Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-25/18 (A. O.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nije dopunjena/precizirana apelacija
  • Disciplinski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-25/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-25/18, rješavajući apelaciju Azre Obuće, na osnovu člana 18. stav (3) tačka k), stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Azra Obuća protiv Rješenja Kaznenopopravnog zavoda poluotvorenog tipa Tuzla broj 04-12-6410-2/17 od 17. januara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Azra Obuća protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 576203 17 Kž 8 od 26. oktobra 2017. godine, zato što je apelantica propustila da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.

OBRAZLOŽENJE

1. Azra Obuća (u daljnjem tekstu: apelantica) koja se nalazi u Kaznenopopravnom zavodu Tuzla, podnijela je 29. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koja je registrovana 3. januara 2018. godine, protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 576203 17 Kž 8 od 26. oktobra 2017. godine i Rješenja Kaznenopopravnog zavoda poluotvorenog tipa Tuzla (u daljnjem tekstu: KPZ Tuzla) broj 04-12-6410-2/17 od 17. januara 2018. godine.

2. Budući da predmetna apelacija nije podnesena na posebnom obrascu, uz apelaciju nisu dostavljene odluke koje apelantica osporava, nisu navedena ustavna prava za koja apelantica smatra da su joj povrijeđena kako je to propisano članom 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je dopisom od 9. januara 2018. godine zatražio od apelantice da otkloni navedene nedostatke u roku od 15 dana od dana prijema dopisa. Apelantica je 1. februara 2018. godine dopunila apelaciju, te dostavila osporeno rješenje KPZ Tuzla, ali nije dostavila osporenu presudu Kantonalnog suda.

3. U konkretnom slučaju, osporenom odlukom KPZ Tuzla odbijena je apelantičina žalba podnesena protiv Rješenja Disciplinske komisije za osuđene osobe KPZ Tuzla broj 04-12-6410/17 od 26. decembra 2017. godine (u daljnjem tekstu: Disciplinska komisija), kojim je apelantici zbog učinjenog disciplinskog prekršaja iz člana 93. stav 4. tačke 7. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH - neopravdano kašnjenje sa slobodnih izlazaka, odsustvovanja ili odmora – izrečena disciplinska kazna, upućivanje u samicu u trajanju od 20 dana.

4. U obrazloženju osporenog rješenja KPZ Tuzla je, između ostalog, naveo da je rukovodilac Zavoda izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta i utvrdio da je Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu apelantici odobren prekid izdržavanja kazne zatvora. Takođe je utvrdio da se sa prekida trebala vratiti 3. marta 2016. godine, te da to nije učinila. Nadalje je utvrđeno da je apelantici 23. maja 2016. godine izrečena mjera pritvora, a na dalje izdržavanje kazne zatvora iz KPZ Busovača u KPZ Tuzla privedena je 28. novembra 2017. godine. S tim u vezi, KZP Tuzla je naveo da se u period od 3. marta 2016. do 28. novembra 2017. godine imenovana (apelantica) nije javila na dalje izdržavanje kazne zatvora te da je prvostepena komisija na potpun i pravilan način utvrdila činjenično stanje. Naime, KPZ Tuzla je ukazao da se u personalnom dosijeu apelantice ne nalaze rješenja kojim bi joj sudovi u naprijed navedenom periodu odobrili prekid izdržavanja kazne zatvora nego je istoj, suprotno tome, određena mjera pritvora, te je 28. novembra 2017. godine privedena na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Tuzla. S obzirom na to, KPZ Tuzla je zaključio da ako apelantica tvrdi da su joj sudovi odobravali prekid izdržavanja kazne zatvora ista je kao dokaz mogla priložiti primjerak rješenja koji je njoj uručen, te bi Zavod po službenoj dužnosti od nadležnog suda zahtijevao da mu dostavi orginalni primjerak tog rješenja, a u kom bi slučaju apelantica bila oslobođena odgovornosti za učinjeno.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na slobodu izražavanja, pravo na nediskriminaciju, pravo na slobodu kretanja i prebivališta itd.), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka k) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka k) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

k) apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

I.Dopustivost prima facie (u odnosu na Rješenje KPZ Tuzla broj 04-12-6410-2/17 od 17. januara 2018. godine)

7. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li postupak u kojem je donesena osporena odluka uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slične predmete (u kojima su ispitivane odluke KPZ donesene u disciplinskom postupku u kojem je izrečena disciplinska kazna – upućivanje u samicu), te je u vezi s tim ukazao da se takav disciplinski postupak može okarakterisati "kao krivični", te da je stoga član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP-1859/06 od 17. septembra 2008. godine, tač. 8-15.; dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su nadležni organi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je KPZ Tuzla u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

II.Apelacija nije dopunjena/precizirana (u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 K 576203 17 Kž 8 od 26. oktobra 2017. godine)

11. Ispitujući dopustivost apelacije u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelacija nije sadržavale neophodne elemente iz člana 21. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda, tj. uz apelaciju nije bila dostavljena osporena presuda, a apelantica ni u ostavljenom roku nije dopunila apelaciju na način kako je to od nje zatraženo.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka k), stav (4) i člana 22. stav (2) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-25/18 (A. O.) | Sudska praksa | Aktio