Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5747/18 (N.B.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5747/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5747/18, rješavajući zahtjev N.B. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev N.B. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. N.B. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vasvija Vidović, advokat iz Sarajeva, podnio je, 17. oktobra 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 008494 17 Kžk od 21. septembra 2018. godine, te presuda Suda BiH br. S1 1 K 008494 17 Kžk od 13. jula 2018. godine i S1 1 K 008494 12 Kri od 14. aprila 2016. godine.

2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se „prekinulo izdržavanje kazne zatvora do donošenja konačne odluke po njegovoj apelaciji“.

3. Sud BiH je presudom broj S1 1 K 008494 12 Kri od 14. aprila 2016. godine apelanta oglasio krivim da je počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) te mu izrekao kaznu zatvora od jedne godine. Istom presudom apelant je oslobođen od optužbi da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tač. c), e) i f) Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ BiH), te krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. tač. a) i b) KZ BiH, a sve u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. KZ BiH.

4. Sud BiH je presudom broj S1 1 K 00849 16 Krž 3 od 23. januara 2017. godine uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu ukinuo u osuđujućem dijelu, te u tom dijelu odredio održavanje glavnog pretresa. Istom presudom djelimično je uvažena žalba Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) i prvostepena presuda je ukinuta u odnosu na pobrojane tačke oslobađajućeg djela presude i određeno je održavanje glavnog pretresa. Najzad, u odnosu na pobrojane tačke oslobađajućeg djela izreke prvostepene presude žalba Tužilaštva BiH je odbijena i u tom dijelu je prvostepena presuda potvrđena.

5. Sud BiH je presudom broj S1 1 K 008494 17 Kžk od 13. jula 2018. godine apelanta proglasio krivim da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZ SFRJ, te krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. KZ SFRJ te mu izrekao kaznu zatvora od deset godina. Na osnovu člana 49. stav 1. KZ SFRJ uzeta je kao utvrđena kazna zatvora od 15 godina koja je apelantu izrečena presudom Suda BiH od 1. septembra 2015. godine, pa je na osnovu člana 48. stav 2. tačka 3. KZ SFRJ apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

6. Sud BiH je rješenjem broj S1 1 K 008494 17 Kžk od 21. septembra 2018. godine odbacio kao nedopuštenu apelantovu žalbu izjavljenu protiv presude Suda BiH od 13. jula 2018. godine.

7. Apelant u opširnim navodima tvrdi da su mu osporenim odluka Suda BiH prekršena prava iz člana II/2, člana II/3 i člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, prava iz čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Apelant tvrdi i da je prekršen član 3. Opšte deklaracije o ljudskim pravima.

8. U zahtjevu za donošenje privremene mjere istakao da bi se nastavkom izdržavanja kazne zatvora prije donošenja konačne odluke po njegovoj apelaciji nastavilo kršenje njegovih prava sa nesagledivim posljedicama, te da bi to dovelo i do pogoršanja njegovog ozbiljno narušenog zdravlja. Apelant ističe da je 12. novembra 2017. godine primljen u KCUS gdje je bio podvrgnut izuzetno teškoj operaciji srčane aorte, te je s tim u vezi predočio i medicinsku dokumentaciju odnosno medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na postoperativni period. Također, ukazao je i da brojne povrede prava iz člana II/3.e) i člana 6. Evropske konvencije na koje je detaljno ukazao u apelaciji ukazuju na neophodnost donošenja privremene mjere kojim bi se u odnosu na njega mogao spriječiti nastanak nenadoknadive štete.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremen mjere temelji na tvrdnjama o povredi prava na pravično suđenje. S tim u vezi Ustavni sud ističe da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji

14. Nadalje, apelant zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi bilo prekinuto izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluke po njegovoj apelaciji temelji na zdravstvenim prilikama s čim u vezi je predočio i medicinsku dokumentaciju.

15. Ustavni sud podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima.

16. Ustavni sud zapaža da je Zakonom Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera („Službeni glasnik BiH“, broj 22/16) propisana mogućnost prekida izvršenja kazne zatvora. U skladu sa članom 180. navedenog zakona kod prekida izvršenja kazne zatvora shodno se primjenjuje član 145. koji u stavu 1. točka 1. kao razlog propisuje oboljenje od teže akutne bolesti. U konkretnom slučaju Ustavnom sudu nije predočen niti jedna dokaz da je apelant ovu mogućnost i koristio odnosno da mu je bilo uskraćeno da je i koristi. Osim toga, ni iz apelantovih navoda, kao i medicinske dokumentacije koju je predočio nije moguće zaključiti da mu je kao licu koje se nalazi na izdržavanju kazne zatvora uskraćeno pravo na ostvarivanje zdravstvene zaštite u smislu Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (čl. 79. do 87.).

17. Stoga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, da se nisu stekli uslovi iz člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

18. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5747/18 (N.B.) | Sudska praksa | Aktio