Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5604/18 (D. M.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5604/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5604/18, rješavajući apelaciju Dragana Mihajlovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka

a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragan Mihajlović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 015006 15 Uvp od 4. jula 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hrvaćana, kojeg zastupa Đorđo Šuman, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 015006 15 Uvp od 4. jula 2018. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 015006 14 U od 30. juna 2015. godine, kojom je odbijena apelantova tužba protiv Rješenja tužene Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove od 28. jula 2014. godine, kojim je odbijena žalba apelanta protiv Rješenja prvostepenog organa tužene od 3. oktobra 2013. godine. Tim prvostepenim rješenjem odbijen je apelantov zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji nekretnina u k.o. G. Drugovići od 2. juna 2009. godine, u svrhu izgradnje autoputa Banjaluka- Doboj, dionica u k.o. G. Drugovići.

3. Okružni sud je u obrazloženju presude, pored ostalog, citirao odredbe čl. 36. i 37. Zakona o eksproprijaciji i naveo da je potrebno da se kumulativno ispune dva uslova da bi se usvojio zahtjev prijašnjeg vlasnika eksproprisane nekretnine za poništenje pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji nekretnina. Naime, ukazano je da su to slijedeći uslovi: da je prijašnji vlasnik eksproprisane nekretnine podnio zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji protekom roka od tri godine od dana pravosnažnosti tog rješenja i da nije došlo do izvođenja znatnijih radova na objektu prema prirodi objekta. U konkretnom slučaju, Okružni sud je istakao da se apelant 6. augusta 2013. godine, obratio prvostepenom organu tuženog sa zahtjevom za poništenje pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji od 2. juna 2009. godine, odnosno više od četiri godine nakon što je to rješenje postalo pravosnažno. Isto tako, navedeno je da su predmetne nekretnine eksproprisane od strane Republike Srpske, nakon prethodno, utvrđenog općeg interesa za Republiku Srpsku, s ciljem izgradnje dionice autoputa Banjaluka-Doboj. Dakle, Okružni sud je ukazao da izgradnja takvog infrastrukturnog objekta nesumnjivo predstavlja opći (javni) interes, koji ujedno podrazumijeva značajna finansijska ulaganja, i vrijeme neophodno da se takav infrastrukturni objekat izgradi. Naime, navedeno je da izgradnji takvih objekta prethode brojni i obuhvatni pripremni radovi, a kada se tome doda činjenica da je potrebno provesti konkursnu proceduru za izbor najpovoljnijeg ponuđača, te na kraju pribaviti građevinske dozvole za početak izgradnje, jasno se nameće zaključak da je u pitanju obiman investicioni posao izgradnje za koji je nesumnjivo potrebno značajno vrijeme, a što je od uticaja na dinamiku izgradnje, odnosno početka izgradnje predmetnog infrastrukturnog objekta. Međutim, Okružni sud je istakao da nema sumnje da postoji kašnjenje u dinamici izvođenja radova prema idejnom projektu, s tim da je potrebno naglasiti činjenicu da za kašnjenje u dinamici izvođenja radova (a i pripremni radovi predstavljaju radove na izgradnji objekta) postoje objektivni razlozi, koji su rezultat obimnosti projekta, odnosno vremenskih barijera (kako klimatoloških, tako i proceduralnih).

4. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je eksproprijacija predmetnih nekretnina, stvarno i faktičko vlasništvo apelanta, izvršena za potrebe izgradnje autoputa Banjaluka-Doboj, i nije sporno da je rješenje o eksproprijaciji postalo pravosnažno 13. jula 2009. godine i da je izgradnja autoputa još u toku. Nadalje, istaknuto je da je tačno da je odredbom člana 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji propisano da će se na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprisanih nepokretnosti pravosnažno rješenje o eksproprijaciji poništiti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od pravosnažnosti tog rješenja nije izvršio, prema prirodi objekta, znatnije radove na tom objektu. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je ukazao da je pravilno istakao tuženi u osporenom aktu, da izvođenje radova na| izgradnji predmetnog autoputa predstavlja nesumnjivo značajan objekat od općeg interesa koji zahtijeva pribavljanje raznih dozvola i saglasnosti od nadležnih organa, zašto je neophodno preduzeti određene pripremne radnje za koje je svakako potrebno određeno vrijeme, bez kojih ti radovi ne mogu početi. Također, navedeno je da je pravilno istakao Okružni sud da nije sporno kašnjenje u dinamici izvođenja radova prema idejnom projektu izgradnje navedenog autoputa, međutim, za to kašnjenje postoje objektivni razlozi, kako obzirom na obimnost i značaj projekta, tako i potrebnog vremena za preduzimanje određenih pripremnih radnji. U vezi s tim, ukazano je da je apelant samo jedan od bivših vlasnika nekretnina koje su eksproprisane zbog čega se njegov zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji ne može posmatrati izolovano u odnosu na druge vlasnike eksproprisanih nekretnina, posebno imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o izgradnji veoma kompleksnog i složenog objekta. Najzad, Vrhovni sud je naglasio da i po ocjeni tog suda, činjenica da na dionici puta, koju čini eksproprisana nekretnina apelanta, nisu izvedeni znatniji radovi, zbog prirode samog objekta, ne može se odvojeno posmatrati od izgradnje kompletnog objekta koji se gradi u dužini od 72 kilometra, a čija izgradnja je započeta iz pravca Doboja, pa se kod izgradnje objekta ovakve prirode i složenosti mora uvažiti javni interes koji u ovom slučaju preteže u odnosu na lični (privatni) interes ranijeg vlasnika.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji.

Relevantni propisi

6. Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07 i 38/08) u relevantnom dijelu glasi:

Član 36. stav 1.

(1) Na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprisane nepokretnosti pravosnažno rješenje o eksproprijaciji poništiće se ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine od pravosnažnosti tog rješenja nije izvršio, prema prirodi objekta, znatnije radove na tom objektu.

Član 37. stav 1.

(1) Zahtjev za poništavanje rješenja o eksproprijaciji raniji vlasnik može podnijeti nakon isteka tri godine od pravosnažnosti tog rješenja, ako korisnik eksproprijacije nije izvršio znatnije radove.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava apelanta odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o eksproprijaciji na predmetnu situaciju, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5604/18 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio