Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3518/18 (E. P.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3518/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3518/18, rješavajući apelaciju Enida Pašalića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Enid Pašalić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 100353 18 Už od 10. aprila 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Enid Pašalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 27. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 100353 18 Už od 10. aprila 2018. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom ukinuta je prvostepena presuda (kojom je uvažena apelantova tužba, te je poništeno Rješenje tužene Apelacione komisije Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj UP-II-05-000021/16 od 6. oktobra 2016. godine i predmet je vraćen tuženoj na ponovno odlučivanje) i odbačena je apelantova tužba u upravnom sporu, te je predmet ustupljen na nadležnost Osnovnom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine radi rješavanja zahtjeva u parničnom postupku.

3. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je, između ostalog, naveo da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti Odluke gradonačelnika Brčko distrikta BiH o imenovanju članova Upravnog odbora Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH od 17. avgusta 2016. godine i rješenja tužene od 6. oktobra 2016. godine (kojim je odbijena apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog akta). S tim u vezi, Apelacioni sud je istakao da je odredbom člana 4. Odluke o osnivanju Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH propisano da Fond zdravstvenog osiguranja ima svojstvo pravnog lica (stav 1) i da ima prava, obaveze i odgovornosti utvrđene Zakonom o zdravstvenom osiguranju Brčko distrikta BiH, tom odlukom i Statutom Fonda zdravstvenog osiguranja (stav 2), dok je odredbom člana 24. stav 1. propisano da članove Upravnog odbora Fonda zdravstvenog osiguranja imenuje gradonačelnik u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu odluke. Međutim, Apelacioni sud je ukazao da akt o imenovanju članova Upravnog odbora Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH (donesen u formi odluke) nije upravni akt, jer istim se ne rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građana ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari. Naime, Apelacioni sud je istakao da imenovanje članova upravnog odbora vrše organi koji su propisima ovlašteni da ih imenuju ( u ovom slučaju to je gradonačelnik Brčko distrikta BiH), ali da ti akti kao što su odluke, rješenja i slično, nisu upravni akti u smislu odredbe člana 6. Zakona o upravnom sporu, jer se ne radi o upravnoj stvari, kao jednom od bitnih sadržajnih elemenata upravnog akta, pa se protiv takvih akata ne može voditi upravni spor. Naime, odredbom člana 6. stav (1) Zakona o upravnim sporovima propisano je da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a u stavu (2) da upravni akt jeste akt kojim nadležni organ rješava o izvjesnom pravu ili obavezi građanina ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Apelacioni sud je istakao da je građansko-privredno-upravno odjeljenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH u pravnom shvatanju broj 097-0-SU-17-000452 od 5. jula 2017. godine zauzelo stav da akt nadležnog organa o izboru kandidata povodom javnog poziva za imenovanje članova Upravnog odbora Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH nije upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor, jer se ne radi o upravnoj stvari. Takođe, Apelacioni sud je istakao da kako je u konkretnoj pravnoj stvari prvi put pokrenut upravno-sudski spor time prvostepeni sud nije u upravnom sporu nadležan da odlučuje o apelantovoj tužbi, već je, saglasno odredbama člana 23. stav (1) Zakona o upravnim sporovima, apelantovu tužbu trebao odbaciti. Shodno navedenom, Apelacioni sud je presudu prvostepenog suda ukinuo i apelantovu tužbu u upravnom sporu odbacio i predmet ustupio na nadležnost Osnovnom sudu Brčko distrikta BiH radi rješavanja po apelantovoj tužbi u parničnom postupku.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je osporeno rješenje zasnovano na proizvoljnoj primjeni Zakona o upravnim sporovima Brčko distrikta BiH i to odredaba člana 6. st. (1) i (2) navedenog zakona i proizvoljnoj primjeni Pravnog shvatanja građansko-privredno-upravnog odjeljenja Apelacionog suda od 5. jula 2017. godine. Takođe, apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na donošenje odluke u razumnom roku (jer je postupka trajao jednu godinu, šest mjeseci i 29 dana).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji je Apelacioni sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. U odnosu na navode apelanta kojima ukazuje na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak trajao oko jedne godine i šest mjeseci, u kojem periodu su donesene tri odluke, a što je, po mišljenju Ustavnog suda, primjereno okolnostima konkretnog slučaja. S obzirom na to, Ustavni sud ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3518/18 (E. P.) | Sudska praksa | Aktio