Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4313/18 (M. Č.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4313/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-4313/18, rješavajući apelaciju Mladena Čondre, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mladen Čondra protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 K 113887 18 Kž od 25. juna 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Čondra (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Agić, advokat iz Travnika, podnio je 30. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 K 113887 18 Kž od 25. juna 2018. godine.

2. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela napad na službenu osobu u obavljanju poslova javne sigurnosti iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon FBiH), za koje krivično djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci.

3. U toku krivičnog postupka, utvrđeno je, između ostalog, da je apelant 11. januara 2016. godine u alkoholiziranom stanju narušavao javni red i mir vikom, kada je naišlo vozilo kojem je bio zapriječen prolaz, prišao je vozaču uputivši mu riječi „šta si ti zinuo, šta gledaš“. Nadalje je utvrđeno da nakon što se vozač predstavio da je policajac i ponudio mu pomoć te pritom pokazao policijsku značku isti je uputio oštećenom S.G. psovku te prišao vozačevim vratima i kroz otvoren prozor zadao oštećenom udarac zbog čega je oštećeni pokušao izaći iz vozila kada je apelant desnom nogom udario u poluotvorena vrata usljed čega je oštećeni zadobio lake tjelesne ozljede nakon čega je apelant savladan od pridošlih policajaca i zadržan u PS Vitez.

4. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je tokom provedenog prvostepenog postupka, prvostepeni sud pouzdano utvrdio da je apelant u svemu postupio na način opisan u izreci pobijane presude na koji način je počinio krivično djelo za koje je pobijanom presudom oglašen krivim. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da su sve odlučne činjenice ovog slučaja od strane prvostepenog suda, pravilno i potpuno utvrđene, pa tako i one na koje se posebno ukazuje izjavljenom žalbom. Naime, Kantonalni sud je naveo da krivično djelo iz člana 359. Krivičnog zakona FBiH čini ko napadne ili ozbiljno prijeti da će napasti...službenu osobu u vršenju poslova javne sigurnosti što je u konkretnom slučaju oštećeni, sukladno pojmu službene osobe iz člana 2. stav 3. Krivičnog zakona FBiH, a sve to upravo iz razloga koje je, u tom pravcu, naveo prvostepeni sud u pobijanoj presudi. Naime, Kantonalni sud je naveo da je po njegovoj ocjeni prvostepeni sud u pobijanoj presudi pravilno zaključio da je Pravilnikom o načinu vršenja poslova službe javne bezbjednosti regulisano da ovlaštena službena osoba postupa u svakoj prilici bez obzira da li se nalazi na dužnosti i da li im je to posebno stavljeno u zadatak, kakav je u konkretnom slučaju status oštećenog. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio kada je radnje apelanta pravno okvalifikovao kao krivično djelo iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da naprijed navedene radnje koje je učinio apelant, a u situaciji kada prema stanju spisa i svih izvedenih dokaza, nesporno proizilazi da je apelant znao da je oštećeni službeno lice s ovlastima policajca, prije nego mu je nanio povrede (oštećeni se predstavio i pokazao službenu policijsku značku), proizilazi da je apelant postupao sa umišljajem, kao i da je znao da se radi o službenom licu.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da oštećeni kritičke prilike nije postupao kao službeno lice, te da je stoga pogrešan zaključak redovnih sudova da je počinio predmetno krivično djelo.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi u predmetnom krivičnom postupku utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, dao detaljno i jasno obrazloženje u pogledu neosnovanosti apelantovih navoda koji se tiču prigovora da oštećeni kritičke prilike nije postupao kao službeno lice, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4313/18 (M. Č.) | Sudska praksa | Aktio