. godine. U obrazloženju osporene presude, Vrhovni sud RS je naveo da prema odredbama člana 7. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) upravni spor se može voditi samo protiv konačnog upravnog akta, a članom 22. tačka 4. istog zakona je propisano da će sud u svakom stadiju postupka rješenjem odbaciti tužbu ako se utvrdi da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, a žalba nije izjavljena. S tim u vezi je navedeno da je, u konkretnom slučaju, očigledno da je apelant podnio tužbu protiv prvostepenog rješenja koje nije konačno u upravnom postupku, jer je protiv istog dozvoljena žalba u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, pa je u tom slučaju nižestepeni sud pravilno tužbu odbacio pozivom na odredbe člana 22. tačka 4. ZUS-a.. AP-4143/18
5. Irfan Čirkinagić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Edin Tabučija advokat iz Sarajeva, podnio je 23. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 65 0 P 176387 17 Rev od 17. aprila 2018. godine.
6. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda FBiH odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 176387 14 Gž od 10. februara 2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM, te da se pri tome kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2. ZPP). S tim u vezi, Vrhovni sud je ukazao da u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčani iznos, nego se traži utvrđenje da je apelant (tužitelj) stekao pravo vlasništva na nekretninama, zbog čega je u smislu odredbe člana 321. stav 2. ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je apelant označio u tužbi, a to je 5.001,00 KM. Vrhovni sud je naveo da budući da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 5.001.00 KM proizlazi da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz čl. 237. stav. 2. ZPP-a nije ostvaren. Sagledavajući mogućnost izuzetne dopustivosti revizije u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o predmetnoj reviziji ne bi imalo uticaja na usvajanje određenog pravnog shvatanja koje je od značaja za jedinstvenu pravilnu primjenu prava u drugim slučajevima, pa revizija ni po tom kriteriju nije dopuštena.
AP-4148/18
7. Općina Lukavac (u daljnjem tekstu: apelantica), zastupana po općinskom pravobraniocu Jasminki Smajlović iz Lukavca, podnijela je 23. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ip 048349 18 Pž 2 od 14. maja 2018. godine.
8. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je apelantičina žalba protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ip 048349 08 Ip od 20. marta 2018. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice kao tražioca izvršenja izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 32 0 I 029009 17 Pž od 16. februara 2018. godine. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je ukazao na odredbe člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojima je propisano da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja (u konkretnom slučaju pravosnažno rješenje o djelimičnom obustavljanju postupka izvršenja) nije dozvoljeno ulaganje revizije. Kantonalni sud je naveo da je ovaj vanredni pravni lijek dozvoljen u parničnom postupku (na čije se odredbe apelant poziva u žalbi), ali je isključena mogućnost ulaganja ovog pravnog lijeka u izvršnom postupku, zbog čega je pravilno prvostepeni sud primjenom odredbe člana 14. stav 1. ZIP-a odbacio reviziju kao nedozvoljenu.
AP-4257/18
9. Velimir Kovačević, Branka Kovačević, Stojan Kovačević i Jovana Kovačević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Branko Simović advokat iz Podgorice, Crna Gora, podnijeli su 31. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 95 1 P 003332 18 Rev od 18. maja 2018. godine.
10. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda RS odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv rješenjā Okružnog suda u Trebinju br. 95 1 P 003332 17 Gž 2 od 22. decembra 2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud RS je ukazao da dozvoljenost revizije protiv rješenja drugostepenog suda regulišu odredbe člana 254. st. 1, 2. i 3. ZPP- a, pa s tim u vezi je navedeno da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno okončan (stav 1. naprijed citirane zakonske odredbe) kakav karakter ima i rješenje kojim se tužba odbacuje. Također, Vrhovni sud je ukazao da protiv rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka revizija nije dozvoljena, jer se ne radi o rješenju kojim se postupak pravosnažno završava i donosi odluka o glavnoj stvari nego je u pitanju sporedno potraživanje. Pored toga, u predmetu u kojem nije dozvoljena revizija protiv odluke o glavnoj stvari, revizija nije dozvoljena ni protiv odluke kojom je odlučeno samo o troškovima postupka. Vrhovni sud RS je ukazao na odredbe člana 237. stav 2. ZPP, pa s tim u vezi naveo da mjerodavna vrijednost predmeta spora za ocjenu prava na reviziju, kada se tužbeni zahtjev (kao u ovom slučaju) ne odnosi na novčani iznos, jeste ona koju su apelanti (tužitelji) označili u tužbi, a u konkretnom slučaju u tužbi vrijednost predmeta spora označena je iznosom od 10.500,00 KM. Vrhovni sud RS je, dalje, naveo da prvostepeni sud nije provjeravao ovako označenu vrijednost, a ni tuženi nisu prigovarali navedenoj vrijednosti, te da vrijednost predmeta spora tužitelji nisu mijenjali ni kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPP, te kako označen iznos kao vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednost od 30.000,00 KM, proizlazi da je revizija nedopuštena u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi. Kod ovakvog stanja stvari, Vrhovni sud RS je odlučio kao u izreci na osnovu odredaba člana 247. stav 1. ZPP u vezi sa članom 254. st.1. i 4. istog zakona, jer apelanti nisu zahtijevali da se o reviziji odluči u skladu sa članom 237. stav 3. ZPP, pa nije bilo mjesta odlučivanju o reviziji ni primjenom ovih zakonskih odredbi.
AP-4774/18
11. Federalno pravobranilaštvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: drugoapelant), kojeg zastupa Federalno pravobranilaštvo Sarajevo, podnijeli su 22. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 07 0 U 008828 13 Uvp od 25. aprila 2018. godine.
12. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda FBiH odbačen je zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008828 13 U od 9. oktobra 2013. godine koji je podnio drugoapelant i podnesak prvoapelanta "o prihvatanju i podržavanju zahtjeva za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008828 13 U od 9. oktobra 2013. godine ". U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud FBiH je ukazao da prema odredbama člana 41. Zakona o upravnim sporovima samo stranka može Vrhovnom sudu FBiH podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke kantonalnog suda, pa drugoapelantu kao donosiocu upravnog akta koji se tužbom osporava, nedostaje aktivna stranačka legitimacija za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda u Mostaru donesene u upravnom sporu. Vrhovni sud FBiH je ukazao da taj organ kao donosilac drugostepenog upravnog akta, nije nosilac prava i obaveza o kojim je rješavano u predmetnoj upravnoj stvari, niti je upravnim aktom povrijeđen njegov neposredni lični interes zasnovan na zakonu, pa kako drugoapelant nije stekao ona svojstva stranke u upravnom sporu koja ZUS (član 2.) propisuje za stranku, to i nije ovlašten za izjavljivanje zahtjeva za vanredno preispitivanje. S obzirom na navedene razloge Vrhovni sud FBiH je primjenom odredbe člana 44. stav 1. ZUS zahtjev drugoapelanta odbacio kao podnesen od neovlaštenog lica. Nadalje, Vrhovni sud FBiH je ocijenio da je predmetni podnesak prvoapelanta "o prihvatanju i podržavanju podnesenog zahtjeva tuženog organa" nedozvoljen. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da sam prvoapelant ističe da nema zakonskog ovlaštenja za zastupanje tuženog, ali da podneseni zahtjev podržava i prihvata kao svoj, jer nalazi da je isti podnesen od drugoapelanta kao stranke u upravnom sporu i da je dozvoljen. Vrhovni sud je istaknuo da u upravnim sporovima ne postoji shodna primjena ZPP-a (član 55. ZUS-a) kada je neka odredba o postupku regulisana postojećim ZUS-om, to nema mogućnosti nekog lica da bude sporedni umješač u upravnom sporu (analogno parničnom postupku) i da se u toku upravnog spora i to prilikom rješavanja vanrednog pravnog sredstva miješa (pridružuje) na strani neke od stranaka. Izuzetak je član 15. ZUS-a, a što nije slučaj u ovoj upravnoj stvari.
