Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3045/16 (Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d Banja Luka)
Odluka donesena 06. 11. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3045/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 11. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP 3045/16, rješavajući apelaciju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Wiener osiguranja Vienna Insurance Group a.d Banja Luka podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka pred Okružnim privrednim sudom Banja Luka u predmetu broj 57 0 Ps 114426 15 Ps, a koji je okončan rješenjem Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 114426 17 Pž od 18. jula 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d Banja Luka, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Stevan Dimitrijević advokat iz Banja Luke, podnio je 15. jula 2016.godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog „nepostupanja Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj 57 0 Ps 114426 15 Ps i donošenja odluke u razumnom roku“. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio izvršenje pravosnažne presude broj 57 0 Ps 086548 10 Ps od 31. decembra 2015. godine u predmetu broj 57 0 Ps 086548 16 lp, do okončanja postupka po njegovoj tužbi u predmetu broj 57 0 Ps 114426 15 Ps s obzirom da ovi predmeti čine pravno jedinstvo i nedjeljivu cjelinu“
2. Ustavni sud je Odlukom AP 3045/16 od 20. jula 2016. godine odbio zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
4. „Audi centar“ d.o.o. Banjaluka podnio je 11. maja 2010. godine Okružnom sudu tužbu protiv apelanta, radi isplate 132.721,77 KM. Predmet je dobio poslovni broj 57 0 Ps 086548 10 Ps. Apelant je podneskom od 5. novembra 2014. godine, u istom ovom postupku, podnio protivtužbu kojom je predložio da se obaveže „Audi centar“ d.o.o. Banja Luka da mu na ime naknade štete zbog neispunjenja ugovornih obaveza isplati iznos od 317.458,08 KM.
5. Okružni sud je na pripremnom ročištu održanom 19. juna 2015. godine donio rješenje kojim je izdvojio protivtužbu iz predmetnog postupka te izdao naredbu da se po protivtužbi formira novi predmet. Predmet je dobio poslovni broj 57 0 Ps 114426 15 Ps.
6. Apelant je podnescima od 21. januara i 16. juna 2016. godine urgirao zakazivanje pripremnog ročišta.
7. Pripremno ročište je održano 15. septembra 2016. godine. Obzirom da je apelant na pripremnom ročištu uredio tužbeni zahtjev, a tuženi tražio odgodu radi izjašnjenja o uređenoj tužbi, Okružni sud je zakazao nastavak pripremnog ročišta za 27. oktobar 2016. godine.
8. Apelant nije pristupio na pripremno ročište zakazano za 27. oktobar 2016. godine iako je bio uredno obaviješten pa je Okružni sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom.
9. Odlučujući o prijedlogu apelanta za povraćaj u pređašnje stanje, Okružni sud je rješenjem broj 57 0 Ps 114426 15 Ps od 16. marta 2017. godine, prijedlog odbio.
10. Odlučujući o žalbama apelanta izjavljenim protiv rješenja kojim se tužba smatra povučenom i rješenja kojim se odbija prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, Viši privredni sud u Banja Luci ( u daljnjem tekstu: Viši sud) je rješenjem broj 57 0 Ps 114426 17 Pž od 18. jula 2017. godine žalbe apelanta odbio kao neosnovane i potvrdio rješenja Okružnog suda broj 57 0 Ps 114426 15 Ps od 27. oktobra 2016. godine i 16. marta 2017. godine.
11. Apelant smatra da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da Okružni privredni sud još uvijek nije zakazao pripremno ročište u postupku po njegovoj protivtužbi (predmet broj 57 0 Ps 114426 15 Ps) iako je istom sudu upućivao urgencije i to 21. januara 2016. godine i 17. juna 2016. godine, te stoga smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
12. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da je odluka u predmetnom postupku donesena 27. oktobra 2016. godine, što je manje od četiri mjeseca od dana podnošenja apelacije i to rješenjem kojim se tužba smatra povučenom zbog neopravdanog izostanka apelanta na pripremnom ročištu. Ovo rješenje, kako se dalje navodi, potvrđeno je odlukom neposredno višeg suda od 18. jula 2017. godine.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da Okružni sud još uvijek nije zakazao pripremno ročište u postupku po njegovoj protivtužbi (predmet broj 57 0 Ps 114426 15 Ps) smatrajući da je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
16. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji ukazao isključivo na dužinu postupka pred Okružnim sudom u predmetu broj 57 0 Ps 114426 15 Ps. Shodno tome, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati samo razumnost dužine trajanja prvostepenog postupka pred Okružnim sudom. Također, Ustavni sud napominje da je iz odgovora na apelaciju i dokumenata dostavljenih u prilogu odgovora, došao do informacije da je Okružni sud poslije podnošenja apelacije donio prvostepeno rješenje kojim se tužba smatra povučenom i rješenje kojim se odbija prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje kao i da je postupak okončan rješenjem Višeg suda broj 57 0 Ps 114426 17 Pž od 18. jula 2017. godine kojim su žalbe apelanta odbijene kao neosnovane. Imajući u vidu dokumentaciju dostavljenu uz apelaciju i odgovor na apelaciju, Ustavni sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je pokrenuo apelant protivtužbom od 5. novembra 2014. godine protiv „Audi centar“ d.o.o. Banja Luka, za naknadu štete zbog neispunjenja ugovornih obaveza. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud 19. juna 2015. godine izdao naredbu da se po protivtužbi formira novi predmet (57 0 Ps 114426 15 Ps), nakon čega je u relativno kratkom vremenskom periodu zakazao pripremno ročište koje je odloženo jer je apelant uredio tužbeni zahtjev na koji se tuženi trebao izjasniti. Na zakazani nastavak pripremnog ročišta (27. oktobra 2016. godine) apelant nije pristupio iako je bio uredno obaviješten pa je Okružni sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom zbog neopravdanog izostanka apelanta. Dakle postupak pred Okružnim sudom je okončan nakon nepune dvije godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina postupka bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja i da apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da je došlo do povrede njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje, te zaključuje da, apelant nema «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati, zbog čega je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević