Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4702/16 (Gordana Ljubanić i A. B.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4702/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-4702/16, rješavajući apelaciju Gordane Ljubanić i Angeline Bulajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14) donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Ljubanić i Angeline Bulajić, podnesena protiv protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 050481 16 od 8.

novembra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Ljubanić i Angelina Bulajić (u daljnjem tekstu: prvoapelantica, drugoapelantica ili apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Sarajeva, podnijele su 12. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem teksu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 050481 16 od 8. novembra 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050481 13 P 2 od 11. februara 2013. godine apelantice su odbijene sa tužbenim zahtjevom kojim su tražile da sud utvrdi da je drugoapelantica ispunila sve uslove za otkup stana u Sarajevu, preciznije naznačenog u izreci presude, (u daljnjem tekstu: predmetni stan) za kupoprodajnu cijenu od 8.538,00 KM, te da presuda nadomješta kupoprodajni ugovor. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da sud utvrdi da su ništavi rješenje o dodjeli stana od 12. novembra 1998. god, kojim je tužena Općina Centar (u daljnjem tekstu: I-tužena) dodijelila predmetni stan Muratu Gibanica (u daljnjem tekstu: II- tuženi) te ugovor o korištenju stana br. 03/1-OH-1-4204/98 od 31.decembra 1998. godine, koji je zaključio II- tuženi sa Stambenim fondom grada i ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između Skupštine Općine Centar kao prodavca i II- tuženog kao kupca dana 22.09.1999. godine, br. ov. 12315/99, te se nalaže brisanje svih upisa izvršenih na osnovu ovih ugovora u zemljišne i druge javne knjige.

3. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 050481 15 Gž 3 od 23. decembra 2015. godine odbijena je žalba apelantica kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 050481 16 od 8. novembra 2016. godine odbačena je revizija apelantica izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj: 65 0 P 050481 15 Gž 3 od 23. decembra 2015. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je ukazao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP), kojim je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je također ukazao na odredbe člana 237. stav 3. kojim je propisano da Vrhovni sud FBiH izuzetno može dopustiti reviziju u svim predmetim, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o tužbenom zahtjevu kojim tužiteljice traži utvrđenje da je ispunila uslove za otkup predmetnog stana, da je ništavo rješenje o dodjeli stana i ugovor o korištenju predmetnog stana kao i ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, te brisanje svih upisa izvršenih na osnovu navedenih akata. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da pravo na izjavljivanje revizije prosuđuje se s obzirom na vrijednostpredmeta spora označenoj u tužbi. Vrhovni sud je istakao da su apelantice u tužbi označile vrijednost predmeta spora 2.200,00 KM, pa kako vrijednost drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, proizilazi da, saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud je također ocijenio da odlučivanje po reviziji po kriteriju iz člana 237. stav

3. ZPP-a, ne bi bilo od značaja za osiguranje jedinstvene primjene prava u drugim slučajevima, te je s tim u vezi zaključio da nema mjesta ni odlučivanju po izjavljenoj reviziji u smislu člana 237. stav

3. ZPP-a.

6. Apelantice smatraju da im je osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom 9. 5. Ustavni sud zapaža da apelantica smatraju da im je osporenom odlukom kojom je odbačena revizija izjavljena protiv drugostepene presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretni slučaj.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, Predmet broj: AP-4991/16 3 Odluka o dopustivosti odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima, tj. ispunjenosti zakonskih uslova za podnošenje revizije. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4702/16 (Gordana Ljubanić i A. B.) | Sudska praksa | Aktio