AP-5057/18
13. "Šipad-Vranica" Fojnica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bruno Božić advokat iz Travnika, podnio je 4. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda FBiH broj 06 0 U 006347 14 Uvp od 9. maja 2018. godine.
14. Osporenom presudom Vrhovnog suda FBiH odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 006347 13 od 10. marta 2014. godine kojim je odbačena apelantova tužba protiv Rješenja Općinskog vijeća Fojnica broj 01- 05-1103-8/13 od 3. oktobra 2013. godine jer podnosilac tužbe nije lice ovlašteno za zastupanje i predstavljanje apelanta (tužitelja). U obrazloženju presude, Vrhovni sud FBiH je ukazao da je odredbom člana 23. stav 5. Zakona o privrednim društvima decidno regulisano da se lice ovlašteno za zastupanje upisuje u registar društva, te da odredbama člana 24. st. 1. i 2. istog zakona regulisano da lice ovlašteno za zastupanje upisano u registar društva je ovlašteno preduzimati sve radnje i obavljati sve poslove u ime i za račun društva. Također je ukazano da je ovo isto regulisano i u Zakonu o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Vrhovni sud FBiH je, dalje, naveo da imajući u vidu sve citirane propise i više je nego očigledno da Nikica Markija nije zakonski zastupnik apelanta, te da je tačno da je ovo lice pokušavalo da izvrši promjene podataka od značaja u registar privrednih subjekata ali je isti odbijen (Odluka Općinskog suda u Travniku broj 051-0-Reg-08- 000500 od 2. septembra 2013. godine). Stoga je odluka prvostepenog suda o odbacivanju tužbe, koja jepodnesena od strane neovlaštenog lica, ispravna i na zakonu zasnovana. AP-5401/18
15. Dragan Krajišnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radomir Bijelić advokat iz Prnjavora, podnio je 21. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 V 020924 18 Gž 2 od 26. juna 2018. godine.
16. Osporenim rješenjem Okružnog suda odbijena je žalba apelanta protiv Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 020924 17 V 2 od 16. februara 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen prigovor apelanta izjavljen protiv Zaključka Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 V 020924 17 V 2 od 27. decembra 2017.godine i isti zaključak je ostao na snazi. U obrazloženju osporenog rješenja, Okružni sud je naveo da apelant žalbom ističe da je pogrešan stav prvostepenog suda da u konkretnom slučaju nije dozvoljena "žalba" jer je pobijani zaključak po svom sadržaju rješenje, a ne zaključak i da se prilikom donošenja istog zaključka sud pozvao na neke odredbe ZIP-a koje ne daju ovlaštenje za donošenje takvog zaključka. Okružni sud je ukazao da je odredbama člana 177. stav 3. Zakona o vanpraničnom postupku propisano da ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će se dozvoliti i izvršiti po odredbama ZIP-a. Također, Okružni sud je ukazao i na član 12. tačka 6. ZIP-a kojom je propisano da protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek. Slijedom navedenog, budući da je apelant podnio "žalbu" protiv navedenog zaključka prvostepenog suda, Okružni sud je zaključio da je pravilno postupio prvostepeni sud kada je, shodno navedenim zakonskim odredbama, "žalbu" odbacio kao nedozvoljenu.
Spajanje predmeta
17. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3787/18. Apelacioni navodi
18. U predmetnim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i /ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili da je došlo do kršenja člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, u predmetu broj AP-3787/18 apelant naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i zatražio pravičnu naknadu.
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
20. Ustavni sud zapaža da svi apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.
21. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima tj. o ispunjenost zakonskih uslova za primjenu korištenih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivano o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
22. U odnosu na navode apelanata da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Konačno, imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
24. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete u odluci kojom usvaja apelaciju, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da apelantu u predmetu AP-3787/18 ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
25. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević